N1 dobio je uvid u presudu Ustavnog suda kojom su odbijene tužbe roditelja odgojitelja zbog odluke Grada Zagreba da im tu mjeru ukine. Tužbe su podnijele stotine roditelja, ali i tri udruge čije su tužbe pak proglašene nedopuštenima.
Prije nekoliko dana objavljeno je da je Ustavni sud donio ovu presudu, no njezini detalji do sada nisu bili poznati.
Ustavni sud razmatrao je tužbe roditelja odgojitelja u svjetlu zahtjeva Konvencije za zaštitu ljudskih prava koji štiti pravo vlasništva, budući da su tvrdili kako im je nova gradska vlast na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem oduzela pravo na financijsku potporu koju im je dao Milan Bandić.
No, Ustavni sud utvrdio je kako roditelji odgojitelji nisu dobili novčanu naknadu na osnovu pravne norme, već se radilo o financijskoj pomoći koja je proizašla iz pronatalitetne politike Grada Zagreba.
Je li mjera imala smisla?
“Javna vlast je tom mjerom željela utjecati na natalitet u Gradu Zagrebu, a usko je povezana s različitim pravima – poput prava na rad ili prava na korištenje dječjih vrtića”, uočio je Ustavni sud.
Grad Zagreb je još tijekom postupka na Visokom upravnom sudu RH dostavio podatke o živorođenoj djeci u periodu od 2011. do 2020. godine. Prema Državnom zavodu za statistiku u tom periodu broj novorođenih je iz godine u godinu padao – od 8.411 do 7.865.
“Iz tih podataka proizlazi da je i prije i nakon uvođenja mjere roditelj odgojitelj broj živorođene djece padao. Blago je porastao tek broj četverorođene i petorođene djece i to baš od 2016., kada je uvedena ova mjera”, navedeno je u presudi.
Argumenti za ukidanje mjere
Iz Grada Zagreba objašnjavali su da su mjeru morali ukinuti jer je imala štetne učinke – djeca predškolske dobi nisu pohađala vrtiće i tako nisu dobivala kvalitetan institucionalni odgoj i nisu se socijalizirala. Žene su dugo izbivale s tržišta rada dovodeći tako u pitanje svoju ekonomsku neovisnost, a zbog nemogućnost reintegracije na tržište rada prijetilo im je i siromaštvo. Uz to istaknuta je nepravedna raspodjele financijskih sredstava utrošenih na mjeru.
“Prema ocjeni suda novčana pomoć za roditelje odgojitelje imala je legitiman cilj, no ona nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti. Ta se pomoć ne temelji na obvezi javne vlasti, već na solidarnosti. Svaka vlast može odlučiti hoće li takvu pronatalitetnu politiku provoditi ili će je promijeniti”, naveo je Ustavni sud ističući kako je Grad Zagreb poduzeo dovoljne kompenzacijske mjere za one kojima je mjera ukinuta.
Tužbe udruga su odbačene jer, smatra Ustavni sud, ukidanje mjere roditelj odgojitelj nije utjecalo na njihova prava.
Jedan sudac nije se složio
Ustavni sudac Miroslav Šumanović napisao je izdvojeno mišljenje. Nije se složio sa stavom većine koja je odbila ustavne tužbe. On smatra da je ukidanje ove mjere predstavljalo nedopušteno miješanje lokalne vlasti u u stečena prava pojedinaca.
“Vlast je mogla ukinuti mjeru za buduće korisnike, ali ne i za one koji su već na nju ostvarili pravo”, istaknuo je zamjerajući svojim kolegama “aktivističku jurisprudenciju”. “Nužna je ustavna naobrazba kako bi se spriječili štetni procesi redukcije prava na instrument prevrtljive volje političke vlasti”, poručuje ustavni sudac Šumanović.
Promjena političke paradigme
Prema njegovim podacima mjera je bila učinkovita i u natalitetnom smislu, ali i u omogućavanju roditeljima koji imaju osnovnu ili srednju strukovnu školu da napuste tržište rada na kojem su ionako bili u nepovoljnom položaju zbog minimalnih plaća.
“Promjena svjetonazorske i političke paradigme ne legitimira intervenciju u stečena prava koja proizlaze iz pravomoćnih i upravnih akata donijetih u provedbi propisa prethodne lokalne vlasti”, zaključuje Šumanović.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok
#related-news_0
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare