Jadranka Lisičar, medicinska sestra iz vukovarske bolnice, prisjetila se s našom Katarinom Brečić dana pada grada.
Prisjetila se svojih kolega kojih više nema. “Na odlasku su nam rekli – vidimo se, a nismo se vidjeli. Na rukama mi je umrla djevojčica oko 5 godina, ja tu sliku vidim i danas”, rekla je Lisičar.
“U bolnici smo bili dok nisu odvezli ranjenike. Doktoricu Bosanac su odvezli, doktora Njavru… Nismo znali gdje su oni ni kad će se vratiit, mislili smo da je to situacija iz koje nema izlaza. Oni su došli, odvezli su ranjenike, mi smo ih iznosili, svašta su nam govorili, udarali su nas po leđima kundacima, maltretirali nas”, rekla je Lisičar.
VEZANE VIJESTI
Dodala je i da je Veselin Šljivančanin imao svoj “čuveni govor ispiranja mozga”, u kojemu im je govorio da su izdajnici i da mijenjaju zastave kako koja dođe.
“Glavna mi je misao bila da još jednom vidim svoje dijete. Da sam barem golub, da odletim i da je vidim još jednom”, rekla je Lisičar.
Kćer je kroz kukuruze spasila iz Vukovara. “To je bolan trenutak rastanka s djetetom. Ja mislim da je mene cijeli kolodvor čuo koliko sam plakala”, rekla je Lisičar, koja se potom vratila u grad.
“Kako okrenuti leđa dečkima koji se bore za grad, za ljude, da ostanu tu, da žive, da brane svoje? Kako njima okrenuti leđa? Moje zanimanje mene obvezuje da pomažem ljudima. Meni je bilo teško dijete ostaviti, ali moja je dužnost da im pomognem. Njih ostaviti, onakve ranjene, bespomoćne? Ne”, rekla je Lisičar.
Da nije bilo rata, Vukovar bi bio prekrasan grad, pun života. I sad je prekrasan, ali malo stanovnika ima, mladost odlazi, malo se djece rađa. Ne znam što će biti. Lijep je on, mada ja ovih dana ne vidim ove lijepe kuće, vidim ruševine, rekla je Lisičar.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!