Kredite banaka ne koristi, kao niti poticaje za poljoprivrednu proizvodnju. S politikom se nikada nije igrao, iako je većina političara prošla kroz njegov podrum, a za HDZ je osmislio i pobjedničko vino. Gost Pressinga bio je vinar i vinogradar Ivan Enjingi.
Uspio je potpuno zatvoriti ekološki ciklus proizvodnje pa se danas njegovo carstvo mjeri kroz 60 hektara gdje ima 500.000 loza i 250 grla angusa. Sve je uspio sam i sa svojih 77 godina ne namjerava stati.
Njegova se vina piju diljem svijeta, osvajaju medalje, ali za sebe će reći da je uvijek ostao isti seljak s radnim navikama.
Burno djetinjstvo 1943. rat, poraće, dolazak komunističke vlasti, a vaši istjerani iz kuće jer su se priklonili HSS-u. Sjećate li se toga?
Pamtim najsitnije detalje kada smo prognani u zimsku noć par dana prije Božića. Dali su mi neki pinklec da nosim. Protjerani smo, nizašto krivi, moji su bili jedini pismeni kada smo došli u taj kraj i kada je došao HSS bili su nosioci stranke u tom kraju i uglednici. Tko god je što u selu trebao i okolini oni su pomagali, davali savjete, nabavljali poljoprivrednu opremu koje još uopće nije bilo.
Iz te tragedije izrasli ste u ono što danas jeste?
Samo stisak teškoće tjera čovjeka da ide naprijed i da nešto bolje i pametnije napravi tako da i ja sa tih šest godina kada sam došao čuvaa sam tu našu kravu, svinje i tuđe krave da dobijem komad kukuruznog kruha da dobijem nešto za jesti. U školi sam se trudio koliko sam mogao, ako nisam dobro napisao zadaću ili naučio plakao sam i tamo i natrag jer sam znao što me čeka i u školi i kod kuće. Disciplina nas je tjerala da budemo dobri.
Vinograd vam nije bio drag na početku?
Nije. Morao sam kao klinac već raditi. Bilo je dosta teško jer se moralo raditi po vrućini. Ustajao sam oko četiri, radio, orao i onda u osam išao u školu.
Kako ste postali doajen hrvatskog vinarstva?
Već se 12-godišnjake primalo da rade u Kutjevu u vinogradu. Radilo se od sunca do sunca. Sjećam se da smo i mi djeca dobijali uz mlijeko i pola litre vina dnevno. To nadničarenje trajalo je do 1957. kada sam imao 17 godina. Tada mi je umro dida koji mi je ostavio sve, a baka je bila podrumar i ona me naučila o vinu. Sa 17 sam morao preuzeti sav teret u kući i rekao sam da više neću biti sluga. Imao sam zemlje od dide, konja, svinja dosta i ja ću sada biti svoj gazda. O vinogradu sam sve naučio kako se mora raditi. Već tada sam proizvodio sadnice i prodavao drugima. Onda sam odlučio preorati zemlju i posaditi svoj vinograd. Moj prvi vinograd je u to vrijeme bio najmoderniji.
Cijeli razgovor pogledajte u videu ispod:
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter| Facebook | Instagram.
