Gost Pressinga bio je ginekolog i aktivist Dubravko Lepušić.
Kako komentirate slučaj Komšić?
Bez riječi sam i s obzirom na zločin i na ovo što sam danas gledao. Zar je važnije tko je odakle, a ne koliko je uboda mlada osoba dobila? Ne bih ulazio u to, tragična je to situacija.
Je li to patologija društva?
To je očito medijski atraktivno. Pogledajte filmove – mlade ljude se uči agresiji, crtići, gdje je nestao Disney?
Važan tjedan je pred premijerom?
Nemam pojma, nisam ja političar, najmanje me politika zanima. Hrvatska je dugi niz desteljeća i držim se Gotovčeve maksime – Hrvatska da, ali kakva? Stalno je to ista priča.
Hoće li biti ratificirana Istanbulska konvencija?
Uopće je glupo da se raspravlja treba li ratificirati ili ne, pa treba. Problem u Konvenciji ne postoji, rodna ideologija ne postoji, izmislili su to crkveni krugovi, postoji rod kao društvena i spol kao biološka kategorija. Pitam se i tko brifira Davora Bernardića koji govori o nečemu čega u Konvenciji nema, a to daje vodu na mlin Crkvi.
Tko bi trebao voditi kurikularnu reformu?
Jokić.
Ali on neće voditi.
Uvijek se postavlja pitanje zašto Finska tako napreduje – jer tamo nema ideologije, u Hrvatskoj sve ideologija. Pa pogledajte Obiteljski zakon – pa to su otvorena vrata za tjeranje ljudi van.
Hoće li Radovan Fuchs biti na čelu reforme?
Ne znam, doista ne znam. Bitan je sadržaj, a ne imena, no nisam siguran da će tako biti, rade se debeli kompromisi.
Što je sa zdravstvenim odgojem?
To je pitanje za državu, znate što – kad smo radili to, čak smo tražili da nam pokažu kako se u vrijeme bivše države tretiralo neke stvari – da smo neke stvari preslikali, visili bismo na prvoj banderi, neker stvari oko kontracepcije su tretirane vrlo liberalno.
Je li se išta provodi od zdravstvenog odgoja?
Ne postoji sistem. Pitanje prekida trudnoće – jedna od preporuka Ustavnog suda je bila edukacija mladih.
Kakva je situacija sa znanošću u RH?
U svakoj ozbiljnoj državi bi promocija knjige da je Zemlja ravna ploča spadalo u News Bar, a ne u promociju ozbiljne knjige. O čemu pričamo?
Očekujete li veliku priču oko pobačaja?
Očekujem, ali se držim onoga što je rekao predsjednik Ustavnog suda Šeparović – da novi zakon ne može ići u restrikcije. Zakon treba modernizirati, stavio bih veći naglasak na edukaciju mladih, ali sam sukus zakona je jako dobar.
Hoće li se oni koji se time protiviti s time pomiriti?
Postoji li u RH zakon koji prisiljava žene na prekid trudnoće? Naravno da ne. Onaj koji drži do svoje vjere, očito neće napraviti prekid trudnoće. Nitko nikoga ne prisiljava na prekid trudnoće. O tome će se brinuti populacija koje se to tiče.
Ali argument bi mogle biti vrijednosti?
Raspolaganje tuđim tijelom.
Ima li koja zemlja da ima potpunu zabranu?
Samo Malta, u Irskoj se vodi dosta prijepora da se to liberalizira. Švedska, koja ima najliberalniji zakon, ima najveći prirast. Poljska je suprotni primjer. Restrikcije nisu dobre.
Što mislite o tome da što je spominjao ministar Kujundžić Crkva sudjeluje u izradi zakona?
Ne vidim što bi tu Crkva imala za reći i sudjelovati u izradi zakona. Ali Crkva se u sve miješa.
Može li ona sudjelovati u nekoj široj javnoj raspravi?
Svatko ima pravo reći svoje. Ali trebalo bi se bazirati na znanosti. Znanost je znanost, vjera je vjera.
Koliko se godišnje obavi u RH prekida trudnoće?
Oko 4.000 do 5.500 legalnih i još toliko u sivoj zoni, a još uvijek je to jedna od najnižih stopa, primjerice Mađarska ima četiri puta veću stopu. Brojke same nisu problem.
Dobro je da ih ima malo.
Da, ali poanta je da se u novom Zakonu regulira priziv savjesti, priziv savjesti je rak rana medicine jer nije reguliran.
Kako to sad izgleda?
Od 30 bolnica se ne obavlja u njih šest.
Kako je to riješeno formalno?
Nikako. Primjerice, pola pola je kod nas u Sestre milosrdnice i zajednički smo zauzeli stav da kod onih koji nam šalju selektivno oko priziva savjesti nećemo preuzimati, ili sve ili ništa. Ne možete malo imati, malo nemati priziv savjesti. Puno je toga što religijski predstavlja priziv savjesti, a ne samo pobačaj.
Kako to izregulirati?
To je totalno neregulirano kod nas , nema sustava kontrole, da se vidi je li to vjerodostojno, kolim zdravstvenim snagama raspolažemo, tko će ljudima pružiti zdravstvene usluge na koje imaju pravo, evaluacija podataka kroz godine. Od 2004. mi nemamo podataka koliko ima točno prizivača, koliko žena nije dobilo adekvatnu uslugu, jesu li prebačene nekome tko nema priziv savjesti, u više od 10 godina nemamo nikavih podataka.
Dijelite priziv savjesti, je li vjerodostojan ili nije?
Priziv savjesti, postoji masa razloga, a i riječ je o kompleksnoj stvari, odnosi se i na prenatalnu dijagnostiku, “epruvetu”, no i u palijativnoj medicini – eutanazija (ne zagovaram to, samo govorim činjenice), pri cijepljenju, edukacije o spolnom odgoju … to sve spada u priziv savjesti i tu bi trebalo vidjeti što napraviti.
Kako, što Vi mislite?
Odlučit će većina, ja sam za zabranu jer stavljaju svoj privatan pogled ispred prava pacijenta ba život i zdravlje, ugrožavate ga. Netko može imati priziv savjesti kad je riječ o transfuziji.
Što je važno?
Edukacija svakako jer ovoj državi očajno fali znanje, znanje je ono što zemlju vuče naprijed. Mladi bježe van iz države.
Što bi moglo biti problematično kod novog zakona?
Kada govorimo o prekidu trudnoće, tražit će konzervativna strana grace period, a što je neprihvatljivo po svim UN-ovim dokumentima, što se smatra nečime što će otežavati prekid. Strašno je važna stvar da su reproduktivna prava osnova ljudska prava žena i to je po UN-u nešto što je protivno takvo otežavanje protiv žene. Tko će odgovarati kad žena iz legalnog prijeđe u ilegalni zakonski rok – iz devet u 10 tjedana, kad se nju prisiljava da razmišlja, kao da ne može donijeti odluku, smatraju se glupačom? Tko će odgovarati? A ovo što se liječnike naziva ubojicama – u Poljskoj su liječnici tužili one koji su ih ispred bolnica nazivali ubojicama i dobili su slučaj.
Što biste rekli ovima koji se protive pobačaju, kako komunicirate s kolegama koji imaju priziv savjeti?
Odlično. … Naravno da treba regulirati priziv savjesti, prihvatio bih to.
Što kažete na slučaj Paladino?
On je moj dragi kolega,jako ga cijenim kao stručnjaka, ovoj zemlji nedostaje znanja, mislim da svo znanje i stručne ljude trebamo iskoristiti za dobrobit države.
Što smatrate najgorim u zdravstvu?
Inače je to problem svugdje, ne bih želio biti u koži ministra, riječ je o strahobito velikim troškovima, nezahvalna je to dužnost, nedostaje ljudi, oni su najbolji dio našeg zdravstva, a odlaze van zbog boljeg okruženja i veće plaće. Teško će se to riješiti, kadrovsko stanje je po meni najveći problem.
Niste protiv privatnog zdravstva?
Naglasak treba biti n ajavnom zdravstvu, hoće li u nekom trenutku trebati nadopuniti privatnim, ali ne nekom varijantom divljačkog kapitalizma. Javno je ono što bi trebala biti osnova.
Očekujete i dalje trend odlaska liječnika i sestara?
U sadašnoj situaciji da.
Vama su i dvije kćeri izvan Hrvatske?
One su išle za znanjem, završile su ekonomiju, jedna je u Parizu, a druga u Madridu, obje imaju izvrsna iskustva.
Kane se vratiti?
Mislim da nažalost ne, kad uđete u tu kolotečinu o kojoj one meni pričaju, koliko im je olakšan, njihova je zadaća učiti i polagati ispite, Francuska studentima plaća pola stanarine, potiče se ljude da uče i polažu ispite, da postanu netko i nešto.
Borba protiv cjepljenja je uzela maha, primjerice Živi zid je tu dosta aktivan?
Ne znam zašto ne pitaju stručnjake, a ne da pričaju ljudi koji o tome doslovno nemaju pojma. Kažu ljudi da im se ne želi reći što ima u cjepivu – pa to je kao da ja kažem pilotu kad putujem avionom neka mi kaže točno od čega je sve točno sastavljen avion – pa ili vjerujemo stručnjaku ili ne. Cjepivo nije izmišljeno radi zdrave i jake osobe, nego zbog slabe i bolesne. Ne želite cjepiti djecu – to je sebično gledanje, direktno ugrožavate imunološki zdravstveno slabiju djecu.
Bi li tu moglo biti neke regulacije?
Teško je o tome reći, kakav je opći društveni stav i stav roditelja, ja sam za cijepljenje, puno se bavim time – konkretno HPV zbog struke.
Prošli ste put od HDZ-a do Radničke fronte, kakav je to zaokret?
Kad sam vidio da idu u desnicu, napustio sam ih. Bio sam za ujedinjenje ljevih i desnih. Prošla država – sve što je propalo, propalo je s razlogom, kaže Hegel. Trebalo je stvoriti novu državu.
Radnička fronta – neki bi rekli ekstremna ljevica?
Ma ne, zastupam ideju da radnici dobiju plaću, adekvatnu plaću.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.