Oglas

Enjingi: Samo stisak teškoće tjera čovjeka da ide naprijed

author
N1 Info
21. velj. 2019. 20:29
>
20:48
Enjingi
N1 | N1

Kredite banaka ne koristi, kao niti poticaje za poljoprivrednu proizvodnju. S politikom se nikada nije igrao, iako je većina političara prošla kroz njegov podrum, a za HDZ je osmislio i pobjedničko vino. Gost Pressinga bio je vinar i vinogradar Ivan Enjingi.

Oglas

Uspio je potpuno zatvoriti ekološki ciklus proizvodnje pa se danas njegovo carstvo mjeri kroz 60 hektara gdje ima 500.000 loza i 250 grla angusa. Sve je uspio sam i sa svojih 77 godina ne namjerava stati.

Njegova se vina piju diljem svijeta, osvajaju medalje, ali za sebe će reći da je uvijek ostao isti seljak s radnim navikama.

Burno djetinjstvo 1943. rat, poraće, dolazak komunističke vlasti, a vaši istjerani iz kuće jer su se priklonili HSS-u. Sjećate li se toga?

Pamtim najsitnije detalje kada smo prognani u zimsku noć par dana prije Božića. Dali su mi neki pinklec da nosim. Protjerani smo, nizašto krivi, moji su bili jedini pismeni kada smo došli u taj kraj i kada je došao HSS bili su nosioci stranke u tom kraju i uglednici. Tko god je što u selu trebao i okolini oni su pomagali, davali savjete, nabavljali poljoprivrednu opremu koje još uopće nije bilo.

Iz te tragedije izrasli ste u ono što danas jeste?

Samo stisak teškoće tjera čovjeka da ide naprijed i da nešto bolje i pametnije napravi tako da i ja sa tih šest godina kada sam došao čuvaa sam tu našu kravu, svinje i tuđe krave da dobijem komad kukuruznog kruha da dobijem nešto za jesti. U školi sam se trudio koliko sam mogao, ako nisam dobro napisao zadaću ili naučio plakao sam i tamo i natrag jer sam znao što me čeka i u školi i kod kuće. Disciplina nas je tjerala da budemo dobri.

Enjingi
N1 | N1

Vinograd vam nije bio drag na početku?

Nije. Morao sam kao klinac već raditi. Bilo je dosta teško jer se moralo raditi po vrućini. Ustajao sam oko četiri, radio, orao i onda u osam išao u školu.

Kako ste postali doajen hrvatskog vinarstva?

Već se 12-godišnjake primalo da rade u Kutjevu u vinogradu. Radilo se od sunca do sunca. Sjećam se da smo i mi djeca dobijali uz mlijeko i pola litre vina dnevno. To nadničarenje trajalo je do 1957. kada sam imao 17 godina. Tada mi je umro dida koji mi je ostavio sve, a baka je bila podrumar i ona me naučila o vinu. Sa 17 sam morao preuzeti sav teret u kući i rekao sam da više neću biti sluga. Imao sam zemlje od dide, konja, svinja dosta i ja ću sada biti svoj gazda. O vinogradu sam sve naučio kako se mora raditi. Već tada sam proizvodio sadnice i prodavao drugima. Onda sam odlučio preorati zemlju i posaditi svoj vinograd. Moj prvi vinograd je u to vrijeme bio najmoderniji.

Cijeli razgovor pogledajte u videu ispod:

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter| Facebook | Instagram.

Teme

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama