Opasnost od poplava je prošla na svim branjenim područjima. Opali su vodostaju rijeka kod Siska, Petrinje i Karlovca. U gradu na četiri rijeke poplavljeno je 198 stambenih objekata i s povlačanjem vode krenula je sanacija i procjena štete.
Više od pet dana dio Karlovca je i dalje odsječen od civilizacije. U Šišljaviću tik do Kupe još nema normalizacije života.
Ovdje sada u onečišćenoj vodi jedino uživaju – žabe.
Rijeke Korana i Kupa povukle su se u svoja korita. Vodostaji su se spustili ispod 500 centimetara, no posljedice koje su ostavile Darko Žeger iz Šišljavića će morati sanirati tjednima.
“Voda je bila, evo vidi se po drvima kako su tamna, bila je preko cijelog dvorišta i tamo se vidi ona ograda se uopće nije vidjela”.
Većinu namještaja u kući nije uspio spasiti. Da nema vatrogasaca, kaže, ne bi izdržao još dugo. Žeger dodaje: “Snađi se sam, radi sam, jedino šta su nam domaći vatrogasci pomagali, obilazili nas, nitko drugi ništa. Prepušten si sam sebi. Cestom ne možemo ni glavnom. Ja ne mogu iz dvorišta. Nikog to nije briga”.
Iako je prošlo izvanredno stanje, stanovnicima to i nije neka utjeha. U Šišljaviću i okolnim selima iste scene – onečišćeni bunari, ulice i kuće.
Zapovjednik JVP Karlovac Miroslav Rade kaže: “Ova poplava je za razliku od onih prije jak mulja i blata ostavila na prometnicama. To je u fazi pranja, razdijelili smo preko 20 tisuća vreća, to sad treba opet prikupiti, vratiti. Pjesak ćemo iskoristiti, vreće baciti jer su mokre i neupotrebljive. Predstoji nam prilično posla”.
Podivljale rijeke u jednoj su noći promijenile život obitelji Lukić u Blatnici Pokupskoj. Najveća šteta bit će u poljoprivredi, pa povrće koje uzgajaju i od kojeg rade zimnicu ove godine mogu zaboraviti.
Mirzeta Lukić nam govori: “A sad toga ničega nema. Nije to samo povrće, to je cijelo polje pšenice koja bi se u 8. mjesecu žela, cijelo polje ječma – hrana za našu stoku koja je sva uništena i od koje sada ništa neće biti. Bojim se da tu nema budućnosti samo nam to nitko neće reći. Mi se moramo boriti, sve obnavljati, raditi i što? Čekati svaka tri mjeseca kad će kiša. I sve sami”.
Njezin suprug Davor Lukić dodaje: “Danonoćno ne spavamo. Uvijek čamcem obilazimo, vežemo, skupljamo. Jednostavno čovjek ne može fizički ni psihički više to trpiti”.
Obiteljska kuća od 2014. plavila im je četiri puta, a samo u dva navrata dobili su pomoć i to tek 10 posto procijenjene štete. Dvadeset godina ulažu u obiteljsku pilanu i to je, kažu, sad otišlo u vjetar.
Damir objašnjava: “Stojimo na mjestu, ne možemo se razvijati, ne možemo više u ništa ulagati jer nema ovdje više nema perspektive za bilo kakvu modernizaciju, dogradnu pogona. Valjda ćemo uspjeti još koju godinu da se do mirovine ili dok djeca nešto drugo ne osnuju. Ovdje više nema nikakve perspektive”.
Dio stanovništva na sjevernoj obali Kupe godinama sluša obećanja o gradnji nasipa. Jedan takav trebao bi niknuti i od Karlovca do Riječice, no što je s 6 kilometara poteza na kojem živi obitelj Lukić.
Mirzeta dodaje: “Najžalosnije što mi nismo u nikakvom planu, gdje god oni rade neki nasip obrane, naš kraj nije. Sve se radi do Riječice, to je tu šest kilometara od nas – a što smo mi? Mi nismo u nikakvom planu.
Darko Žeger ima rješenje: : “Ima rješenja, kako ne. Tamo da se 150 metara da se stavi kakav zid, tu iza u polju da je isto toliko i mi smo na suhom. I to im je teško napravit? Rješenja uvijek ima, samo nema volje”.
Za početak to bi trebalo biti dovoljno da bi se smanjila neizvjesnost i strah od novih polava među stanovnicima na karlovačkom području.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare