Autoritet Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa poljuljan je odlukom Ustavnog suda (od 3. lipnja još iz saziva na čelu s Jasnom Omejec) u slučaju Borisa Miletića, gradonačelnika Pule i saborskog zastupnika.
Ne zbog toga što je Ustavni sud ukinuo odluku kojom je Povjerenstvo Miletića kaznilo s 4000 kuna, jer ukinute su i odluke Upravnog suda u Rijeci i Visokog upravnog suda koje su potvrdile tu odluku, već zbog niza kritičkih opaski. Riječ je o pravno zamršenom slučaju zbog niza zakonskih izmjena koji govori i o površnosti i indolenciji zakonodavca čija su loša zakonska rješenja kriva što se toliko institucija bavi tim slučajem, ali i o tome da zakon nije poštovalo više saziva Vlade i drugih tijela.
Ustavni sud se pita bi li kaznili Miletića da sam nije zatražio mišljenje Povjerenstva o tomu može li kao dužnosnik biti i član Nadzornog odbora (NO) Brijuni Rivijere, tvrtke od posebnog državnog interesa. Iako su imali te podatke u njegovoj imovinskoj kartici, sami to prije nisu učinili, a i četvero preostalih članova NO-a Brijuna koji su bili dužnosnici nisu tražili mišljenje pa nisu oglobljeni. Čim je Povjerenstvo odlučilo da ne može biti na obje pozicije, Miletić je dao ostavku na članstvo u NO-u. Ustavni sud zaključuje da, načelno, u toj situaciji kažnjavanje nije dopušteno i Povjerenstvo mora preispitati takvu praksu. Miletić je u NO-u bio u javnom, a ne privatnom interesu.
Pogrešna javna slika
Zamjereno je Povjerenstvu i što u izreci odluke nije precizirano, već samo u obrazloženju, da je od ožujka 2011. do ostavke kršio zakon, što je moglo utjecati na stvaranje pogrešne javne slike o njemu. Miletića su kaznili jer svoju situaciju nije uskladio sa zakonom i prije nego što je stupio na snagu 10. ožujku 2011.!? Pri tomu su ignorirali što su sve nadležna tijela trebala provesti i zanemarili da je zakonodavac izmjenom zakona 2012. i sam priznao propust nepropisivanja prijelaznog režima za “zatečene dužnosnike”. Ni riječju nisu rekli što je Miletić bio dužan napraviti, već su, kao da su zakonodavac, sami osmislili pravilo pa su takvo svoje tumačenje bez pokrića digli na razinu pravne dogme koja se bezuvjetno mora poštovati.
To vrijeđa ustavni zahtjev za “zakonitošću” pojedinačnih akata. Uvažen je i stav Miletićeva odvjetnika Gorana Veljovića da je pretjerani formalizam Povjerenstva u primjeni prava nadvladao “argument zdravog razuma”, piše Večernji list.
