Tijekom gostovanja u Intervjuu tjedna Točke na tjedan ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković mnogo je govorio o Ovršnom zakonu, velikim troškovima ovrhe i blokiranim građanima.
Prošlo je pola godine od kada ste postali ministar pravosuđa. Što ste uočili kao problem broj jedan?
“To se uklapa u ono što stalno govorimo: brže, bolje, modernije. Važno je ubrzati postupke, moramo koristiti moderne tehnologije što će dovesti do bržih postupaka, ali i do kvalitetnijih odluka, bolje komunikacije između svih sudionika postupka i na tom tragu zapravo i radimo.”
Mnogi bi rekli da je problem broj jedan Ovršni zakon. Kako je moguće da je za pisanje lex Agrokora trebalo tek nekoliko dana, a da za Ovršni zakon treba više od godinu dana?
“Lex Agrokor ili Zakon o izvanrednoj upravi se poprilično nastavlja na stečajni zakon i u samom zakonu vidite da se tu stečajni zakon primjenjuje kao subsidijarni, ono na što nije regulirano tim zakonom subsidijarno se primjenjuje stečajni zakon, dakle njime su već regulirane mnoge procedure. Što se tiče Ovršnog zakona, to je jedan ozbiljan, vrlo kompleksan zakon i bio bih sretan kad bismo ga mogli napraviti u dva dana, ali teško ga je napraviti u nekakvom kratkom roku jer ima dosta poglavlja, dosta materije. Mi smo na vrlo stručan i kompetentan način tome pristupili, osnovali smo jednu vrlo široku radnu skupinu u kojoj su svi sudionici postupka – od blokiranih, do sudaca, javnih bilježnika, predstavnika sindikata… Svi u tom procesu imaju pravo reći i tada dolazi do rasprave o raznoraznim rješenjima. Pored toga potrebno je provoditi, o određenim ključnim pitanjima, i javnu raspravu, čuti javnost, organizirati okrugle stolove i ako želimo napraviti kvalitetan i dobar zakon onda nam je potrebno određeno vrijeme. Osigurali smo infrastrukturu, radna skupina će raditi svaki ponedjeljak, napravili smo sve potrebne analize s Finom i drugim sudionicima, vidjeli smo sudsku praksu, komparirali malo rješenja u Sloveniji i u Austriji i radna skupina zaista kreće i bio bih jako sretan da bude što je moguće prije. Međutim, konkretan rok vam zaista ne mogu reći kada će biti i zato ga nismo stavljali u plan normativnih aktivnosti. Ako ga napravimo do ljeta, on je u proceduri, ako ga napravimo poslije ljeta, odmah kažem nećemo imati ljeto već ćemo raditi kontinuirano cijelu godinu. Što ga prije napravimo on će biti u raspravi, a i cjelokupna javnost treba reći svoj sud i svoje prijedloge.”
Čitav je niz zakonskih izmjena. Kako je moguće da krećemo ispočetka?
“Bez obzira kako mi to gledali, sa svih rasprava su izašle određene poruke. Kada pogledate odluku koju sam ja donio o osnivanju Radne skupine za izradu novog zakona ona ima jako lijepe poruke i ciljeve. Znači da želimo jednu brzu i efikasnu proceduru koja će dovesti do brzog ispunjenja tražbina koje netko ima, ali istovremeno štiteći dostojanstvo i dignitet samog ovršenika i ona mora biti najmanje štetna za ovršenika. To lijepo izgleda kao cilj, međutim to realizirati i izbalansirati sve potrebne mjere da budu usklađene jedne s drugima nije lak zadatak. U postojećem Ovršnom zakonu zadnje su izmjene bile na inicijativu Mosta, međutim jako je puno rješenja koje je Vlada sa svojim amandmanima u taj prijedlog izmjena i izmjene Zakona stavila. Imamo zaista određene dobre stvari koje će ostati i u ovom Zakonu. Primjerice, ovakvih scena da netko radi ovrhe može završiti na cesti, toga više ne može biti jer ako netko ostane bez jedine nekretnine tada država plaća 18 mjeseci njegov smještaj i on se u tom vremenu ipak može nekako snaći i krenuti iz početka. Tu je također važno da se nekretnina u budućnosti ne može prodati za nekakav manje vrijedan dug, za 20 tisuća kuna, i ispod toga ne može ići, a ostavljena je i jedna mogućnost sudu da ako utvrdi nesrazmjer između vrijednosti nekretnine i potraživanja on i mimo tog cenzusa može reći da to ne ide. To je poprilično složeno i što se tiče roka zaista se radi i radna skupina je angažirana oko toga.”
Kako, pa radna skupina sastala se samo dvaput do sad?
“Da, ali napravljene su velike pripreme i ljudi su došli pripremljeni i sada se svaki ponedjeljak u isto vrijeme sastaju i mimo toga se obavljaju konzultacije s nekim članovima koji u određenim područjima mogu dati više i u njima rade.”
Jedino je Hrvate u EU-u moguće ovršiti bez suda. Mijenja li se to sada?
“To ćemo vidjeti, provest će se rasprava na radnoj skupini. U svakom slučaju želimo redefinirati ulogu svih sudionika u postupku jer ih sada imamo puno koji nastupaju neovisno jedni o drugima pa tako ponekad imamo poprilično kaotično stanje. Ono što držimo nedopustivim je da čovjek ne zna da mu je novac skinut s računa, da samo dođe i iznenadi se da nema novca. U tom dijelu moramo napraviti određene napretke.”
Koga ćete od tih brojnih sudionika “izbaciti”?
“Pitanje nije hoćemo li izbaciti, nego kako ćemo redefinirati njegovu ulogu, svaki od njih ima svoje mjesto.”
Mogu li se smanjiti troškovi ovrhe?
“Mogu. To je jasno navedeno u mojoj odluci o osnivanju radne skupine da redefiniramo i smanjimo trošak. Ako ćemo prijeći na e-ovrhu, a to je nužnost u digitalnom vremenu u kojem živimo, potrebe za tolikim papirima više neće biti i to će doprinijeti smanjivanju troškova. Posebno treba utjecati na, uvjetno rečeno, male iznose dugovanja od 100, 200, 300 kuna koji narastu na par tisuća kuna upravo radi troškova i svega toga. Ovaj Zakon bi po prvi put trebao imati jedno poglavlje vezano za troškove gdje ćemo biti precizni i nećemo prepustiti da to reguliraju raznorazne tarife i pravilnici već da se to implementira u Zakon.”
Znači li to da će za određenu kategoriju dugovanja biti propisana maksimalna visina troška?
“Da, mislim da bi to bilo dobro rješenje, ali to je sve predmet rada radne skupine. U Sloveniji, u njihovom sustavue-ovrhe u principu ovrhu provodi sud u digitalnom obliku, imaju ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, da vi u obrascu navedete da sam vam ja dužan toliko i toliko i uz to ne prilažete apsoultno nikakav dokument kojim to dokazujete. Sud to potvrđuje, dostavlja mi, ako ja uložim prigovor to ide na redovni postupak gdje se to mora dokazati, a ako ja ne prigovorim onda je to pravomoćno i ide u ovršenje. Kod nas je povik na cijeli sustav, ali kod nas to tako nije moguće. Ako želite pokrenuti ovrhu protiv mene morate dostaviti nekakav dokaz, račun ili slično. Prije žiga kojim se određuje ovrha mora se sve provjeriti. Vrlo često na veliki dio rješenja koji ima žig ovrhe nitko ne prigovara i onda to ide u redovnu proceduru gdje se blokira račun ili prodaje imovina.”
Po vama, za dug od 200 kuna, koliko može biti trošak ovrhe?
“Napravit će se nekakva skala za ta manja potraživanja kolika mogu biti i to se ne može prijeći. Želimo izbjeći da za mala dugovanja trošak bude 5 do 10 puta veći kao što je to sada. Ali to je stvar rasprave radne skupine, da se vidi s pozicije svih sudionika koliki su njihovi troškovi u tom procesu. Mislim da je važno da se to digitalizira, da elektroničkim pitanjima imamo dostavljen prijedlog, da se na taj donosi i rješenje i onda tu osim troškova programa i uređaja nema nekakvog velikog troška. Važno je da ljudi ne dožive to da im je netko sjeo na račun, nego da znaju da su u obvezi i da, ukoliko su u mogućnost, tražbinu koja je pred njima ipak reguliraju. Tu je važno spomenuti i pregovore o Zakonu o javnim ovršiteljima, žao mi je da taj sustav nije zaživio, bio je gotovo jednoglasno donesen. Oni bi provodili ovrhu, a ona bi počela medijacijom, tražio bi se način kako dug što bezbolnije riješiti.”
pročitajte još
Ljudi su plaćali za licence javnih ovršitelja, razmišljate li o povratku tog sustava?
“Bojim se da za to više infrastrukture nemamo, to bi bilo poprilično vraćanje kotača unazad. S obzirom na odluke Ustavnog suda tu će nam ostati obveza prema ljudima koji su dobili te licence.
Hoće li novi Zakon sadržavati zastaru duga?
“To je isto pitanje o kojem treba razgovarati, planiramo ga povezati sa Zakonom o osobnom stečaju. On kaže da on može početi jedino na prijedlog dužnika ili ako netko drugi predloži dužnik se mora s tim složiti. Mislimo da bi bilo dobro da se nakon određenog vremena u blokadi omogući lakše pokretanje osobnog stečaja. To bi se dogodilo nakon 5 ili 3 godine, to je pitanje za radnu skupinu. Tada bi nužno uslijedio stečaj i u njemu bi se kontrolirali prihodi i rashodi i nakon nekoliko godina bi osoba imala pravo na novi početak bez dugovanja. Sada nemamo infrastrukturu niti je on naišao na veliku zainteresiranost blokiranih i važno je reći da je stvorena slika da blokirani nemaju nikakav prihod. Postoje zaštićeni računi, promet je 5,3 milijardi kuna, velik je popis primanja koja su oslobođena ovrhe. Ljudi nisu potpuno bez primanja, ali nije dobro da ljudi funkcioniraju pod zaštićenim računima. U javnosti je bilo dosta komparacije sa slovenskim modelom. Da je kod nas on u primjeni zaštićeni dio plaće bi bio 2.000 kuna, u Hrvatskoj je on 4.000 kuna, taj dio ne može u ovrhu. U Hrvatskoj, ako netko ostane bez jedine nekretnine, 18 mjeseci država plaća stanarinu, a u Sloveniji nastavlja biti u svojoj nekretnini, ali plaća zakupninu onome koji je kupio njegovu kuću.”
Ključni problem je ogroman trošak koji dolazi na glavnicu?
“Tu su i kamate koje su bile visoke, sada su više od 7 posto, svi troškovi su visoki i slažem se da se to raspravi. Velik broj blokiranih i ovršenih je posljedica lošeg gospodarskog stanja u Hrvatskoj i mislim da sada ide na bolje.”
Problem blokiranih više nije jednostavno riješiti. Imate li rješenje za njih jer se Zakon neće primjenjivati retroaktivno?
“Da, zakon se neće primjenjivati retroaktivno i ta su rješenja na stolu, ali to je pitanje suradnje više ministarstava i mogu se iznaći rješenja. Bivše Vlade su imala rješenja koja nisu u praksi funkcionirala pa na tragu tih iskustava treba napraviti neki bolji mehanizam.”
