Gosti Točke na tjedan bili su novinarka Iva Boban Valečić iz Večernjeg lista i novinar Ladislav Tomičić iz Novog lista, a s njima smo analizirali previranja u oporbenom Mostu, ali i vladajućem HDZ-u te SDP-u.

Jesu li ambicije Vlahe Orepića razlog odlaska iz Mosta?

Iva Boban Valečić: Most se suočava s organizacijskim poteškoćama, imaju niz problema – krenuli su kao platforma koja je okupljala raznorodne ljude svjetonazorski gledano i s idejom da se društvo mijenja kapilarno na lokalnoj razini. Izašli su na nacionalnu razinu, ali nedostaje im iskustvo djelovanja u oporbi, a nemaju ni organizacijsku strukturu da dođu do zajedničkih stavova. On je u Most ušao nakon izbora kad je Most ostvario uspjeh na nacionalnoj razini, automatski je došao kao ministar i čini mi se da se nakon izlaska iz Vlade nije snašao najbolje u oporbi. Ne vidim da Most postavlja neka ograničenja, projekti koje guraju Božo Petrov i Nikola Grmoja su ono što jest njihov svjetonazor i put, ali Orepiću nitko nije smetao da izađe sa svojim projektima. Vidi se da postoji određeno nezadovoljstvo i da Grmoja i Petrov nisu glasnogovornici svih u Mostu.

Nisu imali iskustva ni u vlasti?

Ladislav Tomičić: Moj je dojam s Mostom nikad nismo znali na čemu smo, koliko vuče na neku desnu klerikalnu stranu, koje su njegove prave pozicije, uvijek je to bilo neko vrdanje, a raspoloženje na sceni im je to dopustilo. Njihov rezultat je posljedica nezadovoljstva postojećim opcijama. Kad na tom temelju dobijete biračko tijelo, podrška je nestabilna i lako se osipa stranka koja nije jasno strukturizirana i ne daje članovima zadane parametre bilo u ideološkom smislu, bilo u okviru politike koje nude svojim biračima.

Bilo bi logično da profitiraju u oporbi?

Iva Boban Valečić: Bilo bi to tako u uobičajenim strankama na kakve smo naviklli, ali oni nisu na nacionalnoj razini nikad usvojili nekakve jasne politike, bilo bi im lakše funkcionirati na lokalnoj razini, ima niz situacija na koje trebaju svjetonazorski odgovoriti što je u Mostu nemoguća misija. Ne bih se složila oko osipanja birača, uspjeli su zadržati dio birača što znači da su ih usvojilii neki birači, pitanje je što će s tom podrškom učiniti dalje. Ključ je vratiti se natrag, ojačati svoju platformu koja je nastala na lokalnoj razini, moraju privući nove gradonačelnike i načelnike jer mostovci koji su u Saboru nisu više vezani za lokalnu poltiku. Moraju dalje ići s nekom životnijom politikom, jasnijim projektima i privući nove gradonačelnike.

Može li Ivica Relković sa svojom udrugom, koja okuplja nezavisne gradonačelnike, ako privuče potencijalno Orepića, biti konkurencija Mostu?

Iva Boban Valečić: Ne mislim da je moguće nešto napraviti na tom tragu, više mi se čini da se njihovo djelovanje svodi na to da se što više toga spusti na lokalnu razinu.

Je li djelovanjem Relkovića zaustavljen rast Mosta?

Ladislav Tomičić: Relkovića vidim kao nekog čovjeka koji radi političke analize i šalje ih medijima i nastoji se pozicinirati neovisni analitičar i čovjek iz sjene za što nema objektivno nikakav politički kapacitet što mu shodno tome na kraju neće uspjeti. Ne vidim da su Relkovićeve akcije – ne zalazim u samo stvaranje Mosta – dodale ili oduzele Mostu. Mislim da je veći problem to da prosječnom hrvatskom biraču nije jasno na kojoj je strani čelni čovjek Mosta Petrov. Ti ljudi se ograđuju od ideologije što je potpuno suludo i govori da oni o politici ne znaju ništa. Politika bez ideologije ne postoji, politika bez ideologije – ne znam uopće što bi to bilo. Mislim da je njihov osnovni problem to što skrivaju ideologiju, a mislim da je imaju. No, više to ne prolazi, mislim da se vraćamo na pozicije iz 2000-ih jer je o. Mislim da je vrijeme da se lopta ponovno malo spusti, ali tragično je što to znači da se vrtimo u krug.

Što s ostalim strankama, SDP, kani izaći na izbore i u dijaspori?

Ladislav Tomičić: SDP je stranka sa srčanom manom, a to je Davor Bernardić, dok je taj čovjek bez kapaciteta na čelu stranke ne predviđam joj veći uspjeh.

Nije dijaspora samo BiH, imamo ljude koji su nezadovoljni otišli – koliko to može biti za njih dobra ideja?

Iva Boban Valečić: Mislim da je to višeslojna ideja, pitanje je koliko će se ti ljudi uključiti u izbore. Ne treba zaboraviti niti aspekt financiranja kampanje jer se u tom slučaju može potrošiti više, možda se i tu krije dio priče.

BI li to bilo neprincipijelno za SDP-ove birače?

Ladislav Tomičić: Mislim da je to poruka koju će stari birači shvatiti kao daljnji nastavak politike SDP-a da uđe u tijelo desnice i imalo im otkine. Pratio sam neke kampanje – Milana Bandića u BiH – SDP nema nikakvu infrastrukturu, može tamo dobti samo podsmijeh, a ne glas. Ta nova dijaspora, mislim da je kod tog raseljenštva slučaj da su ljudi jako razočarani da će ih biti teško dobiti za glasanje i mislim da mogu više izgubiti, nego dobiti, ali navikli smo na slično od kraja Milanovićeva mandata na čelu stranke. Politika tuđmanizma da ga približavaju jer u odnosu prema hrvatskom predsjedniku koji je sudionik udruženog zločinačkog poduhvata SDP nema drugačiju politiku od HDZ-a jer nemaju hrabrosti i vizije i misle da je to nepopularno jer je to strana koja propagira tezu da RH ne treba priznati međunarodni pravni poredak, a na duge staze bi trebali zauzeti dosljedan stav i ići na stare birače koji bi im mogli donijeti pobjedu.

Što možemo očekivati od nekih drugih novih opcija, kome se otvara prostor?

Ladislav Tomičić: Imamo opciju koja se pojavila u Zagrebu – platforma “zagreb jeNAŠ!”, koja je vrlo principijelna i aktivna, mislim da za takve postoji mjesto na nacionalnoj razini što su pokazali i Most i Živi zid, ali morat će jasnije profilirati i definirati. Živi zid – to je priča politički nepismeni ljudi koji smatraju da se političkim čudima mogu događati promjene u političkom životu.