Cijena plina za opskrbu kućanstava od 1. travnja trebala bi se formirati prema tržišnom principu. I iako bi jača konkurencija trebala donijeti niže cijene, stručnjaci najavljuju skuplji plin, barem dok se cijene ne usklade s tržišnima. Što možemo očekivati nakon 1. travnja?
Liberalizacija plinskog tržišta krenula je prije tri godine, kada je oslobođeno tržište opskrbe plinom za gospodarske subjekte, a od 1. travnja ove godine i kućanstva će moći birati između više opskrbljivača koji će sami formirati cijene. Slično kao i na tržištu električne energije, novi igrači pokušat će potrošačima ponuditi povoljnije uvjete nego što im ih nude postojeći distributeri, piše tportal.
Trenutno u Hrvatskoj posluje 35 aktivnih opskrbljivača plina u obvezi javne usluge. Međutim to ne znači da postoji ozbiljna konkurencija jer većinom se radi o lokalnim distributerima koji pokrivaju ograničeno područje (jedan grad ili županija) opskrbljujući kućanstva po cijenama koje diktira država. Te tvrtke uglavnom nabavljaju plin od reguliranog veletrgovca, HEP-ove tvrtke Opskrba plinom, koja ga kupuje od Ine kao proizvođača. Otvaranjem tržišta možemo očekivati ulazak novih igrača, ali i okrupnjavanje tržišta. Procjenjuje se da će nakon zaoštravanja tržišne utakmice opstati pet do šest opskrbljivača koji će nuditi uslugu opskrbe na nacionalnoj razini.
Jedan od igrača s velikim ambicijama je njemački RWE koji je nedavno preuzeo koprivničku komunalnu tvrtku za distribuciju i opskrbu plinom. U utakmicu će se sigurno uključiti i Prvo plinarsko društvo koje već opskrbljuje gotovo 11.000 kućanstava na području Vukovara i devet susjednih općina. Problem je to što liberalizacija dolazi u nezgodno vrijeme, jer su tržišne cijene plina osjetno porasle zbog duge i hladne zime. Stoga se nakon 1. travnja, unatoč jačanju konkurencije, prije može očekivati rast cijena nego njihovo snižavanje. U prilog tome govori i činjenica da je u Hrvatskoj plin za kućanstva, zbog reguliranih cijena, trenutno među najjeftinijima u Europskoj uniji.
Stotinu kilovata (KW) plina u Hrvatskoj košta 4,3 eura dok je prosječna cijena u zemljama EU-a 44 posto viša i iznosi 6,2 eura. Približno istu cijenu plaćaju građani Latvije i Litve. Najjeftiniji plin u Europskoj uniji plaćaju Rumunji (3,3 eura), a niže cijene od nas imaju još Bugari (3,7 eura) i Poljaci (3,9 eura). Daleko najskuplji plin plaćaju švedska kućanstva (11,3 eura), a znatno je iznad europskog prosjeka cijena plina u Portugalu (9,1 eura), Nizozemskoj (7,8 eura) i Italiji (7,3 eura).
S druge strane cijena plina za industrijske potrošače u Hrvatskoj je iznad prosjeka Europske unije. Dok hrvatske tvrtke plaćaju 3,3 eura za sto kilovata, prosjek EU-a je 3,2 eura. Zanimljivo je da i mnoge visokorazvijene zemlje, poput Velike Britanije, Belgije i Italije, imaju niže cijene od Hrvatske, što pokazuje da je njihovim vladama u prvom planu konkurentnost industrije.
Međutim prelazak na tržno formiranje cijena ne znači da će se država potpuno povući s tržišta. Ona će i dalje voditi brigu o stabilnosti i održivosti cijelog sustava. Između ostaloga, nastojat će osigurati što više dobavnih pravaca, a kao vlasnik najvećeg veleprodajnog distributera (HEP) i glavnog proizvođača plina (Ina), i dalje će u velikoj mjeri utjecati na formiranje cijena. Stoga je i državni tajnik zaštite okoliša i energetike Ante Čikotić demantirao glasine o poskupljenju izjavom da država još ima prostora da regulira cijenu plina za sljedeću sezonu grijanja, piše tportal.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.