Nikola Grmoja zaključio je kako su glavni zaključci današnje sjednice pozivanje glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj Šipek na saslušanje, kao i troje bivših premijera, aktualnog predsjendika i premijera te dvojicu ministara. O datumu iduće sjednice odlučit će naknadno kad se dogovore za eventualne dolaske.

Potom je Nikola Grmoja pitao nije li novac kojim je Ina kupila kompanije poslužio kao mito za Ivu Sanadera, ali "zanima me i kupnja 2007. i 2009. ako znate nešto o tome".

"Slučajno znam. Velika je šteta za Inu da je rasformirana predivna firma Naftaplin. Da nije bilo te firme, ne bi bilo Ine. To je bila fantastična kompanija s vrhunskim stručnjacima. Od nje su formirane dvije kompanije. Crosco je nakon što je MOL ušao u Inu bio prisiljen kupiti Rotary koji je bio mađarski Crosco, vrlo neuspješan, Ina je za vrijeme Jugoslavije bila jedina naftna kompanija s područja socijalističkih zemalja koja je koristila američke standarde. Zato je bila privlačna i MOL-u, zbog visoko razvijene tehnologije. Kupovinom Rotaryja dobili mo stare ruske garniture koje nisu toliko vrijedile. Prekretnica je bila 2008. kad je Ina izgubila milijardu i 600 milijuna kuna na kupovini nafte i onda je MOL uletio kao spasitelj sa 400 milijuna dolara", rekao je Štern.

Zvonimir Troskot postavio je pitanje Petroviću: "Što sad? Dotaknuli smo se i DORH-a. Što se pravno sad može napraviti?"

"Ne znam dovoljno o kaznenom pravu da bih mogao odgovoriti", istaknuo je Petrović.

Potom je pitao Šterna o ulozi Gorana Granića: "Gdje je završilo 505 milijuna dolara od MOL-a? To je plinovod s protočnosti 3 posto što je zasluga g. Granića. Kako takva osoba može završiti u NO-u HEP-a? HEP ide prema bankrotu."

Štern je rekao: "Uloga Granića u prodaji Bijelih noći nije mi vidljiva do kraja, ali sam čuo da je zagovarao prodaju. Kao energetski stručnjak godinama je vodio Institut Hrvoje Požar. Bilo koja politika treba se usredotočiti na to da Hrvatska može biti zadovoljena energetikom koju bi sama proizvodila i koja bi jamčila sigurnost narodu."

"Jeste li osobno sudjelovali u potpisivanju četiri štetna ugovora u vezi Bijelih noći", pitala je Katarina Peović.

"Nije inzistiranje da se raskinu, nego u nekim slučajevima EK smatra da arbitraže između osoba država članica nisu dopuštene jer se tako može postupati protivno europskom pravu. Nisu štetne same po sebi, nego u nekim slučajevima mogu biti protivne odredbama europskog prava.

Što se tiče razlike između nacionalnih i trgovačkih interesa, država kao dioničar je jedna stvar, a kao javna vlast druga stvar. Postoje različiti interesi. Prodaja 25+ znači automatski pravo veta dioničaru koji ima 25+ na strateški važne odluke. Nisam biznismen, ali uvijek bih rekao da mi je najsuludiji odnos u kojem imate dva jednaka koji samostalno ne mogu donijeti nijednu stratešku odluku. U prodaji nakon toga ne vidim smisla", rekao je Petrović.

Štern je dodao: "Puno toga visi u zraku u Hrvatskoj. Smatram projekt Bijele noći kao jedan od najvećih Ininih uspjeha. Za 16 milijuna dolara plaćenih radom Ine u Rusiji kupilo nešto što je imalo potvrdu svjetske inženjering kuće, čija je vrijednost tad bila 279 milijuna dolara. Digli su proizvodnju u prvoj godini i s tim se već isplatila kupovina, zaradilo se 60 milijuna dolara i Bijele noći su prodane za 75 milijuna dolara od kojih 20 milijuna nikad nije ušlo u Hrvatsku. Što se tiče ugovora, oni nisu štetni. Moj potpis na ugovor je samo bio dokaz da Ina stoji iza ugovora, a ne engleska kompanija koja je formirana nekoliko mjeseci prije toga.

Da je MOL izvršio obvezu iz ugovora i da su obnovljene obje rafinerije, Sisak nikad ne bi bio ugašen."

Mirela Ahmetović je rekla: "Drago mi je što je Zekanović potvrdio da je vlada Milanpovića štitila interese RH. Može li DORH nešto napraviti, koja je njihova uloga?"

"Popis nacionalnih interesa se mijenja, donosi ih vlada. Razlika je kad država djeluje kao javna vlast i kao dioničar. Samo mogu potvrditi da kad djeluje kao dioničar, onda je u istom položaju kao bilo tko drugi. Kad djeluje kao javna vlast, onda ima druge interese. Kao dioničaru u interesu joj je uništiti svoje konkurente, a kao javna vlast se prema svima mora ponašati jednako.

Što se tiče uloge DORH-a, u građansko-pravnim stvarima DORH je u čudnoj poziciji. S jedne strane je zastupnik po zakonu, a s druge je punomoćnik i tad mora raditi što mu nalogodavac, tj. Vlada ili Sabor kažu. DORH se kad mu paše, uvjetno rečeno, kaže da je zastupnik, a kad Vlada traži mišljenje, onda ne odluči, onda kaže da je samo zastupnik. Može li što učiniti? Može. Može li vlada? Može. Je li netko propustio nešto učiniti? O tome bih privatno, a ne javno jer ovo nije mjesto za to. DORH je najmanje kriv jer su neki hrvatski propisi inkompatibilni."

Davor Štern se ponovno upleo u raspravu:

"Ja cijelo vrijeme tvrdim da dijalog nije postojao, od privatizacije na dalje. Nikad se nisu postavili stručni ljudi za rješavanje dnevnih problema i činjenica je da MOL ima snagu i znanje. Za razgovor s MOL-om trebaju ljudi koji znaju što rade. Da je to bilo od početka, do arbitraže ne bi došlo.

Govorilo se o skrbničkim računima. Meni taj pojam kao građaninu nije jasan. Ako kad se svi bore s korupcijom, je li moguće da banke imaju pravo držati anonimne skrbničke račune na kojima mogu sjediti dionice MOL-a? S tim bi se pitanjem ovo vijeće trebalo pozabaviti", rekao je.

"Predsjednik VS-a Dobronić tvrdi da su ugovori koji su posljedica kaznenog djela ništetni po sili zakona", rekla je Dalija Orešković i pitala o tom stavu u kontekstu Ininih ugovora kao i može li se promijeniti statut Ine.

"Da, slažem se. Ako je temelj ništetan, onda je i sve što slijedi ništetno. No, onda ne bi bilo sporazuma dioničara koji daje više prava nego što bi država imala iz tih 44% i druga stvar, suštinski se ne bi dogodila promjena. Kad imate odnos između dioničara koji imaju toliko suprotna stajališta o nekim pitanjima, preglasavanje bi uvijek bilo protivno interesu jednog. Moglo bi se to regulirati internim aktom dok se to ne dogodi."

Hrvoje Zekanović ustvrdio je da se ne govori o korupciji iako ovo vijeće upravo to prati. "Ovo su teme za Odbor za gospodarstvo. Ne znam zašto ste došli jer ćete svojim stavovima samo imati minuse. Mogao bi danas pasti snijeg jer je Grmoja priznao da su zazivali arbitražu, a drugo - vi ovdje opet tvrdite da je vaš model prepuštanja upravljačkih prava nad Inom je u skladu s hrvatskim interesima. Meni je to nečuveno. Već ste izgubili svaki kredibilitet. Našao sam više mjesta da ste vi MOL-ov čovjek, a to ste uvodom potvrdili", rekao je Zekanović spominjući njegovog "prijatelja Slavka Linića". "Jeste li što napravili po pitanju poreznog duga? Linić i SOA-u spominje u kontekstu vas", dodao je pitajući i je li mađarski čovjek.

"Došao sam jer mi je ovaj Odbor, tj. g. Grmoja poslao poziv i mislim da mi je dužnost kao građanina odazvati se. Na ovu razinu vašeg paušalnog medijskog optuživanja ne žeim se spuštati niti ću se na bilo koji način braniti. Mogu samo reći što sam propustio na početku, razloge zašto sam ovo prihvatio. Ovo je bio nastavak mog volonterskog rada za hrvatsku državu, ne za neku imenovanu vladu. Od toga što sam radio u doba Tuđmana, za njega osobno, pregovori s EU-om, prihvaćajući i ovo. Naknadu od Ine nisam primao ja nego sam zaradu davao u humanitarne svrhe. Vaše izjave govore više o vama nego o meni", odgovorio je Petrović.

"Ja neću stati", nastavio je Zekanović: "Ne sumnjam da ste napravili neke dobre stvari, negdje volontirali... Međutim, ono što je kolegica iz SDP-a koji vas je postavio pitala, jeste li htjeli donijeti odluku koja je bila protiv interesa Hrvatske, a prema odluci vlade? Pokušali ste dati veća upravljačka prava Mađarima. Je li tu bilo korupcije, to je moje pitanje."

Dalija Orešković je ustvrdila da je razlika između postavljanja pitanja i vrijeđanja ljudi koje je vijeće pozvalo radi dobivanja bitnih informacija poručivši Zekanoviću da ometa rad i nanosi štetu ugledu Antikorupcijskom vijeću. Poručila mu je da napusti sjednicu ako nema konkretnih pitanja.

Zekanović joj je odgovorio da je "promašila cijeli fudbal". "Smisao ovoga je da se oporba dodatno promovira, ovo vijeće gubi smisao", rekao je.

Petrović je na sve ovo odgovorio: "Ne možete od nečijeg mišljenja izvoditi zaključak da je riječ o činjenici. To je kao da kažete ako vlada donese odluku u najboljoj vjeri, da se tvrdi da je to protivno interesu RH."

"Koliko god je moje iskustvo u Ini takvo da sam požalio što sam bio član NO-a, dijelom poslovno i privatno mi je dalo nemjerljivo iskustvo i odgojilo me.

Bio sam predsjednik NO-a Ine od 2012. prosinca do lipnja 2016. Temeljem ovoga što je rekao g. Štern, obojica smo imali istu želju i viziju u smislu kako bi Ina trebala poslovati, ali smo gledali na to kako to treba učiniti u funkciji predsjednika NO-a.

Govorit ću više o pravnom smislu. Na prvom sastanku sam rekao da se ne slažem da Ina posluje u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima. Mislim da sustav korporativnog upravljanja nije u skladu s hrvatskim propisima. Funkcija NO-a nije zastupati interese jednog dioničara ili većinskog, nego činiti ono najbolje u interesu društva, u ovom slučaju Ine. Velika je razlika između onoga što je vlasništvo i upravljanje. Slažem se da promjena sustava upravljanja ne bi donijela ništa, nego su ključni vlasnički odnosi i činjenica koliko dionica ima MOL, koliko država.

Činjenica da MOL ima 47, odnosno sad 49 posto dionica, a Hrvatska 44, da su dijelom skrbnički računi, dijelom mali dioničari. Efektivno, to znači da ima većinu što se pokazalo kod donošenja odluka. Sa 49 posto mogli su samostalno izglasati odluke.

Uprava nije imala ovlasti koje bi morala imati, to je posljedica sporazuma dioničara. Zašto je ovaj model upravljanja tako nastao, on je mješavina ili karikatura dvaju sustava upravljanja po hrvatskom pravu - dualistički model i monistički. Po mađarskom zakonu dioničko društvo funkcionira po monističkom modelu s upravnim odborom i izvršnim direktorima. MOL je htio preslikati mađarski model upravljanja s kojim je upoznat. Ne branim MOL, nego je činjenica da u ovakvom odnosu po hrvatskom zakonu članovi NO-a se biraju većinom glasova dioničara. 2014. smo oformili ad hoc odbor koji su predložili poboljšanje sustava upravljanja. Aktualni način izbora NO-a i Uprave potpuno je protivan Zakonu o trgovačkim društvima.

Situacija u kojoj NO i Uprava ovako imenovani djeluju je patološka za NO i kompaniju. Dioničari očekuju da zastupate njihove interese, a ako to radite, postupate protivno zakonu. Ako postupate u skladu sa zakonom, onda ne postupate u skladu s očekivanjima dioničara koji su vas postavili. Ključno je rješavanje vlasničkih odnosa, u tome se slažemo.

Nemojte biti uvjereni da bi otkup dionica, kad bi država ponovno bila isključivi vlasnik Ine, da bi to riješilo probleme s Inom. Postoji odnos vlasništva i upravljanja, ali vlasništvo nije garancija uspješnog upravljanja. Iskustva pokazuju da kad je država vlasnik, to nije garancija da je i društvo uspješno."

Počelo je saslušanje Siniše Petrovića.