O tome koje vrijednosti zagovara ekstremna desnica, koja je razlika između nje i radikalne desnice te kolika je njena realna snaga među biračima Europske unije, razgovarali smo s profesorom s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, Tihomirom Cipekom.
Bauk krajnje desnice kruži Europom. Iako mnogi u njemačkom, švedskom i talijanskom primjeru vide prijetnju, umnogome ovaj pojam i dalje nije razjašnjen.
Njemački Alternative für Deutschland (AfD) najglasniji je primjer jačanja radikalne desnice. Na izborima za Europski parlament u lipnju 2024. bili su najpopularnija stranka među mladim Nijemcima, a jednog od bivših članova, Björna Höckea, njemačke obavještajne službe proglasile su “desničarskim ekstremistom”, nakon što je koristio nacistički paravojni slogan.
Tko je i što želi radikalna desnica?
Politolog i povjesničar, profesor Tihomir Cipek s Fakulteta političkih znanosti predlaže distinkciju ekstremne i radikalne desnice:
“Prema mišljenju njemačkog ustavnog suda ekstremnu desnicu predstavljaju stranke koje na vlast žele doći nasiljem i zagovaraju šovinističku ideologiju, dok radikalnu desnicu čine oni koji poštuju demokratske institucije, a na vlast žele doći demokratskom procedurom, ali onda, naravno, do kraja provesti desni program.”
“Tu je zapravo riječ o zagovornicima iliberalne demokracije, koji smatraju da kad jednom dobiju većinu i budu izabrani mogu ukinuti liberalne elemente demokracije, jer je to navodno volja naroda.
“Melonizacija” desnice
Pri tomu tvrde da su isključivo oni predstavnici naroda, otimajući političkim protivnicima pravo da i oni predstavljaju narod”, rekao je profesor i dodao:
“No to često, kao što pokazuje politika gospođe Giorgie Meloni (Forza Italia), završava prilagođavanjem politici centra, pa se u politologiji već govori o procesu “melonizacije“.
Politico je u lipnju objavio mapu krajnje desnice u kojoj situacija možda ne izgleda ugrožavajuće za centar i ljevicu koliko se može iščitati iz medijskih napisa, no trend je i dalje zabrinjavajuć.
Zastupnici krajnje desnice trenutačno sjede u parlamentima sedam država od 27 država članica koliko ih broji Europska unija. To su Finska, Češka, Slovačka, Italija, Mađarska i Hrvatska, a odnedavno i Nizozemska.
U Nizozemskoj je u lipnju sklopljen povijesni dogovor o formiranju najdesnije orijentirane vlade u novijoj nizozemskoj povijesti; one radikalno desne Stranke za Slobodu (PVV) na čijem je čelu otvoreni protivnik islama, Geert Wilders, populističkog Građanskog farmerskog pokreta (BBB) i centrističkog Novog socijalnog ugovora (NSC).
Slabljenje nacionalne države = jačanje krajnje desnice
Nizozemska koalicija je za razliku od one DP-a i HDZ-a, objavila stranački sporazum, i to na 26 stranica. Prvi prioritet je bio – suzbijanje imigracija.
Na pitanje je li krajnja desnica uvijek vezana uz “labavljenje” imigracijskih politika, Cipek odgovara:
“Jačanje desnice je odgovor na proces globalizacije koji smanjuje važnost nacionalnih država. Dio građana stječe dojam da se njihova politička volja ne poštuje, da njihov “glas ne vrijedi”, a da političari ispunjavaju volju korporacija, tzv. “duboke države”, a ne onih koji su ih izabrali.
Treba imati na umu nedvojbenu činjenicu da je liberalna demokracija politički poredak koji je povijesno i institucionalno osmišljen za nacionalne države. Sa slabljenjem njihove moći, slabi i demokracija”, kazao je Cipek.
“Tiranija EU”
I uistinu, desne stranke diljem Europe etablirale su se zahvaljujući svojim anti-EU politikama kojima se tražila veća autonomija nacionalnih država i zakonodavstava. Jedna od takvih je Reform UK, koju je osnovao Nigel Farage krajem 2018. godine. Nakon što je vodio stranku dvije godine, u lipnju 2024. se ponovno vratio na njeno čelo.
U Francuskoj se iste godine pobudio anti-EU sentiment pa je tako u lipnju 2018. Marine Le Pen objavila da stranka Nacionalni front “melonizira” ime u pomirljivije u Nacionalno okupljanje (RN) kako se zove i danas, u nastojanju da potakne populistički otpor “arogantnoj tiraniji” Europske unije, pisao je tada BBC.
U to su vrijeme Le Pen i drugi stranački dužnosnici bili pod istragom zbog pronevjere milijuna eura iz fondova EU, no Le Pen je osudila kaznenu istragu kao politički motiviranu.
No, ne može se zanemariti da sve desne stranke u Europi, od mađarskog Jobbika do švedskog Sverigedemokraterna u politikama sadrže antimigrantski element.
Primjerice, mladež Švedskih demokrata (SD) opisuje Rumunje kao prljav narod. Takav stav uvelike podsjeća na ideje nacizma o rasnoj superiornosti.
Zbog takvih stavova radikalno desne stranke često se naziva i neofašističkim ili neonacističkim.
Centar i dalje uvjerljivo najjača snaga
No, profesor s Fakulteta političkih znanosti i nositelj, među ostalim, kolegija “Povijest fašizma”, ističe:
“Nema dvojbe da desnica u Europi postepeno jača, ali stranke centra, koje Viktor Orban ironično naziva “koalicijom za ratove i migracije” su još uvijek uvjerljivo najjača snaga suvremene politike.
Što se tiče Mađarske, Cipek ističe: “Tu se ne radi o krajnjoj desnici, nego o pokušaju da se očuvaju konzervativne vrijednosti.
Patrijarhalna obitelj, nacionalna zajednica, sprječavanje useljavanja. No za politiku srednje struje EU-a, najveći je izazov mađarsko nastojanje da spriječi proces centralizacije EU-a i federalizira EU”, kazao je.
“Nebavljenje radničkim pravima je potjeralo radnike desnici”
Na pitanje koja je uloga ljevice kao brane trendu rasta desnice, Cipek nije imao riječi hvale:
“Klasična ljevica je danas vrlo slaba. Pojmom ljevica se često označavaju nove “zelene” stranke koje se u stvarnosti više zalažu za rodna prava, nego za radnička prava.
Takva je politika radništvo usmjerila prema stankama desnice, koji im obećavaju da će ih zaštititi. To je u osnovi Brexit“, kazao je.
Francuska i Velika Britanija kontra trenda
Komentirajući 14-godišnju nadmoć konzervativaca u Velikoj Britaniji, a potom preokret prilikom kojeg je u srpnju na vlast došla laburistička stranka vođena Keirom Starmerom, Cipek govori da “realne plaće britanskog radništva nisu porasle od 1979. godine, pa su u svome nezadovoljstvu skloni prihvatiti tvrdnju da su za to krivi stranci i dodaje:
“I evo Brexita, a plaće i dalje ne rastu, a i imigranata je sve više, pa su na vlast došli laburisti da zapravo rade isto kao i konzervativci.
Rezultati izbora u Francuskoj pokazuju da politika ima dinamiku koja se ne može uvijek predvidjeti, ali i to da se, ako se kao što je Emmanuel Macron vodio politiku centra, koja navodno nije “ni lijeva, ni desna”, potiče stvaranje prave ljevice i prave desnice. Macron je svojom politikom uništio klasične stranke lijevog i desnog centra, pa je ostavši bez saveznika ostao i bez vlade”, zaključuje politolog Cipek.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!