U Newsroomu je gostovao predsjednik Udruge poslodavaca u zdravstvu Dražen Jurković koji je govorio o golemom dugu veledrogijama.
Na početku je objasnio koliki je zapravo dug veledrogerijama:
“Ukupni dug je 6 milijardi kuna, ako govorimo o dospjelom dugu onda je taj dug nešto veći od 3 milijarde kuna. Dospjeli dug je iznad onog zakonskog duga od preko 60 dana. Dakle, sav dug od preko 60 dana je u suštini dospjeli dug iako je u zdravstvu čak uobičajeno da se danas razgovara o dugu iznad 365 dana. Međutim, činjenica je, ukupan dug je 6 milijardi kuna, a dospjeli dug je 3,5 do 4 milijarde kuna prema našim informacijama.”
VEZANE VIJESTI
Jurković je rekao kako se slaže da veledrogerije sve češće prijete obustavom isporuke lijekova. “Ovo je točno što je ministar rekao da je taj problem star nekoliko desetaka godina. Međutim, sasvim je sigurno da je on eskalirao protekle godine i da se ta eskalacija nastavlja u ovoj godini”. Odgovorio je i zašto je do eskalacije došlo.
“Došlo je iz više razloga. S jedne strane je došlo do te eskalacije i zbog ove covidkrize. Morate znati da je ova covidkriza zdravstveni sustav koštala otprilike 3 milijarde kuna. Dakle dvije milijarde je potrošeno na testove, cjepivo, lijekove i tako dalje, a s druge strane imali ste milijardu kuna u HZZO-u manje doprinosa. Međutim, nije to jedini razlog. Ja mislim da je bio potpuno pogrešan način financiranja prošle godine zdravstvenog sustava i da je upravo takav model financiranja, a to su sanacije ili nazovimo sanacije, bio pogrešan”, rekao je i nastavio:
“Dakle, sanacije su najlošiji oblik financiranja zdravstvenog sustava gdje vi uvijek plaćate onaj najstariji dug i u konačnici na taj način stimulirate onaj uspješniji dio menadžmenta da se i on na neki način počne ponašati nešto malo manje racionalno nego što bi to trebalo biti.”
“Mogli su racionalnije potrošiti novac”
Komentirao je poteze Ministarstva financija: “Po mom mišljenju mi smo imali 3 sanacije, 400 milijuna, 500 milijuna i na kraju 1.250.000.000 kuna pa smo imali još i ljekarne nešto više od 600 milijuna kuna. Međutim po Zakonu o zdravstvenom osiguranju ministarstvo financija je u projekciji proračuna za 2020. godinu već trebalo predvidjeti znatno veća sredstava nego što je predvidjelo.”
“Ministarstvo financija je na kraju sufinanciralo ili saniralo zdravstveni sustav s 2.800.000.000 kuna, ali na potpuno pogrešan način, plaćajući stare dugove umjesto da smo odmah na početku godine imali takvu projekciju proračuna da smo digli taj proračun za dvije milijarde kuna, koliko je bio ukupni manjak i da je ministarstvo zdravstva, odnosno HZZO, obavilo pojedinačne razgovore, izanaliziralo poslovanje svake bolnice, učinili dnevno, mjesečno i godišnje poslovanje likvidnim i obavezali menadžment da se kreće u tim gabaritima. Ovako su potrošili taj novac, ali po meni se mogao potrošiti racionalnije. Takav model financiranja sasvim sigurno nije dugoročno održiv i nije dobar.”
Više od 90% sredstava za plaće
“Bolnice su, kao i druge zdravstvene ustanove pravni subjekti koji imaju svoju poslovnu dinamiku. Ako vi trošite 90, a neke bolnice i preko 90 posto samo na plaće i doprinose onda vidite koliko vam ostaje za sve drugo. Koliko za lijekove, koliko za potrošni medicinski materijal, koliko za hranu, koliko za režije i tako dalje. To jednostavno nije dobro”, kaže Jurković.
“Takva situacija je velikim dijelom iz razloga što su limiti neadekvatni. U prvom mjesecu je HZZO povisio limite jer su se povisile i plaće. Treba imati u vidu da su se u protekle dvije godine i plaće povisile za 24 posto. S druge strane to sasvim sigurno treba imati u vidu, dakle, da se mora osigurati realna cijena zdravstvenih usluga jer ta cijena nije adekvatna. Prema samom izračunu HZZO-a, mi danas plaćamo otprilike 50% cijene zdravstvene usluge.
Sada, ako imate sve one inpute na europskoj razini, međunarodnoj, svjetskoj razini, dakle,vi ako plaćate lijek isto tako ili slično kao što ga plaća Slovenija, Austrija, Njemačka, itd. ako nabavljate neki potrošni materijal , ako nabavljate neki moderan medicinski aparat, dakle, medicinske tehnologije idu naprijed, stanovništvo stari i vi u tom slučaju imate jednake inpute kao i ove razvijene europske zemlje, a s druge strane imate izdvajanja koja su daleko manja i u konačnici imate daleko manju cijenu zdravstvene usluge, a vi iz te cijene zdravstvene usluge trebate platiti sve ovo što se od vas očekuje.”
Povećanje doprinosa nije rješenje
“Nije rješenje povećanje doprinosa nikako jer Hrvatska ne može povećati doprinose jer Hrvatska ima 16,5 %. Dakle, Hrvatska ne može povećavati postotak doprinosa obaveznog zdravstvenog osiguranja, po tome smo mi među zemljama koje imaju najveći postotak izdavanja. Međutim, postoje rješenja”, govori Jurković i objašnjava:
“Kada govorio o postotku, postotak je među najvećima, dakle 16,5 posto. Recimo Njemačka, ja mislim da je 14,5 posto. Nijemci izdvajaju 2 posto manje nego što izdvaja Hrvatska, ali kad uzmete u apsolutnom iznosu onda Nijemci izdvajaju puno više. O čemu se radi? Mi ne možemo više dizati postotak jer bi to bilo preveliko opterećenje i za naše gospodarstvenike i za naše uposlene.
S druge strane mi imamo samo milijun i 700 tisuća ljudi koji plaćaju zdravstveno osiguranje, ali postoje načini. Mi ćemo uskoro tim načinima morati pribjeći. Mi smo o tome govorili. Mi uistinu moramo ići u reformu zdravstvenog osiguranja. Tu prije svega mislim na dodatno i dopunsko zdravstveno osiguranje. Jedna od metoda je i delimitiranje participacije.”
Rekao je i kako treba vidjeti koliko točno Ministarstvo financija izdvaja godišnje za HZZO. Mi smo predlagali i treći način, a to je porez na rizično ponašanje. Mislimo da ove trošarine na duhan nisu dostatne jer to ne pokriva ni liječenje posljedica konzumiranja duhana.”
Isto tako, moramo razgovarati i o rashodnoj strani. Ja ću posjetiti da Hrvatska ima pretežno Bismarckov model financiranja zdravstvenog sustava, to znači iz doprinosa. Iako to je u suštini mješoviti, ali Bismarckov model, a nijedna druga zemlja koja ima takav model ne financira naknade poput porodiljnih naknada, bolovanja iz sredstava koja su prikupljena za neposrednu zdravstvenu zaštitu. To u konačnici znači 3.5 do 4 milijarde kuna godišnje.”
Rekao je i kako oni iz Udruge cijelo vrijeme govore o konkretnim rješenjima te da ovakav način postupanja, odnosno sanacije, nje dobar, ali da je sada nužan. “Moramo smanjiti taj dug da ne dođe do ugroze opskrbe naših građana lijekovima. To je kratkoročno rješenje”, rekao je.
“Ministrovo rješenje nije dobro”
“Mislim da nije dobro ovo rješenje koje ministar financija radi sa sanacijama. Nije točno da smo mi svake godine u zadnjih 20 godina svake godine imali sanacije u zdravstvenom sustavu . Od 2008. do 2012. godine nije bilo nijedne sanacije. Znali smo da su tadašnje cijene zdravstvenih usluga nerealne, digli smo tada za 2 milijarde kuna proračun, ali smo obavezali menadžment da moraju poslovati unutar tih limita i bolnički menadžment se sam obvezao na te limite. I tu je cijena zdravstvenih usluga bila puno manja od realne, ali je bila realnija.”
Naposljetku je rekao i kako postoje sustavnije rješenja i od tog, ali da je i to povećanje proračuna bolje od stalnih sanacija.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!