Bruketa i Žinić: Najbolja je škola koju najskuplje platiš, tu ne markiraš

Gosti Pressinga s Ilijom Jandrićem bili su dizajneri i marketinški stručnjaci Davor Bruketa i Nikola Žinić.

Nedavno je u u Oris Kući arhitekture otvorena izložba “Tajni dokumenti Brukete i Žinića” – izložili su 54 svojih Moleskine bilježnica. Bilježnice sadrže godinama zapisivane skice, crteže, ideje, rasporede te brojne druge do sada “tajne” detalje.
Posjetitelji imaju priliku kroz izloženi sadržaj zaviriti iza kulisa svakodnevnog rada kreativnih direktora.

“To su bilješke s naših posebnih sastanaka, u njima nastaju ideje, ima slika, neke su nepristojne. To su naši intimni zapisi, skice, ideje koje smo zapisivali godinama. U njima je sve, naš dnevni raspored, naše prve impresije sa sastanaka, što je u kreativnom procesu izuzetno važno. Često se tu nalazi odgovor na probleme. često su ti prvotni zapisi inspiracija za finalno”, rekao je Bruketa.

“Neprestano je vraćanje tome što si u nekom trenutku zapisao. Zapisujemo sve, od predavanja na kojima smo bili, razgovora s pshijatrima, to su sve stvari koje kasnije koriste. To je neka vrsta dnevnika. Vjerujem da su partneri iznenađeni kad vide neke stvari”, dodao je Žinić.

Za sve koji su zainteresirani, izložba je otvorena do 15. siječnja.

Krenuli davne 1995.

Svoj zajednički dizajnerski studio osnovali su 1995.

“Bolje je početi što ranije, dok si mlad. Kad se još možeš vratiti roditeljima”, rekao je kroz smijeh Bruketa.

Žinić priznaje da su im u to vrijeme puno pomogli roditelji: “Pomogli su nam jednome i drugome. Kupili su nam računala, što je tada bilo puno”.

Upoznali su se u jednom studiju u kojem je Žinić radio, a Bruketa se pripremao za fakultet i dolazio tamo.

“Tamo smo se upoznali, Davor je radio sa strane, imao neke projekte, kliknuli smo u tom nekom smislu, onda nije bilo puno dizajnera”, rekao je Žinić.

“Tada je dolazilo do smjene generacija, mi smo bili prva koja je dizajnirala na računala. Stvari su se tada stubokom mijenjale. Mi smo tu vidjeli neki svoj način koji je bio dosta drugačiji od onog što je scena dotad vidjela. Počeli smo brzo projekte slati na međunarodne natječaje, htjeli smo vidjeti koja je naša pozicija. Danas je svijet dosta drugačiji, danas ako napravite nešto zanimljivo i stavite to na internet, postoji ozbiljna šansa da će to, ako je dobro, u nekoliko sati postati globalno. Nama se to dogodilo u 2005, u nekoliko sati smo bili u New York Timesu, na korejskoj televiziji…”, kazao je Bruketa.

Ističu da su na početku radili puno pro bono te su ih na taj način mnogi primijetili i tako su počeli dobivati velike klijente.

No nisu stvari bile jednostavne, bilo je uspona i padova. Posebno jer nijedan nije imao iskustva u menadžmentu.

“Naša životna škola i poslovna škola su bile najskuplje. Najbolja je ta školu koju najskuplje platiš, tu se sjećaš svih lekcija, ne markiraš. Naša škola menadžmenta je čista praktična škola, osim što smo pročitali par knjiga, ali nismo nikad u tome bili najspretniji. snalazimo se”, kaže Bruketa, a Žinić dodaje:

“Mi smo dva kreativca, uvijek radiš po osjećaju, on te može odvesti u usper smjeru, a može te prevariti, a onda je opako. Dogodio nam se brzi rast 2003.-2004.n nismo na to bili spremni i to nam je bio udar. Izgubiš fokus, raspadneš se na sve strane i tu smo puno naučili”.

“Imali smo sreće da smo sve te godine imali prilike raditi s fantastičnim ljudima koji su taj menadžerski dio posla super odradili i zahvaljujući njima je agencija to što je danas”, naglasio je Bruketa.

Kako su izdržali zajedno 26 godina?

Bilo je situacija kada nisu jednako razmišljali pa i kada su jedan drugome bili naporni.

“Stavljali smo to pod tepih, haha”, kroz šalu će Bruketa.

“To je jedan svojevrsni brak. Svaka takva veza ima uspone i padove, nismo imali neke teške. Ne slažete se u nečemu, ide ti malo na živce par dana, tek toliko da ti ide. Sve je to nekako normlano. Mislim da je važno povjerenje. Krenuli smo u priču koju smo htjeli graditi do kraja i mislim da je tu ključ povjerenje”, rekao je Žinić.

“Mi se teško odričemo odnosa. Za neke ljude i organizacije radimo više od 20 godina. Na kraju dana taj odnos je nekako najbitniji. Sve proizlazi iz povjerenja iz odnosa s ljudima s kojima radiš, živiš… Odnos je nešto što pokušavamo najviše čuvati”, dodao je Bruketa.

Bez obzira na uspjehe i ponude, iz Hrvatske, kaže Bruketa, nisu razmišljali otići.

“Nama je lijepo u Hrv i nismo nikad ozbiljno razmišljali da odemo van. Želja nam je da iz Hrvatske radimo u drugim zmeljama, otvarali smo urede u inozemstvo, no danas vam više ne treba fizički ured. Recimo, za Coca-Colu smo radili za 27 europskih tržišta iz našeg sjedišta u Zagrebu. Danas možemo surađivati iz Hrvatske s bilo kime, bilo gdje. To je idealno – raditi i živjeti u Hrvatskoj, a raditi za cijeli svijet.