Saborski zastupnik Bojan Glavašević gostovao je u Točki na tjedan te je govorio o Zakonu o civilnim žrtvama rata.

Najprije je komentirao izjave Miroslava Škore vezane za spomenuti zakon:

“Ista meta, isto odstojanje, čak su i ljudi uglavnom isti koji o tome tako govore. Neki ljudi sada govore dostra drugačiju priču, a u šatoru su govorili iste stvari kao Škoro. Politika ponekad ima osjećaj za ironiju, što vjerujem da ministar Medved ovih dana žestoko osjeća”.

Na pitanje hoće li glasati za taj zakon kaže kako se prvo mora provesti rasprava u Saboru, vidjeti što je Vlada spremna izmjeniti, zatim raspraviti u klubu zastupnica i zastupnika zeleno-lijevog bloka te da će onda donijeti odluku.

Koji je meritum?

“Civilne žrtve rata čekaju desetljeća neku vrstu pravde i među njima postoje ljudi koji su neku mjeru skrbi od države dobili, a postoje neki koji imaju gotovo identične slučaje, nisu dobili ništa. Osim što su na sudovima dokazivali što se dogodilo, dobili su parnične troškove koje moraju platiti.

Ovaj zakon omogućava da se Hrvatska pretvori u mirnodopsku državu. Oni nisu ni na koji način sudjelovali u ratu, što je suprotno onome što govori Škoro o registru agresora i to nema nikakve veze s ovim zakonom. Ovaj zakon se bavi ljudima koji su stradali ni krivi ni sužni. Voljeli bismo da taj zakon pokrije sve te slučajeve”.

“Ovdje se ne radi o ljudima koji su nosili uniformu”

Kaže kako ministar Medved i resor koji vodi procjenjuju da postoji 8500 do 9000 ljudi na koje bi se ovaj zakon odnosio te da to nije financijski velik izdatak.

“Ako gleda,o iznose koje je Hrvatska investirala u skrb o braniteljima i njihovim obiteljima to je značajno veći iznos od ovog ovdje. Ja bih naglasio da je od financija ovdje puno važnija skrb i priznavanje nečije priče i tragedije, što ti ljudi jako dugo čekaju”.

Ističe i kako vjeruje da postoji jako puno napadanja “slamnatog čovjeka”.

“Tu se govori kao da je velik strah da će ljudi koji su nosili uniformu u ratu i sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku dobiti neku vrstu mirovine, kako kaže Škoro. Ovdje se ne radi o tim ljudima. Ovdje se radi o ljudima poput Ljubice Solar iz Siska, 19-godišnje djevojke koja je preciznim snajperskim pogotkom ubijena u svom stanu.

Njezina majka nije dobila nikakvu vrstu skrbi od države, čak ni priznanja da je njezino dijete civilna žrtva rata. O takvim ljudiam govorimo, a ne onima koji su nosili uniformu i sudjelovali u agresiji”, objasnio je.

Osvrnuo se i na Zakon o amnestiji:

“Mislim da je važno tu postaviti dva elementa. Prvi je Zakon o amnestiji, on obuhvaća ljude koji su sudjelovali u agresiji, ali nisu počinili ratne zločine. Oni koji jesu, nisu obuhvaćeni tim zakonom i onog trenutka kada prijeđu granicu Republike Hrvatske njih čeka uhićenje. Ja bih postavio sljedeće pitanje, o kojem bi Škoro i ljudi koji brinu o tome bi trebali razmišljali. Misle li da da sigurnosne službe Republike Hrvatske nemaju precizan podatak o počiniteljima ratnih zločina, veliku bazu podataka isto kao i DORH o procesima i istragama i da se možda se o tome ne govori javno jer to jesu klasificirani podaci, ali da oni postije?

Misle li da bi se, s obzirom na to koliko je Ministarstvo branitelja uvezano sa svim službama Republike Hrvatske, moglo tako olako dogoditi da bi netko, tko je ratni zločinac, mogao ostvariti pravo po ovom zakonu? Mislim da je velik dio onoga što Škoro i krajnja desnica govore poticanje straha i paranoje kod ljudi koji to ne znaju i ne mogu znati i oni žele da ti ljudi misle da će neki četnik koji je ubijao civile dobiti mirovinu, a ne žele da razmišljaju o ljudima poput Ljubice Solar”, kaže.

“Čak ni Medvedu ne želim takav progon”

O tome je li moguće da Škoro toliko pokrene stvari da ponovno dođe do podizanja šatora, kaže:

“Neka pokušaju, izrazito bi me zabavilo vidjeti reakciju ove Vlade Republike Hrvatske na nešto takvo. Da se razumijemo, ne želim nikakve nerede, ne želim nikome tu vrstu progona kakvome smo bili izloženi Fred Matić, Vesna Nađ i ja, da smo preko godinu dana morali biti štićene osobe, da su naše obitelji dobivale prijetnje, da smo mi dobivali prijetnje, da smo fizički napadani.

Nikome, pa ni Tomi Medvedu to ne želim, koji je sudjelovao u tome protiv nas. Želim da Hrvatska bude uređena zemlja u kojoj je jedna stvar mirni prosvjed na koji svatko ima pravo, a drugo je stavljanje mete nekome na leđa”.

Rekao je i kako ga ne iznenađuje da sada HDZ ide s tim zakonom jer su i tada, kada je šator bio podignut, znali da se to mora napraviti. Dodao je i kako nema podakat o tome koliko je civila ubijen od strane agresora, a koliko od hrvatske vojske.

“Segregacija u Vukovaru ne postoji samo u školama”

“To su naše građanke i građani i ne bi smjelo nikome biti bitno od koga su stradali, barem ne u kontekstu ostvarivanja prava. U kontekstu pravde da. Ono što bine i brinulo nas je u prvom čitanju, u zakonu nije jasno definirano da će ljudi poput Ljubice Solar dobiti pravdu jerr se u zakonu spominje jedna definicija ratnih operacija. Ne bi se u upravnom procesu trebalo odlučivali je li bilo ratnih operacija ili ne”, veli.

Isplate bi bile na mjesečnoj bazi, kaže, to je uobičajeni model i one bi iznosile oko 3800 kuna. “Ali mislim da je puno važnija psihosocijalna skrb i ta simoblika da ti netko, pa i 30 godina kasnije, kaže: ‘Da, tvoje dijete je bilo civilna žrtva rata'”.

Naposljetku je govorio o zajedničkoj nastavi u Vukovaru koju zagovara Ivan Penava. Kaže kako je i on za prekid segregacije i da se na prvu može učintii da on i Penava govore sličnu stvar, ali da se ipak po sadržaju njihove izjave bitno razlikuju. Dodaje i kako u Vukovaru nije problem samo segregacija u školama, već u kompletno društvu.