Eventualna ponovna uspostava svinjogojske proizvodnje, na trenutno zatvorenim farmama, moći će se uspostaviti - u najboljem slučaju - najranije 2025. godine, što znači da će prekid proizvodnje biti i dvije godine. Mnogi će, zbog toga, odustati od uzgoja svinja.
Zbog afričke svinjske kuge, koja se prije otprilike tri mjeseca pojavila u Hrvatskoj usmrćeno je oko 20 tisuća svinja, a zarazom je zahvaćeno blizu 900 gospodarstava. Brojni poljoprivrednici našli su se u vrlo teškoj situaciji i veliko je pitanje hoće li uopće nastaviti s uzgojem svinja. Stoga se nameće pitanje koliko ova situacija može ugroziti budućnost svinjogojstva u Hrvatskoj, koje se i do sada teško nosilo s konkurencijom iz drugih zemalja Europske unije.
No, dr.sc. Vladimir Margeta, izvanredni profesor na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti u Osijeku kaže da se ugroženost ukupne svinjogojske proizvodnje od afričke svinjske kuge ne ogleda se samo kroz broj eutanaziranih svinja i zatvorenih gospodarstava na kojima su se te svinje uzgajale.
“Trenutno je eutanazirano oko 2-3 posto od ukupnog broja svinja u Hrvatskoj. Međutim, glavni je problem što epidemija još uvijek nije pod kontrolom i očekuje se njezino daljnje širenje na druge županije. U ovom trenutku je pod najvećim rizikom Osječko-baranjska županija jer se u njoj nalazi i najveći broj svinja u Hrvatskoj, stoga bi širenje epidemije na ovu županiju – koje je samo pitanje trenutka – zadalo najveći udarac za ukupno hrvatsko svinjogojstvo. Pri tome se ne misli samo na broj eutanaziranih svinja već na sve one popratne mjere zaštite, kao što su zabrana prometovanja, klanja i prerade svinja. U Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj županiji proizvede se više od 40 posto svih svinja u Hrvatskoj, tako da ovaj broj dovoljno govori sam za sebe i koliko bi to imalo posljedice na svinjogojski sektor”, upozorava Margeta.
“Hrvatska je označena kao žarište i bit će gotovo nemoguće izvoziti svinje”
Naglašava i da će se eventualna ponovna uspostava svinjogojske proizvodnje na trenutno zatvorenim farmama moći uspostaviti – u najboljem slučaju – najranije 2025. godine, što znači da će prekid proizvodnje biti i dvije godine.
“Iskustva iz zemalja koje su se suočile s pojavom afričke svinjske kuge, kao i naša iskustva od ranije vezana uz prekid svinjogojske proizvodnje na farmama, ukazuju da bi se svega 15-20 posto proizvođača odlučilo na obnovu proizvodnje. Drugim riječima, ovom epidemijom mi smo nepovratno izgubili već sada stotine uzgajivača i farmi, što će u budućnosti utjecati na smanjenje ukupnog obujma hrvatskog svinjogojstva koji je i prije ove epidemije bio na povijesnom minimumu”, kaže Margeta.
Postoji još jedan problem na koji upozorava Margeta, a odnosi se na izvoz i potrošnju svinsjkog mesa, nakon pojave ove bolesti.
“Ne treba zanemariti ni činjenicu da je Hrvatska na karti Europe danas označena kao žarište afričke svinjske kuge i da će biti gotovo nemoguće izvoziti svinje, svinjsko meso ili proizvode od svinjetine jer tržište je vrlo osjetljivo na ovakve poremećaje i svi se nastoje zaštititi od rizika pojave afričke svinjske kuge, a najbolji način je zabrana uvoza iz Hrvatske. Također, potrošnja svinjskog mesa će pasti jer, iako konzumiranje svinjskog mesa zaraženog virusom afričke svinjske kuge nema negativnih posljedica po ljudsko zdravlje, ipak je psihološki moment kod potrošača presudan i on ne želi riskirati s konzumiranjem takvog mesa. Dakle, osim pada proizvodnje, vrlo je vjerojatan i pad potražnje i potrošnje za svinjskim mesom, čemu osim gore navedenog, pridonose i trenutno visoke cijene svinjetine”, kaže.
“Situacija je složenija i ne može se promatrati samo kroz broj eutanaziranih svinja”
“Situacija je puno složenija nego što se može promatrati samo kroz broj eutanaziranih svinja. Iako još uvijek ne možemo u potpunosti sagledati sve moguće posljedice trenutnog stanja s afričkom svinjskom kugom, jasno je da će poremećaji u hrvatskom svinjogojstvu biti obimni i da se suočavamo s mnogim nepovratnim procesima, posebice kada govorimo o obnovi proizvodnje i njenom eventualnom povećanju”, zaključuje Margeta.
Ministarstvo poljoprivrede prije otprilike tjedan dana – valjda kako bi pokušali javnost uvjeriti da situacija nije tako strašna – izašlo je s podacima prema kojem je ove godine došlo do značajnog porasta broja svinja. Prema podacima iz Jedinstvenog registra domaćih životinja koje su objavili, u rujnu ove godine broj svinja bio je oko 931 tisuću, dok ih je u siječnju bilo oko 793 tisuće. Također, tvrde da je broj krmača u istom razdoblju porastao s oko 79 tisuća na oko 92 tisuće.
“Svinjogostvo je već godinama u padu i svi pokazatelji su negativni”
Zvjezdana Blažić iz konzultantske tvrtke Smarter, kaže da svinjogojska proizvodnja, uz povremene oscilacije, već godinama zapravo pada.
“Početkom 2000. godine imali smo oko 1,2 milijuna svinja. U EU smo 2013. godine ušli s 1,1 milijun svinja, a krajem prošle godine imali smo ih 945 tisuća komada. Prikaz broja krmača je najbolji pokazatelj stanja u sektoru jer je to osnova proizvodnje svinjskog mesa, a broj krmača je sa 130 tisuća početkom 2000. godine također značajno pao pa smo u EU ušli sa 113 tisuća krmača, a 2022. godine samo 70 tisuća krmača”, kaže Blažić.
Uglavnom, Blažić kaže da su svi pokazatelji u proizvodnji negativni, a jedino što kontinuirano raste jest uvoz svinjskog mesa kojeg smo uvezli u vrijednosti od 250 milijuna eura. Dodaje i da je samodostatnost u proizvodnji svinjskog mesa na razini EU-a 125 posto – znači postoji višak, dok Hrvatska pokriva tek 55 posto vlastitih potreba.
U Vukovarsko-srijemskoj županiji ugroženi mali proizvođači
Kaže i da proizvodnju svinja globalno karakterizira sve veća razlika u proizvodnim sustavima – tradicionalna proizvodnja malih razmjera s jedne strane te specijalizirana industrijska proizvodnja s druge strane.
“Velika poboljšanja u tehnologijama uzgoja svinja u posljednjim desetljećima pretvorila su komercijalnu svinjsku proizvodnju u visoko i brzo obrtajnu industriju. Da bi iskoristili puni genetski potencijal malobrojnih pasmina korištenih u suvremenim proizvodnim sustavima, proizvođači moraju osigurati standardizirana okruženja za svoje životinje”, kaže Blažić.
Ističe i da je manjim proizvođačima teško postići izuzetno visoka ulaganja pa sve manje sudjeluje na tržištu. “U određenim uvjetima malih razmjera proizvodnje svinja pomoću križanaca ili lokalno prilagođenih životinja izvornih pasmina kojima se opskrbljuje bliska domaća tržištima te posebne tržišne niše, proizvodnja na manjim farmama ipak opstaje te pridonosi sigurnosti hrane, poboljšava životne uvjete malih proizvođača i ispunjava ulogu u očuvanju bioraznolikosti, tradicionalnog načina života, prehrane i kulture življenja”, smatra Blažić.
Upravo je ta, tradicionalna proizvodnja najugroženija pojavom bolesti u Vukovarsko – srijemskoj županiji.
“Vukovarsko srijemska županija ima značajno proizvodnju svinja koja sudjeluje s više od 20 posto svih svinja u Hrvatskoj. Karakterizira je držanje svinja na velikom broja manjih gospodarstva, dok u Osječko baranjskoj županiji ima značajno više velikih farmi. Već je sada eutanizirano više od 12% svih svinja u Vukovarsko srijemskoj županiji, a veliki broj je odveden na klaonice te je proizvodnja na ovom području značajno smanjena”, kaže Blažić.
“Država nije adekvatno reagirala. Nisu provedene mjere propisane Uredbama EU-a”
Profesor Margeta smatra da država nije adekvatno reagirala na ovu krizu, posebno u prvim danima pojave bolesti jer, kako kaže, nisu provedene mjere propisane Uredbama EU-a o suzbijanju i sprječavanju širenja afričke svinjske kuge.
“Reakcija nadležnih tijela bila je zakašnjela i u mnogim slučajevima kaotična, što je rezultiralo naglim širenjem bolesti. Umjesto zatvaranja žarišta zaraze i strogih mjera kontrole ulaska i izlaska na ta područja, mi smo imali slobodan protok ljudi, vozila pa čak i životinja. U cijeli proces suzbijanja i sprječavanja širenja afričke svinjske kuge uključeno je premalo ljudi s obzirom na obim širenja, tako da oni – veterinarska služba – nisu bili u stanju odgovoriti na ovakav intenzitet epidemije”, kaže Margeta.
Što se tiče pomoći svinjogojcima, Margeta smatra da bi im država najviše pomogla kada bi svojim mjerama uspjela zaustaviti daljnje širenje bolesti.
“Sljedeći korak od strane države, nakon obuzdavanja epidemije, trebao bi biti plan revitalizacije svinjogojske proizvodnje na održivim temeljima. Naknada štete koja se sad isplaćuje ne može nadoknaditi žive svinje, tako da država treba biti uključena u obnovu fonda svinja na gospodarstvima na način da organizira nabavku i isporuku kvalitetnih rasplodnih grla svinja. Pri tome treba voditi računa da te svinje budu proizvedene i otkupljene u Hrvatskoj, na načim farmama i repro centrima, a ne da opet sva ta sredstva završe u Austriji, Njemačkoj ili Mađarskoj, kao što je to bio slučaj s nekim prijašnjim programima obnove stočnog fonda”, kaže Margeta.
Potrebna je nova strategija razvoja svinjogojstva
Također, upozorava Margeta, potrebna je nova strategija razvoja svinjogojske proizvodnje u Hrvatskoj koja će se temeljiti na održivom svinjogojstvu uokvirenom u europski Zeleni plan, ekološki održivom i usmjerenom na proizvodnju kvalitetnih svinja, svinjskog mesa i proizvoda od istih, a ne samo na njihovu količinu.
“U tu svrhu potrebno je izgraditi mrežu klaoničkih i meso-prerađivačkih kapaciteta, jer nije dovoljno izgraditi nove ili napuniti postojeće farme, ako ne znamo što i kamo s tim svinjama. Upravo ova epidemija pokazala je koliki problemi nastaju ako u području pod zarazom nemate klaonice. Upravo je uloga države tu ključna, ne u smislu da se ona gradi spomenute kapacitete, već da osigura uvjete – potpora proizvođačkim organizacijama, definiranje strateških smjernica, ciljana samodostatnost, legislativa – koji će omogućiti da se hrvatsko svinjogojstvo razvija u normalnim tržišnim okolnostima”, zaključuje Margeta.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare