Više od 40 dana je prošlo od smrti Mahse Amini u Iranu, a prosvjedi ne jenjavaju. Unatoč represiji i policijskoj brutalnosti, sve je više ljudi na ulicama. Da njegovi roditelji nisu 70-tih godina pobjegli iz Irana u Norvešku, na ulici bi bio i 40-godišnji Masud Gharahkhani – danas potpredsjednik norveškog parlamenta. U razgovoru u Točki na tjedan objasnio je korijene i reformsku snagu masovnih prosvjeda u Iranu, ali je govorio i o poziciji u kojoj se Norveška našla u energetzskoj krizi kao najveći europski izvoznik plina.
Razlog vašeg posjeta Zagrebu Međunarodna je krimska platforma. Iz vaše perspektive, koja je važnost ovog skupa?
Prvo želim zahvaliti Hrvatskoj što je organizirala ovaj sastanak. Krimska platforma pokrenuta je prije rata u Ukrajini, ali ono što se dogodilo na Krimu bilo je snažno upozorenje na ono čemu sada svjedočimo. Radi se o iskazivanju solidarnosti s Ukrajinskim narodom glede njihove borbe za neovisnost, suverenost, slobodu i demokraciju. Isto tako, želimo poslati jasnu poruku. U Zagrebu se okupilo više od 50 zemalja, želimo poručiti da je Krim Ukrajina, kao i četiri nelegalno anektirane regije Ukrajine.
Rat traje već neko vrijeme, mnogi su predviđali da neće toliko dugo trajati, da će možda brže završiti, ali realnost je da ukrajinski narod već dugo pati, a EU se trudi pokazati potporu i pružiti pomoć. Što mislite, koliko je trenutačno snažno europsko jedinstvo? Znamo da izazovi iz Rusije i energetska sigurnost postaju sve veći teret za europske građane.
Na svoju sam dužnost stupio u studenome. Postojat će vrijeme prije i poslije rata u Ukrajini. Strašno je to što se događa u Ukrajini, ali dobro je vidjeti da je Europa ujedinjena u pružanju potpore Ukrajini. Šaljemo oružje, humanitarnu pomoć. Moramo se pobrinuti da Ukrajina pobijedi u tom ratu. A zašto? Jer se radi o budućnosti Europe i vrijednostima na kojima želimo da Europa bude izgrađena, a to su sloboda i demokracija. Vidim da su Europa i NATO ujedinjeni, što je važno, a Krimska je platforma također jasna poruka o tome.
VEZANE VIJESTI
Dakle, mislite da vojno rješenje mora biti prvi uvjet za završetak rata?
Važno je pobrinuti se da Ukrajina može uzvratiti. Rusija je mislila da će dobiti rat nakon nekoliko tjedana. No ukrajinski je narod pokazao veliku otpornost i hrabrost. Posjetio sam Ukrajinu 8. svibnja, bilo je teško vidjeti masovne grobnice u Buči i bombardirane gradove. Ali vidio sam i ljude koji se opiru, no trebaju pomoć i drago mi je što Norveška, EU i NATO daju oružje, ali i humanitarnu pomoć, što je vrlo važno, osobito zato što ulazimo u zimsko doba.
Rekli ste da je Rusija mislila da će biti mnogo lakše ući u Kijev, a tijekom svih ovih mjeseci rata vidjeli smo da su Putin i njegov režim mijenjali prioritete i uzmicali… Mislite li da je u ovom trenutku Rusija doista izolirana kao što mislimo ili ima skrivene saveznike po Europi?
Rusija je mislila da može podijeliti Europu. Nisu je podijelili, Europa je ujedinjena i pomaže Ukrajini, što vrijedi i za NATO, a mislim da je to vrlo važno.
Dakle, ne mislite da na europskom kontinentu postoje neke političke figure koje bi bile zainteresirane za iskazivanje sve veće potpore Putinu?
Ljudi s kojima se susrećem, moji europski kolege, svi imaju jasnu poruku poput mene: da se moramo pobrinuti da Ukrajina dobije ovaj rat, mislim da je to važno. Dakako, u Općoj skupštini UN-a održano je glasovanje i većina zemalja osudila je ono što Rusija čini, što je također jasna poruka, ne samo od Europe nego i većine zemalja svijeta.
Isto tako, s obzirom na to da se bliži zima, mnogi analitičari misle da će Putinova strategija biti još više podijeliti Europu tako što će prekinuti dotok plina i igrati na kartu energetskih politika. Mislite li da je u ovom smislu odgovor EU-a dovoljno snažan?
Da, jer Europa mora surađivati kako bi riješila energetsku krizu. Norveška je sada najveći opskrbljivač plina za Europu. Povećali smo proizvodnju plina za 10 %. Pomažemo i Ukrajini, Norveška kupuje plin za Ukrajinu za dvije milijarde norveških kruna kako bismo se pobrinuli da tijekom zime imaju grijanje. Dakle, probleme moramo rješavati zajedno. Dakako, moramo pomagati Ukrajini, ali i pozabaviti se energetskom neovisnošću i krizom u Europi zajedno.
To je dugoročan proces, nije lako riješiti se ovisnosti nekih europskih zemalja o ruskom plinu. Mislite li da u tom smislu svi igrači i dionici pokazuju dovoljno snage i volje da se krene u tom smjeru?
Znate, prije dva sam tjedna posjetio Njemačku, Norveška im je omogućila da napune spremnike plina za zimu. Ali sve zemlje znaju i da moramo ulagati u obnovljive izvore energije te moramo surađivati kako bismo dugoročno riješili energetsku krizu. Mislim da će to biti važna tema za EU, a i Norveška će biti dio tih razgovora.
Mislite li da je moguće da Putin zaigra na tu kartu i prekine dotok plina iz Rusije ove zime?
Teško mi je iznositi takva predviđanja, ali važno je da će Norveška pokušati osigurati koliko god može kako bismo pomogli europskim zemljama.
A u pogledu sigurnosnih pitanja za vašu zemlju i zemlje u vašoj regiji… Koje su najveće zabrinutosti glede sigurnosti kad govorimo o Rusiji i njezinoj vanjskoj politici?
Kao prvo, ono što se zbiva u Ukrajini promijenilo je sigurnosnu politiku za cijelu Europu, pa smo i mi dio toga. Važno je reći da ne postoji nikakva neposredna vojna prijetnja Norveškoj, ali, dakako, sve budno pratimo pa su naše naftne i plinske postaje pod većom razinom sigurnosti. To je dio našeg doprinosa naporima EU-a kako bismo se pobrinuli da Ukrajina dobije ovaj rat.
Je li oduvijek bilo dio norveške sigurnosne politike jednim okom motriti što se zbiva u Rusiji?
Već smo dugi niz godina članica NATO-a. Dakako, mi u Norveškoj smo oči i uši NATO-a na sjeveru. Pridruživanje Finske i Švedske NATO-u bit će dobro za NATO, ali i za nordijsku suradnju.
Situacija je sada takva da se u vašu zemlju slijevaju dodatna sredstva zbog povećane proizvodnje i trgovine plinom. Postoji li jedinstvo unutar zemlje o tome kako potrošiti ta sredstva?
Kao prvo, shvaćam vaše pitanje. Norveška nije sebična zemlja. Jedan je od vladinih prijedloga za proračun dati oko 40 milijarda kruna pomoći, što iznosi oko četiri milijarde eura. Istovremeno dajemo 10 milijarda kruna, milijardu eura, izravne pomoći u vidu različitih oblika potpore Ukrajini. A kao što sam i rekao, povećali smo proizvodnju plina kako bismo pomogli europskim zemljama te naša vlada s EU-om razgovara kako zajedno riješiti energetsku krizu. Mislim da je to vrlo važna poruka koja dolazi iz Norveške.
Dakle, zamisao je upotrijebiti ta dodatna sredstva za ulaganja ili ih izravno podijeliti s Ukrajinom?
Da, to je jedan od vladinih prijedloga za proračun. Prihvaćamo i velik broj izbjeglica pa moramo povećati proračun za lokalnu upravu, ali istovremeno pružamo potporu Ukrajini, što je važna poruka. No sada proračun treba u parlamentarnu proceduru, a do prosinca moramo održati glasanje o njemu.
PROSVJEDI U IRANU
G. Gharahkhani, s vama bismo željeli razgovarati i o situaciji u Iranu, zbog vašeg iranskog podrijetla i činjenice da ste vrlo glasni u vezi s onim što se ondje zbiva. Mislim da je ono što se zbilo 16. rujna na neki način promijenilo fokus svijeta i internacionaliziralo situaciju u Iranu, koje su neki bili svjesni, a neki nisu. Koju poruku možete poslati Irancima koji i dalje prosvjeduju?
Moji su roditelji 1987. donijeli odluku i napustili zemlju u kojoj sam rođen, Iran. Da to nisu učinili, vjerojatno bih bio jedan od tih mladih ljudi na ulicama diljem Irana koji se bore za istu slobodu i demokraciju koju, srećom, uživam u svojoj sadašnjoj domovini Norveškoj. Stoga je moja važna poruka, a to će biti i važna poruka za budućnost, da moramo pružati podršku tim mladima koji se bore za one iste vrijednosti koje danas imamo u Europi.
Imamo li jasnu sliku onoga što se ondje zbiva? Znamo za restrikcije u medijima, ograničenja slobodnog pristupa internetu, ali neki su se glasovi ipak probili, vidimo štrajkove, studentske prosvjede… Možete li s nama podijeliti bolju sliku trenutačne situacije?
Na početku su ljudi mislili da će se ti prosvjedi zaustaviti. Ali prvi put vidimo masovne demonstracije u svim dijelovima Irana koje sada traju već gotovo mjesec dana. Vlasti su pokušale isključiti internet, ali mladi su pametni, pronašli su različite načine da pokažu što se događa. Trenutačno ljude ubijaju, premlaćuju ih, i mislim da je vrlo važno da im međunarodna zajednica pruži podršku. Vrlo mi je drago da je EU počeo uvoditi različite sankcije.
VEZANE VIJESTI
A ti su prosvjedi poprimili i međunarodni karakter. Spomenuli ste da su vođe mladi koji iznalaze razne načine… Svjedočimo prosvjedima pred veleposlanstvima diljem svijeta.
Tako je. Prije nekoliko dana u Berlinu se pojavilo 80.000 ljudi kako bi bili njihov glas za slobodu i demokraciju, što je dobro i važno.
Održan je prosvjed i ovdje u Zagrebu prije dva ili tri tjedna, iranska zajednica koja ovdje živi izišla je na prosvjed. Prema vašim saznanjima, kakva je trenutačna situacija u Iranu glede slobode govora i ljudskih prava? Znam da je to pomalo općenito pitanje, ali možete li s nama podijeliti neke uvide?
Pa, posrijedi je zemlja u kojoj ne postoji sloboda govora, nema demokracije ni slobode. Godine 1979., kad su moji roditelji ostvarili revoluciju u Iranu, željeli su slobodu i demokraciju i da se golema zarada od nafte uloži u izgradnju socijalnog sustava. To se nije dogodilo, elita drži sav novac i ona uživa slobodu. No obični ljudi u Iranu nemaju slobodu i to je ono za što se bore. Ako kao novinar u Iranu napišete nešto što se vlastima ne sviđa, završit ćete u zatvoru. Mladi se bore za malo više demokracije i slobode, da žene mogu odlučiti žele li ili ne žele nositi hidžab. Te mlade sada premlaćuju, zato im treba pružiti solidarnost i potporu.
Je li uopće provedena prava istraga o smrti Mahse Amini, ubojstvu djevojke koje je dovelo do ovih prosvjeda?
Znate, Mahsa Amini simbol je onoga što se više od 40 godina događa u Iranu. Vidjeli smo mnoge poput Mahse Amini. Amnesty International je izvijestio da je na prosvjedima ubijeno više od 23 djece. Dakle, ljudi su na ulicama, bore se, premlaćuju ih, na neke pucaju… Važno je da međunarodna zajednica bude svjesna toga i pošalje poruku da je to neprihvatljivo.
Imate li možda jasniju informaciju o tome koliko je ukupno ljudi izgubilo život tijekom prosvjeda?
Postoje različita izvješća, kažu da je ubijeno više od 200 ljudi, ali teško je dobiti točnu informaciju, a mnogo ih je i zatvoreno.
Vidjeli smo da ste i sami možda ne meta, ali iranske vlasti su vas istaknule… Vidjeli smo naslovnice da će tužiti one za koje misle da pomažu prosvjednicima, čak i medije. BBC je u Iranu pokušao dati prostor za glasove tih ljudi. Zabrinjava li vas to osobno?
Nisam zabrinut za sebe. Osjećam obvezu da iskoristim svoj glas kako bih bio njihov glas. Zato sam i snimio onaj video odmah kad sam dobio sliku Mahse Amini u bolnici nakon što je pretučena. Video sam snimio na farsiju. Znao sam što sam učinio, ali nisam znao da će ga pogledati milijuni ljudi. To je svijet društvenih mreža u kojem živimo. To što me iranski režim odredio kao metu – ne marim za to! Mladima želim dati glas, što je važno, i mnogi drugi to čine.
Je li ovo najvažniji prosvjed u Iranu koji pamtite i vidite li da će se situacija razriješiti ili razviti u nekom određenom smjeru?
Ovo je prvi put da prosvjedi traju više od četiri tjedna, ali ne samo u nekim nego u svim dijelovima Irana. To pokazuje da je većina Iranaca mlađa od 30 godina, oni su djeca te revolucije, ovaj naraštaj. Mnoge od poruka koje primam kažu da su promjene potrebne odmah i da su spremni umrijeti za to da dobiju malo više slobode i demokracije. To pokazuje kakav osjećaj trenutačno vlada među mnogim Irancima. I zato svjedočimo masovnim prosvjedima diljem Irana.
I da zaključimo i povežemo ove dvije teme, ako je to moguće… Vidjeli smo i čuli od vas kakva je unutarnja situacija, a koji je vaš stav o iranskoj politici globalno? Koliko su uključeni u rat u Ukrajini?
Pa, poznato je da dronovi koje Rusi koriste dolaze iz Irana. Dakle, u mnogo pogleda i oni su dio aktualnog rata. Mislim da je važno ono što EU trenutačno čini u pogledu sankcija i da postoji svijest o poziciji Irana u mnogim dijelovima svijeta.
Razgovor smo započeli pitanjem o mogućim saveznicima Rusije po svijetu i njihovim eventualnim povezivanjem. Vidite li u budućnosti čvršću vezu između Rusije i Irana?
Naravno. Putin i Ajatolah su si međusobno najveći podupiratelji.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!