Profesorica s Filozofskog fakulteta Zagreb, Anita Lauri Korajlija, profesorica na Pravnom fakultetu Zagreb, Ana Horvat Vuković i umirovljena sutkinja Branka Žigante Mašić gostovale su u TNT-u kod Nataše Božić gdje su raspravljale o uvođenju femicida i ostalih izmjena u Kazneni zakon.
Žigante Mašić ne gleda dobro na prijedlog da se svo nasilje nad ženama makne s prekršajen isključivo u kaznenu sferu – sudski procesi će još dulje trajati, tvrdi.
“Takav sustav imamo već 20 godina. Kada bi se provodilo ono što je propisano u Zakonu o zaštiti obitelji, budite uvjereni, puno su ekonomičniji i brži. Samo je u pitanju kazneo jer je kaznena sfera jer bi mogao biti kažnjen teže, ali što se tiče brzine djelovanja i brzine suđenja, budite uvjereni da prekršaji zaslužuju određenu pozornost, koja nije data onom broju koja je. Ne da neće biti više prijave, nego će još duže trajati procesi nego sada.”
Neadekvatne kazne
“Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je radila jedno istraživanje na tipu određenih slučajeva pet godina. Bilo je sramotno čitati odluke koje su to kazne. U prekršajnom dijelu gdje imaju pravo zamjerke, kada okrivljenik prizna djelo i kada se policija odrekene prava na žalbu i mi te predmete ne vidimo ukoliko ne idemo u kotrnolu. Nemamo pojma koliko je takvih predmeta gdje on prizna, vrati se kući, a kazna je potpuno neadekvatna”, ukazala je Žigante Mašić.
Profesorica Horvat Vuković poručuje kako suci, odvjetnici i studenti prava nisu dovoljno educirani o rodno diskriminaciji.
“Studenti ne da nisu dovoljno educirani, nego nisu uopće educirani”, kaže Horvat Vuković i dodaje da se u okviru nekih kolegija problematizira rodna diskriminacija, ali to nije dovoljno.
Žrtve nasilja, pogotovo žene, se često pita zašto nisu ranije prijavile nasilje. Profesorica Korajlija objasnila je zašto žene često ne prijavljuju nasilje u početku.
“Nasilje najčšće ne krene prvog dan veze. Imate faze u kojoj je nasilnik prekrasan, a ispunjava sve želje, slaže se sa stavovima, spreman na ustupke. I onda kreće, kad dođu zaruke ili brak ili djeca, ponašanje se krene mijenjati. Ali žena je tad, naročito u tradicionalnom društvu kao Hrvatska, već vezana i već kreće ideja ‘moja je sramota ako brak ne uspije, tko će mi vjerovati’ i sl. A taj nasilnik je i dalje divan prema susjedima i rodbini i sl.”
Needucirani stručnjaci ne prepoznaju traumatizirane žene
Korajlija ističe kako puno stručnjaka koji rade s ženama koje su preživjele nasilje, nisu dovoljno educirani.
“S jedne strane nisu educirani o dinamici nasilja, a s druge strane nisu educirani o posljediciama traumtiziranosti. I ono što vi najčešće vidite na prvom kontaktu, vidite njega koji izgleda poptuno staloženo i smireno i koji govori da ništa nije napravio. A s druge strane vidite ženu koja je vrlo često i uznemirena i nekad je potpuno izluđena njegovim postupnajim. Potpuno je preplašena i u anksioznosti oko toga što ulazi u institucije, jer joj se dugo govorilo da joj institucije neće pomoći.”
“Ona zapravo ulazi s jednim nepovjerenjm i onda imate njega koji potpuno smireno kaže ‘vidite vi s čim ja imam posla’ i ženu koja je traumatizirana i to se ne zna prepoznati kao posljedica traumatiziranosti nego se prepoznaje kao ili karakteristike ličnosti ili kao neka psihička nestabilnost”, dodaje.
Problem dvostrukog uhićenja
Postoji i problem s dvostrukim uhićenjem, naglašava Korajlija.
“Vi imate žene koje budu uhićene zato što je on rekao da ga je ona psovala ili gurnula ili nešto gdje policajci ne prepoznaju i onda imate dostruko uhićenje. I da sve to uđe u sferu kaznenog, bile bi žene koje bi imale kazne.”
Profesorica Horvat Vuković pak misli da bi koristilo kad bi se svo nasilje nad ženama prebacilo u kaznenu sferu.
“Dvije su razine problema. Mi imamo stupnjavanje uopće između prekršajnog i kaznenog. Treba li svaki šamar biti kazneno djelo? Svako obiteljsko nasilje moralo bi biti dio kaznene domene. Njegovo seljenje u prekršajnu sferu banalizira to nasilje. Razumijemj funkcionalnu perspektivu u ovom smislu. Mi možemo postaviti specijalizirane odjele. Zakon prepisuje verbalno nasilje. To bi svaki inteligentniji sudac, educiran, stručno osposobljen trebao znati razlučiti.”
Sutkinja Žigante Mašić smatra da ipšak ne bi svo nasilje trebalo biti u kaznenoj sferi.
“Ne bih se složila s uvaženom profesoricom. Iz razloga što prekršaji nisu banalizirani i to nisu prekršajne stvari i nije točno da ne ulaze u kaznenu sferu. Čak i vani po Europskom sudu za ljudska prava vrlo dobro znamo koji prekršaji se rade i kako smo došli do određenih promjena u kaznenom i prekršajnom zakonodavstvu”, ističe sutkinja i ponavlja kako je problem što se unatoč zakonima nasilnici često neadekvatno kažnjavaju.
Institucionalno nasilje
Horvat Vuković kao veliki problem ističe to što nasilnici zbog pravne procedure mogu saznati adresu žrtve koja je “sakrivena” u sigurnoj kući.
“Mi imamo problem da gotovo 50 žena na godišnjoj razini treba biti preseljeno iz svog skloništa, sigurne kuće, u drugu županiju, u iduće sklonište jer je nasilniku otkrivena adresa sigurne kuće preko sudskog spisa. Njezina adresa je u spisu koji ima branitelj nasilnika”, kaže Horvat Vuković i dodaje kako ne postoji apsolutno nikakava sankcija za otkrivanje adrese žrtve.
Žigante Mašić navodi i problem institucionalnog nasilja nad ženama, za koje kaže da je prisutno svaki dan.
“Ne samo sudstvo, nego sve institucije. Probala sam raditi nadzor u obitelji da vidim što je to, da vidim zbog čega se žene bune protiv djelatnika centara za socijalnu skrb. Pa sam sama bila prisutna par puta gdje su bile izložene institucionalnom nasilju. Između ostalog, institucionalno nasilje je kad moja kolegica kaže da netko ide na duhovnu obnovu i da ide pravit kolače i da mu skuha kavu i da ne shvaća to nasilje na način na koji bi se trebalo shvatiti”, ispričala je Žigante Mašić i dodaje kako je duplo uhićenje čisti oblik iinstitucijskog nasilja.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare