Gošća Novog dana bila je poznata odvjetnica Vesna Alaburić. U razgovoru s Tihomirom Ladišićem komentirala je sve veći broj uhićenja zbog prijetnji na društvenim mrežama, ali i razvoj arbitraže između Hrvatske i Slovenije.

Jedna od tema koje zaokupljaju javnost je pitanje uhićenja ili postupaka nakon objave na društvenim mrežama. Kakav je vaš stav oko toga?

Zbog načina kako se ovo komentira postoji bitna razlika između uvredljivih sadržaja i onih koji predstavljaju prijetnju. Između te dvije vrste sadržaja postoji bitna razlika. Za uvredljive objave – to je privatna stvar tih osoba i policija se nema što miješati. Ako se radi o prijetnjama smrću, tada je policija već dužna regirati na temelju kaznenih prijava. Jer se progon vrši po prijedlogu. Ako dobije kaznenu prijavu, policija je dužna istražiti o čemu se radi.

Ono što mi se čini jest da je svojevrsno prekomjerno granatiranje to pozivanje ljudi na obavijesne razgovore… Da ih se dovodi, zadržava, lišava slobode…

Dakle, kazneno djelo prijetnje podrazumijeva da onaj tko je to izrekao zaista ozbiljno to misli, ali mora biti i ozbiljna tako da onaj kome je upućena to doživljava ozbiljno. Policija teba postupati sa zrnom razuma. Ako netko premijeru kaže: ”Treba te ubiti”, i to pod svojim imenom i prezimenom, vrlo je vjerojatno da se ne radi o prijetnji nego jednom nepriličnom načinu neslaganja s premijerovom politkom. Ako politika čak i u takvom slučaju pokrene postupke nema nikakvog razloga poduzimati mjere prisile.

Imamo slučaj 15-dnevne kazne pritvora. Je li to primjereno za takvu vrstu postupka?

Mislim da je to potpuno neprilično. Koliko je meni poznato radi se o statusu starom nekoliko mjeseci i nema nikakvog razloga smatrati da premijeru prijeti prijetnja od realizacije onoga što je objavljeno u tom statusu. Ako netko nekome želi zaprijetiti zlom to sigurno ili vrlo vjerojatno neće objavljivati na svojim statusima i u medijima, nego će to potajice dojaviti ili napraviti.

Tko procjenjuje snagu te prijetnje?

Na kraju sud, jer on ocjenjuje je li to ozbiljna prijetnja ili kazneno djelo. Policija je dužna postupiti po svakoj prijavi. Oni ne mogu reći: ”Ovo je neozbiljno pa neću postupati”, osim ako je očigledno da je tako . Npr. ako netko stalno, pod svojim imenom, sustavno komentira događanja, ako je i neka prijetnja smrću objavljena u tom kontekstu onda je objektivno zaključiti da se radi o nepriličnom mišljenju. Dakle, policija kad odlučuje ona procjenjuje što i kako napraviti i zato na policiji i jest odgovornost. 

Kako to da se tako reagiralo na prijetnju premijeru a znamo da je bilo puno prijetnji anonimnim građanima, a policija nije ništa napravila. Ja bih rekla da se radi o svojevrsnoj demonstraciji policije i da policija želi poslati poruku da će tako postupati. Ako je to doista tako. Napravljeno je to na nepriličan način. Ako jedno tijelo smatra da drugačije treba komunicirati onda to izverbaliziraj. Kaži  svoj stav i što ćeš učiniti ako se to tako ne bude radilo, a ne na nekim selektivnim primjerima pokazati što se može, a onda to ne sustavno provoditi.

Ima li razlike kad se prijeti običnom građaninu i političaru?

Ne bi trebali uživati posebne mjere. Činjenica da se prijeti osobi na političkoj funkciji je kvalifikatorna okolnost, ali u tu skupinu spadaju novinari i odvjetnici kojima se prijeti zbog posla. Država je definirala krug profesija kojima kad se prijeti počinitelju prijeti veća kazna.

Postoji li dobar civilni nadzor nad radom policije i tajnih službi?

To ne postoji posljednjih desetljeća, gotovo da ne postoji dobar model da se osigura civilna zaštita nad radom tajnih službi. Civilni nadzor se vrši nad podacima koje same te službe dostavljaju. Trebaju same službe imati dobre kontrolne mehanizme i dobro biti ustrojene.

Zašto Hrvatska nije uspješna u međunarodnim postupcima?

Što se tiče samih arbitraža, onoliko koliko ja znam, Hrvatska je olako donosila odluku da se arbitraži prepusti odlučivanje i politka je išla linijom manjeg otpora i umjesto dogovora da se mirno riješi spor, bilo je lakše reći: ”Mi smo u pravu, to ćemo dokazati pa koliko košta da košta”. Svaka politička struktura ne želi da se nešto loše dogodi u njezinom mandatu, a što će biti u drugom nek’ netko drugi brine. Priča s Karamarkom nam je pokazala kako javnost loše reagira na pomisao da neki spor riješimo mirno iako je Kramamrko možda bio u pravu i iako je spor s MOL-om možda trebalo riješiti mirno.

Što u slučaju arbitraže sa Slovenijom?

Nisam stručnjak za pomorsko pravo, ali sam pratila nešto. Znam da je kriterij pravičnosti jedan od relevantnih i Slovenci računaju da po tom kriteriju imaju šanse. Ali Hrvatska neće proći tako loše.

Kako vidite sve one okolnosti koje su kontaminirale arbitražu?

Zaista ti kontakti su bili nedopustivi. Bilo kakvi kontakti i dogovaranja oko rada suda su nedopsutivi. Ta događanja su zaista kontaminirala rad tog suda i rekacija vlade je bila ispravna. Naša odlika je bila da ne možemo pristati na nastavak tog postupka. Mislim da će biti u pitanju mnogo političkih elemenata, a ne samo pitanje prava. Bit će tu i politčkih intervencija iz EU.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.