Zvjezdana Bogdanović, savjetnica ministra Josipa Aladrovića u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, i Antonio Milanović, 33-godišnji stopostotni invalid, bili su gosti Dvoboja Točke na tjedan gdje su raspravljali o problemima Zakona o socijalnoj skrbi.
Osobe s invaliditetom koje zarađuju više od 4.000 kuna na mjesec, mogle bi ostati bez pomoći države. Naime, novim prijedlogom zakona želi im se smanjiti ili potpuno uzeti invalidnina. Premda je Zakon o socijalnoj skrbi još u fazi donošenja, osobe s invaliditetom digle su glas.
“Imam celebralnu paralizu, stopostotni tjelesni invalid sam. Dijagnozu imam od rođenja greškom liječnika. Zaposlen sam u Gradskoj knjižnici Zadar na pola radnog vremena, sve poslove radim sjedeći. Na posao idem uz pomoć majke, potrebna mi je pomoć drugih, ali imam dobre ljude oko sebe i ispunjen sam i zadovoljan time. Poražavajuće je što sam jedna od rijetkih osoba koja radi.
Uznemirile su me najavljene promjene Zakona. Iznosi invalidnine koristim za sve medicinski što mi je potrebno, ali i npr. tenisice. Moram paziti koliko je velik đon, koliko su duboke, prilagođene mojem oštećenju i to je problem naći, a kad i nađete, to su vrtoglave cijene. Za takve stvari koristim invalidninu, za doplatu liječenja jer uz cerebralnu paralizu imam i astmu pa mi invalidnina služi za takve stvari da pokrpam mjesec jer još uvijek radim za pola plaće. To bi bio težak udarac za moj džep”, opisao je Antonio Milanović.
S do 5.500 kn primanja bez ukidanja invalidnine
Zvjezdana Bogdanović je otkrila kakve promjene donosi Zakon:
VEZANE VIJESTI
“Zakon je još u fazi donošenja, priprema se za drugo čitanje. Cijelo vrijeme slušamo reakcije, još ima vremena za korekcije u Zakonu. Važno je da bude provediv, korektan, da ne narušava kvalitetu života, ali da bude pravičan. Cilj sustava socijalne skrbi je pružiti pomoć socijalno ugroženim osobama, a obuhvaća prevenciju, pomoć i podršku. Nije cilj da osobe u sustavu socijalne skrbi doživotno u njemu i ostanu, nego da se pomogne osobama s invaliditetom da se što je moguće više osamostale.
Čak i s postavljenim cenzusom od 4 tisuće kuna, ne znači da će te osobe ostati bez invalidnine, nego do 5.500 ako je toliki prihod, mogu imati razliku – ako imaju 4.500 primanja, mogu dobiti 1.000 kn. Preko milijardu i pol kuna godišnje se izdvaja za invalidnine i pomoć i njegu. Status roditelja-njegovatelja je podignut na 4.000 kn. Kad se prijeđe 5.500, postoje mogućnosti za druge naknade.”
Međutim, Milanović smatra da se invalidnina ne bi trebala biti vezana uz primanja:
“Osnovna invalidnina je primanje koje ne bi trebalo biti vezano uz bilo koji dohodak. Ona ne bi trebala biti uvjetovana dodatnim primanjima jer ako krenemo raditi, nismo izgubili invaliditete, a ovim potezom Ministarstvo šalje poruku osobama s invaliditetom – ne napredujte, tako ćete izgubiti i ovo malo što imate. A što se tiče statusa roditelja-njegovatelja, to prima moja majka i nije vezano uz ono što ja radim, to ona prima kao njegovatelj. Ona to prima posljednjih desetak godina. Invalidnina i status roditelja-njegovatelja nema veze jedno s drugim. Jako je skupo sve, cijene su skočile, mislim da nema govora da treba objašnjavati da je ovo udarac i zašto smo se uplašiui za budućnost.”
No, Bogdanović je istaknula da se ne slaže: “To nije udarac za sve ljude s invaliditetom. Ne bih se složila da status majke nema veze s njim. Država čini sve da pomogne. Zakon je orijentiran da s osobe s invaliditetom što više zapošljavaju. 120 milijuna kuna godišnje se isplaćuje za podršku osoba s invaliditetom u sustavu rada. Možda treba podići cenzus, ali ostalo mi se čini po načelu pravičnosti i individualnog pristupa.”
“Zašto nisu ista prava za civilne i vojne invalide?”
“Slažem se da trebaju postojati stupnjevi”, dodao je Milanović: “Za to sam da se nikome ništa ne ukida, ali da unutar svega postoje stupnjevi. Ne može samo tako preko noći biti donesena takva odluka. Za ovaj prijedlog Zakona sam nedavno saznao i smatram da ima puno rupa. Povlačim pitanje – zašto ista prava ne vrijede za nas civilne kao i za vojne invalide? Zašto oni imaju puno veća prava nego mi?”
VEZANE VIJESTI
“To morate pitati nekog drugog”, odgovorila mu je Bogdanović: “Mislim da je najveća greška u nazivu prava. Veteranski dodatak postoji svugdje gdje je postojao rat. Civilna osoba ne može biti u istoj poziciji kao veterani rata. To se nije smjelo nazvati istim imenom.”
Na pitanje primaju li najugroženiji dovoljne naknade, Milanović ističe da ne primaju: “Ne, nije točno. Naša sadašnja primanja jedva pokriju dva tjedna života, a ne znam gdje su te naknade koje se mogu popeti do 2.000 eura. Vrijeme je da se nešto promijeni i da se uloži u kvalitetu života soba s invaliditetom. Mi sad nemamo uvjeta za normalan život.”
“Nisam govorila o naknadama do 2.000 eura, nego o izdvajanjima iz proračuna. Ne može se zanemariti da sve ide iz istog proračuna”, dodala je Bogdanović.
“Mi taj iznos ne vidimo u bilo kojem segmentu”, zaključio je Antonio Milanović.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!