Pod palicom Ministarstva unutarnjih poslova se u tišini, bez sudjelovanja vanjskih stručnjaka kao što su demografi i znanstvenici za migracije, piše hrvatska imigracijska politika. To je značajan dokument čiji bi prijedlog svjetlo dana trebao ugledati do jeseni, a što bi u njemu trebalo stajati i koje probleme adresirati, u intervjuu za N1 govori Hrvoje Butković, viši znanstveni suradnik Instituta za razvoj i međunarodne odnose.
Iako će ove godine broj stranih radnika vjerojatno premašiti 10 posto ukupno zaposlenih, Hrvatska uopće nema imigracijsku politiku. Na njoj, istina, radi međuresorna skupina pod palicom MUP-a te bi prijedlog trebao biti objavljen najesen, no sve to zasad prolazi u tišini i, koliko je poznato, bez vanjskih stručnjaka za tržište rada i demografiju. Što bi u takvom dokumentu trebalo pisati te što trenutno u praksi i propisima ne valja pitali smo Hrvoja Butkovića, višeg znanstvenog suradnika Instituta za razvoj i međunarodne odnose iz Zagreba, koautora nedavno objavljene knjige „Strani radnici u Hrvatskoj: Izazovi i mogućnosti za gospodarski i društveni razvoj”.
Ukratko, nužno je zaštititi prava stranih radnika, integrirati ih u društvo i spriječiti getoizaciju, a svakako im dati uvjete koji su usporedivi s drugim EU zemljama. To znači, primjerice, i osnovati urede dobrodošlice, što je vani standard te organizirati tečajeve hrvatskog jezika koje bi financirale državne ili lokalne vlasti. Problemi s kojima se oni sada suočavaju su brojni, od banalne činjenice da im se na potpis daju ugovori o radu na hrvatskom (koji uglavnom ne govore) te da su im neka socijalna prava osigurana samo na papiru, do toga da je dio poslodavaca spreman plaćati i visoke novčane kazne samo da se ne bi pridržavao odredbi Zakona o strancima i Zakona o plaćama.
N1: Što očekujete da će imigracijska politika donijeti i zašto je bitna?
Butković: Migracije bi u njoj trebale biti prepoznate kao prilika za gospodarski i društveni razvoj umjesto da ih se promatra samo kroz prizmu sigurnosne prijetnje. Imigracijskom bi politikom trebalo zaštititi prava stranih radnika po pitanju zabrane diskriminacije, olakšavanja njihove integracije i poštivanja svih njihovih zakonom propisanih prava.
N1: Prema onome što je objavljeno u Večernjem listu, u njenu izradu nisu uključeni demografi niti znanstvenici koji se bave migracijama, nego samo predstavnici različitih državnih tijela. Što ako ona bude loše napravljena?
Butković: Kod izrade ove politike treba voditi računa da se Hrvatska nalazi u svojevrsnoj konkurentskoj utakmici za strane radnike sa drugim državama EU-a i šire koje se jednako tako suočavaju s nedostatkom radne snage. Zato bi kroz nacionalnu imigracijsku politiku stranim radnicima trebalo osigurati odgovarajuće materijalne i druge uvjete koji su usporedivi s onim što nude druge zemlje. Čudi me da u izradi ove politike ne sudjeluju vanjski stručnjaci. Nadam se da još uvijek ima vremena da se to promijeni, a ukoliko ne, da će se oko nacrta imigracijske politike pokrenuti široka javna rasprava koja će utjecati na konačni sadržaj ovog dokumenta.
N1: Tko bi, po vama, trebao sudjelovati?
Butković: Predstavnici socijalnih partnera iz radno intenzivnih djelatnosti kao što su graditeljstvo, turizam i ugostiteljstvo i drugih koji najviše zapošljavaju strane radnike. Uz njih, važno bi bilo da u izradi ove politike sudjeluju i stručnjaci za tržište rada i demografiju, ali i drugi stručnjaci iz područja društvenih znanosti kako bi se pronašla odgovarajuća rješenja u ovom vrlo kompleksnom području.
N1: Što podrazumijeva integracija stranih radnika i kako Hrvatska s time stoji?
Butković: Veliki je problem da se samo 25 posto radnih dozvola obnavlja što znači da je za strane radnike Hrvatska često samo privremena destinacija. Oni se mahom po završetku sezone ili isteku radne dozvole vraćaju u svoje domicilne zemlje ili pak nastavljaju dalje prema zemljama zapadne Europe. Za uspješnu integraciju ključan je dulji boravak stranih radnika u našoj zemlji. Na gradilištima diljem Hrvatske raste broj nesreća na radu s teško ozlijeđenim radnicima, a često je puta uzrok takvih nesreća nedovoljna osposobljenost radnika koja je pak usko povezana s nepoznavanjem hrvatskog jezika. U tom smislu je za dobrobit i uspješno integriranje stranih radnika od velike važnosti financiranje ili sufinanciranja tečajeva hrvatskog jezika za strane radnike od strane države, što trenutno nije slučaj. Isto tako, jedan veliki problem u domeni jezika predstavlja činjenica da se prema trenutnim zakonskim rješenjima stranim radnicima na potpis nude isključivo ugovori o radu na hrvatskom jeziku, koji oni često ne govore. Problemi postoji i kod korištenja brojnih socijalnih prava koja su za strane radnike osigurana na papiru, ali u praksi postoje poteškoće u realizaciji jer zaposlenici u sustavima zdravstvene zaštite i socijalne skrbi nisu u tom smislu adekvatno educirani.
N1: Strani radnici prilično često mijenjaju poslodavce u Hrvatskoj te se zato mnogo radnih dozvola ukida i onda im se izdaju nove, a u međuvremenu su na cesti ili rade na crno. Kako bi se to moglo riješiti?
Butković: Paradoks trenutnog Zakona o strancima je da on ne predviđa da strani radnik može promijeniti poslodavca. Dakle, radna dozvola se izdaje samo za određenog poslodavca. Dosadašnja praksa bila je da MUP ne intervenira ukoliko strani radnik koji je ostao bez posla za vrijeme dok mu je radna dozvola još važeća pronađe dugog poslodavca. Ipak, trebalo bi pronaći sustavnije rješenje koje će jasno regulirati taj period kada strani radnik traga za drugim poslom jer se prvi završio otkazom ili stečajem poslodavca. Drugo je pitanje duljine trajanja radnih dozvola koje su trenutno u pravilu ograničene na godinu dana, što se u praksi pokazalo kao prekratak rok.
N1: Kad dođu, obično su upućeni samo na agencije koje su posredovale pri zapošljavanju ili na poslodavca. Kako je to u drugim zemljama koje uvoze radnike?
Butković: Ono što nam prijeko nedostaje, a što predstavlja svojevrsni standard u zemljama zapadne Europe, tzv. su uredi dobrodošlice koje financiraju državne ili lokalne vlasti. To su mjesta gdje se strani radnici mogu obratiti za pomoć u administrativnom reguliranju njihovog statusa u Hrvatskoj. Takva pomoć naročito je potrebna stranim radnicima koji ne govore hrvatski jezik, čiji postotak u ukupnom broju ove populacije stalno raste.
N1: Objavljen je niz tekstova i priloga u medijima o kršenju njihovih prava vezanih za rad i plaću, ali sa službenih adresa se o tome rijetko govori.
Butković: Zbog neznanja i loših ekonomskih prilika strani radnici često rade i za puno niže plaće od onih za koje rade domaći radnici. To potvrđuju podaci iz Ureda pučke pravobraniteljice prema kojima je samo prošle godine 525 stranih državljana radilo protivno odredbama Zakona o strancima. Iz Ureda pučke pravobraniteljice poručuju, osim toga, da im se strani radnici često tuže na neisplatu plaće, neisplatu prekovremenog rada kao i na neuredno radno vrijeme. Tu treba pridodati i činjenicu da su smještaj i uvjeti smještaja trenutno zakonski regulirani samo za sezonske radnike. Također, postoje poslodavci koji plaćaju i visoke novčane kazne samo da se ne bi trebali pridržavati odredbi Zakona o strancima i Zakona o plaćama. To je loša praksa kojoj treba doskočiti adekvatnim izmjenama zakona. Mislim da prilike na našem tržištu rada upućuju na to da poslodavci općenito govoreći nisu dobro pripremljeni na novonastalu situaciju. Zato je prijeko potrebno intenzivirati socijalni dijalog na temu stranih radnika kako bi poslodavci u suradnji sa sindikatima našli najbolje odgovore na izazove koji su iz dana u dan sve veći. Poslodavci bi trebali osvijestiti činjenicu da je i u njihovom najboljem dugoročnom interesu dobiti radnu snagu koja je manje-više stalna, a time i adekvatno educirana za posao koji obavlja.
N1: Koje zemlje nam mogu biti uzori, a koje su negativni primjeri?
Butković: Integriranje nigdje ne ide bez problema. Zapadna Europa bogata je premjerima odlične integracije stranaca koji su savršeno savladali jezik i u potpunosti se uklopili u svoje okruženje. Na žalost, svjedoci smo i primjera loše integracije koja se odlikuje u separiranju stranaca u određene kvartove što je naročito prisutno u Francuskoj, ali i drugdje. Mi iz zemalja nove Europe iz tih primjera trebamo učiti kako bi prisvojili dobru praksu te istovremeno izbjegli navedene negativne posljedice.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
#related-news_0
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!