U okviru EU strategije za liječenje covida, utvrđeno je prvih pet obećavajućih lijekova s ciljem da se do listopada ove godine odobre tri nova načina liječenja. Nade su usmjerene prema razvoju novih oblika lijekova i novih puteva za uspješno liječenje ove bolesti.

U srpnju prošle godine Europska komisija odobrila je prvi lijek protiv covida-19, no nije riječ o novom, već postojećem antivirusnom lijeku remdesivir čija je učinkovitost kod covida-19 ograničena. U nedostatku prave djelotvorne terapije, znanstvenici diljem svijeta i dalje uporno tragaju za formulom koja bi omogućila uspješno liječenje bolesti izazvane virusom SARS-CoV-2 i spriječila hospitalizacije i smrtne ishode.

Svijet je tako prošlog tjedna obradovala vijest da je međunarodna istraživačka skupina znanstvenika, među njima i virusni imunolog Luka Čičin-Šain, uspjela izolirati antitijelo koje reagira na delta soj koronavirusa. Kako je objasnio sam znanstvenik, riječ je o lijeku koji sprječava ulazak koronavirusa u stanice i tako prekida njegov lanac širenja kroz organizam. ​U tijeku su inicijalna klinička istraživanja da se utvrdi kako lijek djeluje u kliničkim uvjetima.

Djelotvorna terapija protiv bolesti izazvane koronavirusom, uz cijepljenje, izuzetno je važna za završetak pandemije, ali i za brži odgovor u nekoj sličnoj situaciji u budućnosti, ističu farmakolozi.

“U proteklom vrlo kratkom razdoblju postignut je ogroman znanstveni uspjeh u kreiranju cjepiva koje je postalo dostupno i trenutno predstavlja najvažniji alat za sprečavanje bolesti i njezinih posljedica. Osim cjepiva, drugi prioritet u sprečavanju bolesti stavljen je od samog početka na razvoj lijekova koji će imati potencijal liječenja oboljelih odnosno razvoj antivirusnih lijekova koji mogu skratiti i ublažiti bolest te spriječiti loše ishode poput hospitalizacije, stavljanja na respirator ili smrt”, rekao je Novom listu prof. dr. sc. Dinko Vitezić, klinički farmakolog Medicinskog fakulteta u Rijeci i KBC-a Rijeka.

Europska strategija za liječenje covida-19, dodaje, omogućava ubrzanje razvoja i praćenje novih terapija kroz regulatorne procese do odobravanja, proizvodnje i uporabe u bolesnika. Taj proces obuhvaća odabir perspektivnih budućih lijekova i u ovom je trenutku izdvojeno pet obećavajućih kandidata koji su u uznapredovanoj fazi razvoja te bi tri mogla dobiti odobrenje i status lijeka već u listopadu ove godine, a dva slijedeća do kraja godine, ističe.

“Radi se o mogućoj primjeni već odobrenog imunosupresiva baricitiniba te četiri monoklonska protutijela. Ovaj postupak omogućava procjenu budućih lijekova u ovoj specifičnoj javnozdravstvenoj situaciji koja zahtjeva hitan odgovor. Dobivanje učinkovite terapije uz cijepljenje će upotpuniti mogućnosti obrane i završetak COVID-19 pandemije, ali jednako je tako važno da će takav pristup u nekom budućem sličnom stanju omogućiti još brži odgovor”, smatra prof.dr. Vitezić.

Prvi od spomenutih lijekova je Barcitinib, koji po mehanizmu djelovanja spada među inhibitore Janus kinaza (JAK). »Razlikuje« specifične forme u toj superporodici unutarstaničnih signalizacijskih enzima – JAK1 i JAK2 od ostalih tipova i drugih ciljnih molekula. Inhibira i tirozin kinazu 2. Sve spomenute molekule dio su unutarstaničnog složenog sustava kojim se informacija koju stanica zaprimi tako što se na receptore na njenoj površini vežu različiti proupalni citokini – prenosi u staničnu jezgru ili tzv. JAK-STAT sustav, kojim se u jezgru s površine stanice prenose signali koje posreduju najrazličitiji citokini koji propagiraju upalu i pojačavaju imunološku reakciju. Kemijski, barcitinib je tzv. “jednostavna mala molekula” – tzv. “konvencionalni lijek”. Primjena mu je oralna.

Kako tumači farmakolog prof. dr. sc. Vladimir Trkulja s Medicinskog fakulteta u Zagrebu, po farmakoterapijskoj klasifikaciji, barcitinib spada u lijekove koji potiskuju imunološku reakciju, posebice staničnu imunost. Za sada, u EU je barcitinib odobren za liječenje reumatoidnog artritisa i atopijskog dermatitisa. To su bolesti u kojima postoji izražena reakcija imunološkog sustava na vlastito tkivo čovjeka. Suprimirajući imunološke mehanizme barcitinib usporava progresiju tih bolesti, a glavna mu je nuspojava povećana sklonost infekcijama, primjerice herpesu.

Razmatra se kombinacija još dva lijeka – bamlanivimab i etesivimab, čija se dokumentacija evaluira “u hodu”.

“Lijek se razvija isključivo i specifično samo za covid-19. Radi se o dva monoklonska protutijela klase IgG1 usmjerena svaki na »svoj« specifični komadić onog dijela tzv. »spike« proteina virusa kojim virus dolazi u kontakt s humanom molekulom ACE2 koja je de facto »receptor za virus« – nakon što tako ostvari kontakt sa stanicama domaćina, virus ulazi u stanicu. U kombinaciji, ova dva protutijela »prekriju« dijelove »spike« proteina kojima virus prepoznaje i spaja se na stanice čovjeka. Kad je to blokirano, ne može doći do kontakta, pa posljedično ni do invazije stanica domaćina”, tumači prof. Trkulja. Na temelju dostupnih podataka još se, kaže, ne zna koliko će uspješan biti ovaj lijek. U svakom slučaju, radi se o pripravku namjenjenom za primjenu u ranoj fazi nakon izlaganja virusu. U SAD-u, FDA je odobrila status “Emergency use authorization”, dakle, samo u slučajevima kad za njegovu primjenu postoji jasna indikacija na individualnoj razini.

Kombinacija lijekova casirivimab i imdevimab potpuno je ista priča kao i prethodna, s dva potpuno humana monoklonska protutijela usmjerena na dva različita dijela “spike” proteina u namjeri da se tako spriječi kontakt virusa i stanice domaćina. Učinkovitost obje ove kombinacije, ističe Trkulja, ovisit će o mutacijama virusa.

“Ako se “spike” bude intenzivno mijenjao, ova protutijela neće biti funkcionalna, odnosno, protiv svake nove »verzije« trebala bi nova protutijela. Osobno, ne vidim puno perspektive za ovaj pristup”, ističe.

Slično je i s regdanvimabom, i sotrovimabom, jer su svi usmjereni na neki dio “spike” proteina.

“Generalno, svaki takav lijek bit će uspješan više ili manje u prevenciji težih oblika, što je interesantno samo u nekih jako rizičnih ljudi, ali ne u svih oboljelih. Ovi će lijekovi biti skupi i besmisleno ih je koristiti masovno, a osim toga bit će djelotvorni samo ako pogađaju dijelove spikea koji su “konzervirani” kroz mutacije, tj. ne mijenjaju se, veli Trkulja. Sve je to, kaže, bolje nego nikakva terapija, ali daleko od stvarne suštinske koristi kakvu imamo, primjerice, od lijekova protiv HIV infekcije ili hepatitisa C”, kaže Trkulja.

S obzirom na intenzivno traganje znanstvene zajednice za takvim lijekom, postoje realne šanse da se uskoro, osim cjepivom, čovječanstvo protiv covida počne efikasno braniti i pravim lijekom.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.