U svega četiri mjeseca ministarskog mandata Blaženka Divjak uspjela je oživjeti kurikularnu reformu i pokrenuti cijeli niz okoštalih struktura koje omogućuju uvođenje pilot-projekta reforme u učionice od školske godine 2018./2019.
U intervjuu za Tportal govori, među ostalim, i o promjenama vezanima uz ocjenjivanje.
Često se čuju kritike na račun ocjenjivanja učenika, inflacije petica i činjenice da petica u jednoj školi nema istu težinu kao petica u drugoj školi, zbog čega se problem prenosi i u srednje škole. Istovremeno, učitelji i nastavnici žale se da ne postoje jednoznačni kriteriji ocjenjivanja, kao ni standardizirani testovi. Imate li u pripremi drukčiji način vrednovanja znanja učenika?
To je odlično pitanje. Već je pripremljena dokumentacija koja će unaprijediti način vrednovanja i ocjenjivanja, a to će biti sastavni dio edukacije nastavnika. Cilja se na unapređenje nastavnih metoda, ali i metoda vrednovanja znanja ili vještina, pri čemu ćemo se svi morati priviknuti na drugačiji način vrednovanja rada učenika. Jedno je, primjerice, vrednovanje učenikovog rješavanja nastavnog problema u učionici, a drugo je vanjsko vrednovanje, koje se odnosi na nacionalne ispite, mature i standardizirane testove. Tu postoje različiti pristupi, a u Hrvatskoj to uglavnom razvija Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Treba naći dobru mjeru između vrednovanja u samom razredu, jer vrednovanje ujedno usmjerava učenje: ako učeniku kažete kako će se njegovo znanje vrednovati, on će se spremati na taj način. S druge strane, vidimo koliki je problem sa učenjem za standardizirane ispite s npr. maturom, jer imate učenje da bi se postigao rezultat, a ne učenje radi toga da bi se stekle kompetencije i pripremilo za život.
Dodatno je zbunjujuće to što je školama ostavljeno na izbor hoće li se učenici u nekom razredu ocjenjivati po blažim ili strožim kriterijima…
Zato je važno vrednovanje prema ishodima učenja, gdje unaprijed kažemo koje ishode očekujemo od učenika i onda se provode metode vrednovanja tako da se procjenjuje je li učenik postigao planirane ishode. Ali ti ishodi nisu samo na razini činjenica, nego uzimaju u obzir je li učenik u stanju analizirati problem, primijeniti različite postupke i metode, primjerice temeljem onoga što je učio u matematici i fizici, utvrditi stvarnu udaljenost mjerenjem na zemljopisnoj karti i sl. U novim dokumentima to je dio važan dio promjena i podrazumijeva promjenu načina vrednovanja. Slažem se da su nastavnici najnesigurniji baš u proceduri vrednovanja i ocjenjivanja. O tome bi trebalo puno više govoriti na nastavničkim i učiteljskim fakultetima, ne na dogmatski, nego na suštinski način: kako, primjerice, vrednovati sudjelovanje učenika u grupnom rješavanju problemskog zadatka? Tu će biti veliki iskoraci.
Pripremate li možda uvođenje alternativnog izbornog predmeta u odnosu na vjeronauk u osnovnim školama? To se najavljivalo još u mandatu ministra Željka Jovanovića (SDP), no do danas od toga nema ništa.
Mislim da je vjeronauk u školama kao izborni predmet primjereno rješenje s obzirom na hrvatski kontekst i određenje većine stanovnika te ne planiram nikakve promjene po tom pitanju. Što se tiče alternativnog fakultativnog predmeta, takvih već ima po školama, samo je pitanje organizacije nastave i školske satnice. To je više organizacijsko, nego suštinsko pitanje. Znate, škola mora imati određenu vrstu autonomije u organizaciji nastave i školskog kurikuluma, kao i fakultativnog programa. To je u ingerenciji škola, a mi moramo pomoći i osnažiti škole da u dobroj mjeri budu autonomne. Osim toga, škole su vrlo različite, pa tako imate one s nastavom u jednoj smjeni, one s dvije smjene, a ima ih i nekoliko u tri smjene – takve imaju dodatna ograničenja. Ali tu dolazi do izražaja i odgovornost ravnatelja i nastavnika da organiziraju nastavu na najbolji mogući način, imajući u vidu interese djece. U Strategiji je inače propisan segment osnaživanja kapaciteta škola za autonomno odlučivanje, iako se o tome ne govori puno, nego se često čeka da se sve propiše ‘odozgo’, rekla je za Tportal.
