Hrvatska sa Srbijom ima brojna sporna pitanja. Već dulje od dva desetljeća uvijek su ista tema bezuspješnih pregovora. Dočekat će ga prosvjedi, ali očito i ne baš koordinirana vanjska politika Banskih dvora i Pantovčaka - no predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ne brine.
Pitanje nestalih sasvim sigurno je jedno od najvažnijih pitanja. Hrvatska u ovom trenutku traga za 1.945 svojih državljana nestalih većinom 1991. i 1992. godine. Aleksandar Vučić, u intervjuu Globusu, maše svojim popisom prema kojem je ukupno nestalih u Hrvatskoj 2057 i tvrdi da je na tom popisu više Srba nego Hrvata. Ured za zatočene i nestale Ministarstva branitelja te njegove brojke nije komentirao, no jasno je kakva je suradnja – kada se dvije države ne mogu dogovoriti ni o oko broja. Inače u Uredu za zatočene i nestale ističu da je posljednji sastanak Povjerentsva za nestale na toj razini – bio u prosincu 2016. godine ali da suradnje nema.
Naime, kako bi se nestali pronašli – potrebna je dokumentacija koja je u Srbiji, ali i informacije koje imaju brojni svjedoci koji danas žive u Srbiji. No, Ured ističe da ni na jedan upit Srbija nije odgovorila, niti dostavila i jednu informaciju.
Suradnja bi trebala postojati i na pravosudnom planu – barem kada je u pitanju razmjena informacija o imenima optuženih i osuđenih za ratne zločine, s obzirom na to da je za to još 2011. osnovano mješovito Povjerenstvo. Tada je razmijenjen popis – hrvatski je imao 1.534 imena, a srpski tek 40 imena. Popisi su ažurirani 2011. godine i tada je na srpskom popisu bilo 86 imena: od kojih je 40 onih koje je istraživao hrvatski DORH, ali su predmete zbog nedostupnosti prepustili Srbiji. I tu je sve stalo, kažu u Ministarstvu.
VEZANE VIJESTI
Hrvatska je posljednji svoj ažurirani popis dala 2013. godine kada je bio posljednji sastanak, no Srbija svoj nije. Dakle već sedam godina Srbija nije dala ažurirani popis. Inače, Ministarstvo pravosuđa primilo je 240 upita osoba za provjeru progoni li ih Srbija po nekoj osnovi ili ne, pa kako nema ažurirane popise, šalje svaki pojedinačno Ministarstvu pravde. Jedno vrijeme odgovora nije bilo, no sada u Ministarstvu pravosuđa kažu – odgovori su stigli na sve upite.
Nadalje, zaštita manjinskih prava također je česta tema između dviju zemlje – postoji i mješoviti odbor Hrvatske i Srbije koji se time bavi, a sastao se ovoga tjedna nakon 3 i pol godine stanke. Dakle, Hrvatska inzistira na tome da hrvatska manjina u Srbiji ima ista prava kao što srpska ima u Hrvatskoj: prije svega, izravnog predstavnika u parlamentu i tijelima državne vlasti i javnim upravama.
Srpska strana pak spominje obrazovanje i zapošljavanje u javnom sektoru – na što srpska manjina u Hrvatskoj ima pravo – ali ga, kako često i hrvatske institucije poput pravobranitelja upozoravaju, ne ostvaruju u cjelosti.
Često se Hrvatsku proziva i zbog povratničkih sela u kojima još nema struje. Izvješće pravobraniteljice iz 2016. kaže da je te godine trebalo još 165 priključka u 79 naselja. HEP ne kaže koliko ih je trenutno, no naglašava da nije riječ o selima, već slabo naseljenim, često izoliranim naseljima. Ističu da su uložili 2,3 milijardi kuna i obnovili 140.000 priključaka te da će ove godine raditi na još 30 priključaka.
Naposljetku, tu je i pitanje ratnih odšteta koje je potegnuo premijer Andrej Plenković. Na to je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prilično burno reagirao. Rekao je da je on na Plenkovićevom mjestu ne bi to ni spominjao jer je siguran da na tom pitanju Hrvatska može samo izgubiti. Plenković mu je odgovorio – podsjetio ga je na Sporazum o normalizaciji koji je 1996. potpisan u Beogradu i koji sadrži članak po kojem bi se potpisalo i sporazum za naknadu. No, nikada nije potpisan, ali Plenković smatra da se o tome može razgovarati.
