U Novom danu gostovao je Igor Tabak, analitičar portala OBRIS - Obrana i sigurnost.
Nakon što je jučer Vlada službeno odustala od nabave izraelskih aviona, Krstičević je izjavio da smo “najbliži američkim F-16 te da od SAD-a Hrvatska očekuje ponudu koja se ne može odbiti.”Nakon samo nekoliko sati premijer Plenković je to demantirao. Kako to komentirate?
To je bilo dosta čudno za vidjeti jer je sat-dva kasnije premijer jednako temeljito demantirao svog vlastitog ministra obarne, to je nezgodna situacija. Nešto slično se vidjelo u ljeto 2017. kada je ministra ‘ponijelo’, i tada je bilo to demantirano jer su te izjave mogle srušiti tadašnji natječaj.
Nakon takvih izjava je teško pričati o neutralnim i fer natječajima. Po ovoj izjavi ministar je cijelu prethodnu tehničku studiju stavio izvan snage, dosta to govori o proceduralnom petljanju.
Pitanje je kako smo skočili od najpovoljnije do najskuplje ponude, preskačući onu koja je bila druga, govorim o švedskoj ponudi. Primijeti se da da je švedska strana zadnjih dana šutjela. Kada krenete u kupnju borbenih aviona, svaki detalj koji može sniziti cijenu vam je jako bitan. Hrvatskoj u ovim fazama, a sad smo opet nigdje, nama bi jako vrijedna stvar bila da se na jedan budući natječaj javi više ponuđača, tad je to automatski drugi kontekst.
Američko veleposlanstvo još 2017. javilo MORH-u da Izrael nema odobrenje, objavio je u ponedjeljak navečer Index.hr. Iz sadržaja maila koji su objavili vidi se da je desna ruka Krstičevića dobila jasnu poruku iz koje je jasno što Hrvatska može očekivati od Izraelaca…
Gledajući iz javne perspektive, ako vam se tisuću puta ponovi da je nešto transparentno, onda mislite da je to transparentno. Ovaj natječaj baš i nije bio transparentan.
S jedne strane Hrvatska nema iskustva u ovakvim velikim međunarodnim poslovima a, s druge strane, u svim reformama u zadnjem desetljeću se pokušava odmahnuti od Hladnog rata, zatvorenosti, tajnosti, govorilo se idemo prema zapadnom modelu, gdje se objavljuje more podataka, a to je suprotno dijametralan pristup…
Kada je u pitanju propali natječaj, treba li govoriti o odgovornosti ministra Krstičevića?
Naravno, to su poslovi države u kojim se angažira cijeli aparat ili njegovi namjenski dijelovi. Tu su tisuće radnih sati, deseci odlazaka u inozemstvo… Činjenica da je RH odustala od natječaja je odjeknula u većini medija u svijetu, ne samo u onima koji se bave borbenom tematikom. Reći da nema nikakvog troška i odgovornosti je upitno, tim više što smo pred kamerama imali spektakl – ima posla, nema posla, skoro smo odabrali, pa nismo… Toga svega ne bi trebalo biti.
I nakon svega što se dogodilo, možemo li sada očekivati jedan transparentan natječaj?
Teško je reći, nadam se najboljem. Mislim da se RH godinam izbjegavala naći oči u oči s ovom temom. Natječaj je problem, treba pokazati znanje i razumijevanje, presjeći i donijeti odluku, a to je jako teško. Puno zemalja s tim imaju problem, ali to ne bi trebala biti krinka za nizove neugodnih situacija.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.