Profesor s Pravnog fakulteta u Zagrebu Zoran Šućur gostovao je u N1 Newsroomu. Povod razgovora bilo je veliko istraživanje o siromaštvu koje je radio na razini EU-a.
Hrvatska se na ljestvici relativnog siromaštva nalazi pri sredini. Profesor objašnjava: “Eurostat i Europska komisija kao granicu relativnog siromaštva koriste definiciju da su siromašni oni čiji je dohodak niži od 60% prosječne plaće u državi. Uspoređujemo se sa svojim sugrađanima. Na skali relativnog siromaštva Hrvatska ne izgleda tako loše. Nekoliko je zemalja koje imaju veće stope”.
No, puno je dramatičnija situacija kod skale apsolutnog siromaštva. Hrvatska i Rumunjska su najgore po ovom pitanju. “Apsolutno siromaštvo bi označavalo one situacije kada kućanstva ne mogu podmiriti svoje osnovne potrebe koje su zajedničke svim ljudima. Vrlo često, u praksi se to siromaštvo svodi na ekstremno siromaštvo – glad pothranjenost i beskućništvo. No, takvi su slučajevi jako rijetki u Europi i u Hrvatskoj. Zato se ovdje apsolutno siromaštvo odnosi na određeni životni standard koji bi vam omogućio da na minimalan način sudjelujete u društvu. U onim aktivnostima koje su uobičajene u tom društvu. To bi podrazumijevalo, osim da možete zadovoljiti troškove hrane i stanovanja, da sudjelujete u kulturnim aktivnostima, društvu, da vaše dijete može kupiti mobitel, i tako dalje”, kaže Šućur.
Problem apsolutnog siromaštva je problem novih članica u Europskoj uniji. “Stope apsolutnog siromaštva sugeriraju da je siromaštvo ipak jedan ključni problem našeg društva. To nije takav problem u Francuskoj , Njemačkoj ili nekim drugim zemljama. U Hrvatskoj znači da 60% osoba ne može sudjelovati u nizu potreba koje nisu bazične jer EU definira minimalni standard na taj način da nam omogućuje adekvatno sudjelovanje u društvu. To znači da možete održavati socijalne veze, za to vam treba mobitel, da možete provesti određeni broj dana godišnjeg odmora, da možete otići na večeru, ići u kino. Prema podacima ove studije, gotovo 60% građana ima ugrožen minimum standarda”, zaključuje profesor.
Prema nekim drugim pristupima ta je stopa niža. Po najboljoj mogućnoj kalkulaciji koja je napovoljnija za Hrvatsku, 30% Hrvata je u zoni apsolutnog siromaštva.
Govorio je i o subjektivnom siromaštvu, odnosno mjeri prema kojoj sami građani navode iznos neto mjesečnog dohotka s kojim bi njihovo kućanstvo moglo spojiti “kraj s krajem” – kako je navedeno u pitanju istraživanja. Samci u Hrvatskoj smatraju da im je za spojiti kraj s krajem potrebno nešto malo iznad 600 eura. Šućur kaže: “Zanimljivo je da indikatori subjektivnog siromaštva u Hrvatskoj, ali i u nizu drugih novih članica EU-a su jako blizu stopa apsolutnog siromaštva, a značajno su više od stopa relativnog siromaštva. U bogatijim članicama stope subjektivnog sromaštva su čak niže od stopa relativnog siromaštva, a u nekim zemljama i od apsolutnog siromaštva”.
To znači da “negdje oko 65% građana, prema njihovim subjektivnim procjenama, raspolažu dohotkom koji im ne osigurava, prema njihovom tumačenju, sastavljanje kraja s krajem”, ističe stručnjak. Naposljetku upozorava da se političari, kako u hrvatskoj tako i Europi, uvijek fokusiraju samo na relativno siromaštvo u kojem Hrvatska dobro stoji jer izbjegavaju govoriti o problemu siromaštva.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare