Hasanbegović je pogledao najnoviju predstavu Olivera Frljića

"Na predstavu sam otišao iz dva razloga. Da bih mogao komentirati, moram je pogledati. Drugo, zbog urođene znatiželje s obilježjima stanovitog mazohizma. Zanimalo me, naime, kako na sceni izgleda moj lik sa svinjskom glavom kojeg u stavu muslimanske molitve lopatom kokaina pričesti biskup Mile Bogović. Zanimalo me i kako izgleda moj kazališni lik koji nakon biskupske kokainske pričesti sudjeluje s kazališnom Željkom Markić, Velimirom Bujancem, Josipom Klemmom i ostalima u nogometnom udaranju glave mrtvog novorođenčeta. Zanimalo me i kako izgleda prizor kada lik silovane žene polegnute na hrvatsku zastavu simbolički revolveraškim hicem likvidira sve spomenute. Osim toga, u predstavi tu i tamo ima i Pirandella", iznio je kritiku Frljićeve predstave Hasanbegović za Večernji list.

Zapitao se tko je, zapravo, meta i žrtva, kako je rekao, Frljić-Ljuštininog performansa kojeg, nastavio je, vidi kao dostojan spomenik višedesetljetne hegemonije i svevlašća Dušana Ljuštine u kulturi Grada Zagreba: "Žrtva i meta nije ni biskup Bogović, ni ja, ni Bujanec ni Željka Markić, kao ni hrvatska zastava. Žrtva i meta je samo jedna. Veliki Luigi Pirandello koji na onom svijetu sada žali jer nije oporučno zabranio Frljiću i njemu sličnima netalentiranim ekshibicionistima zloporabu svog opusa".

Hasanbegović je napomenuo i da on Frljiću, da je ravnatelj Kerempuha, ne bi dao da režira predstavu ne zbog političkih razloga, već zbog estetskih