Glazbeni kritičar, kolumnist i novinar Večernjeg lista Branimir Pofuk bio je gost Pressinga s Petrom Štefanićem.
Kakva je po vama ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek?
“Otkad je napada Hasanbegović, a napada je otpočetka ja uvijek imam poriv da je branim. Ona dobro radi svoj posao, pogotovo administrativni posao, no ona je nažalost član Vlade Andreja Plenković i ne može pobjeći od toga.
Ja bih naravno volio svakog ministra ili ministricu kulture koja bi bila jedna autonomna osoba koja bi smjela i htjela reći i svojoj stranci i premijeru “to ne može”. Mislim da je takva stvarnost i standard nezrele hrvatske demokracije da ona ne bi ni postala, a kamoli ostala ministrica da to radi.
Uvijek su postojali politički dilovi. Ladislav Ilčić je bio u Ministarstvu vanjskih poslova pa su ga se od tamo riješili, e sad je on stručnjak pa će se baviti kulturom.”
VEZANE VIJESTI
Gospodin Ilčić je glazbenik, ipak ima više veze s kulturom nego s vanjskim poslovima?
“On je violinist u Simfonijskom orkestru HRT-a. On je jedna od onih violina od kojih ne čujete baš njega, ali je dio kolektiva koji je važan, no to ga ne čini stručnim da bi dobio mjesto savjetnika. To je odnos vlasti, Vlade prema kulturi.
Jedan od kulturnih antiklimaska je i Hrvatski sabor. Zašto bi ti koji anonimno komentiraju po internetu mislili da je to što govore loše ako to čuju u Saboru? Bio sam u Saboru, jedan zastupnik je za mnom vikao da sam terorist.”
Kakav je naš odnos prema prošlosti? Uvijek su aktualni ustaše i partizani.
“Jedan od onih antikulturnih klimaksa je premještanje – ne micanje – ploče iz Jasenovca u Novsku. Još jedna od tih polovičnih komemoracija… Komemoracija Praljku ne može u Sabor, ali može u Lisinski, ploča ne može biti u Jasenovcu, ali može u Novskoj. Uopće ta priča koja je suluda, nametnuta. “Za dom spremni” je ustaški pozdrav.
Ljudi koji su bili dobrovoljci, možda su se igrom slučaja našli baš u HOS-u, ali vodstvo HOS-a je bilo inspirirano ustaškom NDH i zato, iz nijednog drugog razloga, je uzelo taj pozdrav. U svoj Stan, koji se isto tako zove po NDH, su objesili slike Pavelića i ustaša. I mi sad o tome raspravljamo.”
Crkva je uvijek tema kada pričamo o kulturi ili politici.
“Nažalost češće kad je riječ o politici. Ako je neki mali pomak, da crkva znakovito šuti u slučaju presude šestorki. Bilo je očekivano da će biskup Košić doći na komemoraciju, ali to je suludo. Biskup je jedan rang kojim se nešto poručuje.”
Imate česte polemike s biskupom Košićem?
“Nemam više jer tu nema baš više smisla. Poznam ga kada je bio sasvim drugačiji čovjek. Bili smo jedno kratko vrijeme u bogoslovnom sjemeništu, ja sam bio student prve godine teologije, a on je bio pri kraju. Meni sada bivši komunisti govore da sam komunjara, jugonacionalist, a oni su ti koji su plazili po Kući cvijeća dok sam ja bio u sjemeništu u Zagrebu. Crkva je u ono vrijeme bila puno pluralnija, imala je teologe, to su teolozi ranga Bonaventura, Šagi… Danas svu pažnju privlače biskupi i to pojedini biskupi. Bez obzira što Košić kaže ostali šute, HBK se ne oglasi, a od vjernika svatko misli za sebe.
Ako ste htjeli napredak nekad ste znali u koju partiju se trebate uključiti jer je bila samo jedna, danas trebate pogađati u koju.”
