U Agrokoru su za N1 objasnili u kojoj je fazi proces oko zakupljenog državnog zemljišta Agrokora te koji su im daljnji planovi za to zemljište s obzirom na "zrcalne" tvrtke Agrokora.
Odgovor prenosimo u cijelosti:
“Prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju u sustavu ARKOD, na tvrtke koje posluju u okviru Agrokor Grupe upisano je 32.839,58 hektara državnog zemljišta, što čini 2,8 posto ukupne obradive površine u Hrvatskoj.
Sve obveze plaćanja koncesija odnosno zakupa poljoprivrednog zemljišta nastale nakon 10. travnja 2017. godine, odnosno dolaskom izvanredne uprave u Agrokor, podmiruju se uredno i na vrijeme. Istodobno, stari dug u iznosu od 7.269.465 kuna koji je nastao prije 10. travnja 2017. godine, u cijelosti je podmiren temeljem odobrenja Privremenog vjerovničkog vijeća sa sjednice održane 23. siječnja 2018. godine.
Visine zakupnina su u skladu s Ugovorima i važećim Pravilnikom, a razlikuju se od kompanije do kompanije te su u velikom su rasponu.
Prijenos Ugovora o korištenju državnog poljoprivrednog zemljišta dio je mjera provedbe nagodbe kojim se cjelokupno poslovanje prenosi na tvrtke koje su već registrirane pod novim imenom. Ta je provedba u potpunosti u skladu sa zakonom. Ona je potvrđena od strane prvostupanjskog suda, kao i od strane Visokog trgovačkog suda.
Do provedbe Nagodbe vjerovnika u Agrokoru, poslovanje i ugovori o koncesijama su i dalje, bez ikakvih promjena, na onim tvrtkama s kojima su potpisani ugovori o koncesijama.
Njihov prijenos će se evidentirati putem Aneksa ugovora. Aneksima se ugovori ne produljuju, već se provodi mjera koja je utvrđena i od suda naložena u samoj nagodbi, a koja nužno može samo uređivati stečena prava i obveze.
Naime, Zakon o poljoprivrednom zemljištu u članku 41. dopušta prijenos ugovora na treću osobu, jer izrijekom kaže da se ‘prava i obveze zakupnika koji je pravna osoba mogu prenijeti iz ugovora o zakupu, uz suglasnost Ministarstva, do isteka roka na koji je ugovor sklopljen, na osobu koja je u postupku nesolventnosti stekla cjelokupnu imovinu zakupnika namijenjenu poljoprivrednoj proizvodnji.’
Zakon o postupku izvanredne uprave u članku 43., pak, propisuje da se ‘smatra da nagodba sadrži izjave volje sudionika dane u propisanom obliku ako je određeno zasnivanje, izmjena, prijenos ili ukidanje prava na dijelovima imovine nekog društva.
Stoga u kontekstu toga Zakona treba iščitavati i gore navedene odredbe Zakona o poljoprivredi.
Nadalje, da u slučaju da je za provedbu nagodbe potrebno donošenje odluka bilo koje treće osobe ili tijela, uključujući, ali ne i ograničeno na članove i/ili dioničare dužnika i povezanih i ovisnih društava, prihvaćena nagodba će na odgovarajući način zamijeniti takve odluke i predstavljati valjani pravni temelj za provedbu potrebnih promjena pri nadležnim tijelima, registrima, javnim knjigama, upisnicima i očevidnicima.
Stoga proizlazi da se predmetni ugovori o koncesiji odnosno ugovori o zakupu poljoprivrednog zemljišta prenose na novo ‘zrcalno društvo’ te, u slučaju da je potrebna pisana suglasnost davatelja koncesije odnosno zakupodavatelja, prilikom donošenja odluke o davanju takve suglasnosti valja uvažiti učinak Nagodbe, kao akta potvrđenog od suda te čija je provedba naložena od suda (pravomoćnom sudskom odlukom).
To znači da Nagodba zamjenjuje odluku o suglasnosti. Pritom, nadležno tijelo – davatelj koncesije – svakako ima ovlast utvrditi učinak Nagodbe – a to je, da primjenom navedene odredbe Zakona o postupku izvanredne uprave, postoji potrebna suglasnost sukladno zakonskim propisima.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
