Dubravko Lepušić gostovao je u Točki na tjedan gdje je predstavio prijedlog zakona o sprječavanju i prekidu trudnoće, kojeg je sastavila grupa stručnjaka prema preporukama UN-a i Europske unije.
Koliko vam je trebalo da napišete zakon?
“Oko godinu dana. Prije godinu dana napravili smo radnu grupu sastavljenu od pravničkog ‘dream teama’ jer tu je osim medicinske struke, ginekološke, strašno važno pravo i reguliranje određenih propisa. Uspostavili smo suradnju s Centrom za reproduktivna prava u New Yorku, konzultirali smo UN s davanjem određenih prijedloga kako defnirati pojedine članove zakona. Konzultacije su vršene s pravobraniteljicama – za ravnopravnost spolova, za djecu i pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom, koje su nam sugerirale kako složiti pojedine članke zakone. Sve tri bile su zadovoljne ovim prijedlogom zakona”, kaže ginekolog Dubravko Lepušić.
Tek je u studenom osnovano povjerenstvo koje bi trebalo postaviti temelje za rad radne skupine. Zašto resornom ministarstvu toliko dugo treba?
VEZANA VIJEST
“Agencija pri UN-u CEDAW je još prije tri godine Hrvatskoj naložila da radi na novom zakonu. S više strana dolazi preporuka o radu na novom zakonu. Ne muči me toliko to kada će ministarstvo napraviti zakon, koliko sastav komisije. Unutra je nekoliko mojih dragih kolega koji izvrsno rade svoj posao, profesor Ante Ćorušić je izvrstan ginekolog, no većina članova komisije se pozivaju na savjest, dakle oni su protiv prekida trudnoće i ja ne znam što će netko raditi na zakonu o prekidu trudnoće, ako je osobno protiv toga, koji je za to da se to zabrani. Meni je to nonsens.”
Povjerensvo ima zadaću utvrditi kakva su iskustva vani. Kakva je regulativa u zemljama Europske unije?
“U gotovo svim državama, osim Malte, žene imaju pravo na prekid trudnoće na osobni zahtjev. Neka ograničenja imaju u Poljskoj, ali ona sad to liberalizira, a pogotovo u Irskoj, gdje je postojala zabrana, je prije godinu dana liberaliziran. Iskustva su takva da se nigdje ne govori o zabranama, što su i preporuke svih odbora koji se bave reproduktivnim pravima žena u UN-u i Europskoj uniji.”
I Ustavni sud je jasno rekao da pobačaj u Hrvatskoj ne može biti zabranjen. zašto je onda to toliko svjetonazorsko pitanje?
“Ne može biti svjetonazorsko pitanje. Medicina je egzaktna znanost. Strašno je važno ono što je predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović rekao – da stari zakon nije neustavan, nego ga treba modernizirati, da stečena prava žena ne mogu biti manja, nego jednaka ili veća. Dakle, zakon može biti isti, moderniziran ili s većim pravima žena.”
Postoji i preporuka Ustavnog suda da se poradi na tome da broj pobačaja bude što manji. HDZ to tumači kao mogućnost uvođenja obveznog savjetovanja?
“Savjetovanja su po svim preporukama UN-a i EU-a, neću reći neprihvatljiva, ali ne preporučuju se. To odgađa postupak prekida trudnoće na zahtjev žene, koji smo mi definirali u prijedlogu zakona kao hitan. Jak naglasak ovog našeg prijedloga je na prevenciji – besplatnoj kontracepciji, osnivanju savjetovališta za reproduktivna prava za žena i edukacija mladih kroz zdravstveni odgoj.”
Koliko je štetna, u kontekstu prevencije, činjenica da u školama nemamo ni spolnog ni zdravstvenog odgoja?
“Finska ima zdravstveni, odnosno spolni odgoj 40 godina. Mlade Finkinje najranije stupaju, ako gledate zemlje Europske unije, pa i Hrvatsku, u spolnu aktivnost, s nekih 15 godina, ali godinama Finska ima najmanji postotak neželjenih adolescentskih trudnoća i spolno prenosivih bolesti među mladima.”
Vaš prijedlog zakona sličaj je ovom koji je na snazi, uz neke nove mehanizme – koje?
“Išli smo na prevenciju – dostupnu i besplatnu kontracepciju, dozvoljen prekid trudnoće do 12. tjedna gestacijske dobi dokazano ultrazvukom. Većina zemalja u Europi ima taj 12. tjedan, Velika Britanija 15. Predviđamo da se prekid trudnoće može vršiti na nivoima primarne zdravstvene zaštite, ali ginekologa, dakle ljudi koji se bave tom strukom, svima onima koji imaju dopuštenje ministarstva da imaju uvjete za takvo nešto, od stručnog djelovanja do opreme za to. To ima benefit bolje evidencije, velika većina sive zone će otpasti, imat ćete unificiranu cijenu ako se radi o privatnim ambulantama, jer mi plediramo u ovom prijedlogu da zahvat ide na teret Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, ali privatnici će imati svoju cijena.”
Privatni pogled na svijet, religijski ili politički, ne može biti iznad prava pacijenta na zdravlje i život
Na pitanje hoće li šira dostupnost povećati broj pobaćaja, Lepušić tvrdi da o tome nema govora.
“U Hrvatskoj već godinama pada broj pobačaja. Ali značajno pada i broj poroda. Opći trend je dakle pad btrudnoća kao takvih. Razlog je socioekonomski.”
Kako regulirati priziv savjesti, više od 50 posto liječnika ne radi pobačaje?
“Mi smo ga nazvali odbijanje vršenja legalnih medicinskih postupaka na koje žena ima zakonsko pravo. U jednom članku smo naveli da se zabranjuje institucionalni priziv savjesti – ne može biti da cijela bolnica, cijeli ginekološki odjel, ima priziv savjesti, da se nešto na što žena ima zakonsko pravo odbija raditi.”
“Priziv savjesti može se regulirati na dva načina: zabranom priziva savjesti u medicini, kao što rade zemlje Skandinavije, Češka ili Bugarska, ili regulacijom. Mislim da će Hrvatska ići u smjeru regulacije, a to znači vođenje evidencija s kolikim ginekološkim snagama raspolažemo da bi se one pravilno rasporedile. Privatni pogled na svijet, bio on religijski, ili politički je neprihvatljiv da bude iznad prava pacijenta na zdravlje i život.”
#related-news_0
Je li za vrijeme Jugoslavije bilo priziva savjesti?
“Među kolegama, koliko se ja sjećam, nije bio priziva savjesti. Do toga dolazi devedesetih. Ljudi se okreću kako vjetar puše. Riječ je o privilegijama koje se stječu na taj način jer je takva politička situacija.”
Što to znači za obrazovanje nove generacije liječnika? Ako dolaze u strukture koje propagiranje toga da se ne rade pobačaji – hoćemo li kroz nekoliko godina imati liječnike koji to uopće neće znati raditi?
“Pitanje učenja određenih tehnika unutar medicine, ginekološke struke, je nešto što bi svatko trebao proći. Ne možete dovoditi u opasnost pacijenta time što na osnovu svjetonazora niste određene postupke naučili, zato što niste htjeli naučiti. Postoji protokol specijalizacije ginekologije koji propisuje koje vrste zahvata, postupaka, znanja i vještina morate imati. O tome ne smije biti diskusije.”
Treba li priziv savjesti biti sankcioniran?
“Radi se o profesiji. Kada se zapošljavate, potpisujete radni ugovor gdje vam je točno propisano koju vrstu i obim posla morate raditi. I onda vi nakon nekog vremena kažete – e sad ja ova tri posla neću raditi iz svojih privatnih razloga, religijskih ili političkih.”
“Ako ste kao vojnik mobilizirani, nije neka paralela vojska i medicina, ali ipak nešto kaže – vi kao mobilizirani vojnik imate pravo reći ‘ja ne želim uzeti pušku, pucati, druge ubijati’. Ali ako ste profesionalni vojnik, zabranjen je priziv savjesti, tako je i u Hrvatskoj.”
Inifiltracija religije u sekularno društvo je neprihvatljiva
Koliko crkva ima utjecaja na cjelokupnu klimu i kako gledate na molitvene skupine ispred bolnica?
“Inifiltracija religije u sekularno društvo je neprihvatljiva. Dakako da mogu dati mišljenje, ali to ne može biti presudno ako govorimo o bolnicama i javnim ustanovama. U zakonu predlažemo da nitko ne smije ometati pristup servisima na koje žene imaju pravo.”
Imate li saznanja o ginekolozima koji se u bolnicama prizivaju, a privatno obavljaju pobačaje?
“Vrlo vjerojatno ima takvih sporadičnih slučajeva, ali generalno gledajući to nije baš tako. Sve je stvar kontrole. inspekcijske službe bi trebale kontrolirati takve postupke.”
Rekli smo uvodno da broj pobačaja pada, koliko je pobačaj javnozdravstveni problem?
“Uopće nije. Hrvatska ima među najnižim stopama pobačaja – između šest i sedam tisuća godišnje. Neka u sivoj zoni bude još toliko, onda je to jedna od najnižih stopa, među dvije tri države u Europi koje imaju najniže stope prekida trudnoće.”
Kad se priča o prekidu trudnoće uvijek se spominju mlade djevojke, da se radi o neodgovornom upuštanju u seksualne odnose, ali podaci pokazuju da pobačaje najčešće rade žene između 30. i 39. godine?
“Zato smo preporučili savjetovanja za reproduktivna prava, ne samo za mlade.”
Dodao je i da je zakon iz 1978. izvrstan, a oni su ga samo modernizirali.
Imate li dilemu ‘pravo žene – pravo na život’, kao vaši kolege koji se pozivaju na priziv savjesti?
“To je skliska tema – pitanje početka života. Otkad je svijeta i vijeka, nije došlo do konsenzusa. Ne možete govoriti o djetetu s 10. ili 12. tjedana trudnoće. Granica mogućnosti preživljenja ploda je 22 tjedna. Ne može se govoriti o pravu djeteta u tako ranoj trudnoći.”
Kome ste poslali zakon, kakve reakcije očekujete?
“Nismo još nikome poslali zakon, ali nam je drago da je na okruglom stolu bilo dosta političkih stranaka, koje su izrazile podršku zakonu i predložile suradnju s nama. Bitno je da se zakon stavi u zakonsku proceduru u Saboru, poslat ćemo ga Vladi na razmatranje. Kolegu Milana Kujundžića pozvali smo na okrugli stol, ali rekao je da nema vremena.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram
