Za virus je optimalna situacija da se brzo širi i da ne šteti previše svom domaćinu. Primjer SARS1 i MERS-a govori nam u prilog tome, rekao je virolog prof. dr. sc. Bojan Polić.

Omikron će u mnogim državama “ukrasti” Božić. Poznato je da se puno brže širi nego bilo koja druga varijanta dosad, što izaziva bojazan da bi mogao napuniti bolnice. Širi se i u dobro procijepljenim državama, primjerice u Danskoj, koja ima 82 posto cijepljenih, najviše u EU.

U strahu od omikrona Nizozemska se zatvorila do sredine siječnja, dokad neće raditi neprehrambene trgovine i restorani, kina, kazališta i muzeji, kafići, a i škole će biti zatvorene do 9. siječnja. U kuću Nizozemci smiju primiti najviše dva gosta, koliko ih se najviše smije “okupiti” i na otvorenom. U Njemačkoj su uvedena dodatna ograničenja za necijepljene i one koji nisu preboljeli Covid, pa smiju samo u trgovine prehranom, ne i na kulturna i sportska događanja.

Strože je mjere uvela i Austrija, koja je najbolja u EU po broju stanovnika koji su primili treću dozu, više od 30 posto. Austrijsku granicu od jučer prijeći mogu samo cijepljeni s tri doze i oni koji su preboljeli Covid. Ostali mogu ući s negativnim testom ili ići u karantenu. A svi koji ulaze u Italiju moraju imati negativan test, pri čemu necijepljeni moraju u petodnevnu izolaciju. I u Švedsku se može samo s potvrdom o cijepljenju.
Brzo se širi čak i u cijepljenoj populaciji

U Velikoj Britaniji umrlo je 12 ljudi zaraženih omikronom, u bolnicama ih je trenutačno još 104. I tamo se vlasti boje porasta hospitalizacija, pa ne isključuju dodatne restrikcije za Božić. Za početak, uveli su obavezne maske na javnim mjestima.

“Ako je virus raširen kao što je sad slučaj, povećavaju se šanse za stvaranje novih sojeva”, pojašnjava za 24sata prof. dr. Nenad Ban, molekularni biolog na Švicarskom federalnom tehnološkom institutu (ETH) u Zürichu.

Uvijek postoji šansa da se virus dugo zadrži u nečijem organizmu i da se uz prisutnost antitijela, koja ne uspijevaju potpuno eliminirati virus, dogode mutacije, koje će mu onda omogućiti da inficira novu osobu, koja ima antitijela protiv originalnog virusa, napominje.

“Naša antitijela vjerojatno će uspješno prepoznati ako je riječ o virusu vrlo sličnom onom koji nas je originalno zarazio ili protiv kojeg smo se cijepili. Međutim, ako promjene uključuju veći broj mutacija, kao što je slučaj s omikronom, onda će se virusi s takvim promjenama zadržati te se mnogo uspješnije širiti cijepljenom populacijom nego originalni soj. To se sada događa s omikron varijantom”, pojašnjava prof. Ban zbog čega se omikron tako brzo širi i u dobro procijepljenim državama.

Mutacije virusa su, nastavlja, uglavnom neutralne ili negativne za virus, pa se ne zadrže, no ponekad se dogodi i mutacija koja pomogne virusu da uspješnije inficira domaćina, da se brže replicira ili da izbjegne antitijela razvijena protiv originalnog soja virusa, koji određene mutacije nije imao.

“Antitijela koja neutraliziraju virus i sprečavaju da on inficira naše stanice najčešće prepoznaju najispoljeniji dio virusa, takozvani protein šiljka na površini virusa. Ako se pojavi soj virusa s nekoliko promjena u proteinu šiljka, onda će takav soj uspješno inficirati one koji su prethodno preboljeli Covid-19, ili su se cijepili protiv korona virusa koji ima originalne karakteristike spike proteina. Cjepiva, dakle, potiču naša antitijela tako da našem organizmu ‘prezentiraju’ samo protein šiljak od korona virusa, bez ostalih proteina koji bi bili neophodni da bi se virus replicirao i širio”, kaže prof. Ban.

“Teško je predvidjeti što slijedi”

Teško je predvidjeti što nam slijedi nakon omikrona, dodaje za 24sata virolog prof. dr. sc. Bojan Polić s Medicinskog fakulteta u Rijeci.

Ne očekuje da ćemo imati “opakiji”, još patogeniji virus, ali kaže da, kad se dogodi mutacija koja ima prednosti, kao što su delta i omikron varijanta, koje su infektivnije i bolje zaobilaze imunološki nadzor (poglavito protutijelima), onda takve varijante predstavljaju opasnost i za imunu populaciju – osobe koje su cijepljene i koje su preboljele Covid-19. Zato, dokle god postoji velik broj neimunih ljudi u svijetu, možemo očekivati žarišta infekcije i nove mutante virusa koji potencijalno mogu biti opasni i za našu populaciju. Ne postoje posebni obrasci mutacija koji bi se mogli predvidjeti, one se događaju spontano, a bivaju selekcionirane one varijante virusa koje imaju određenu prednost što se tiče infektivnosti i/ili izbjegavanja imunološkog odgovora, zaključuje.

“Za virus je optimalna situacija da se brzo širi i da ne šteti previše svom domaćinu. Primjer SARS1 i MERS-a govori nam u prilog tome. Te epidemije, izazvane virulentnijim korona virusima nego što je SARS-CoV-2, imale su vrlo ograničen karakter. No zato virus može biti infektivniji i/ili bolje izbjegavati imunološki sustav, kao što je slučaj s omikron varijantom, što na populacijskoj razini može uzrokovati također velike probleme”, kaže prof. Polić.

Najviše bi to mogao biti problem u populaciji kao što je naša jer nije stekla potrebnu razinu kolektivnog imuniteta koji bi nas zaštitio od težih oblika bolesti i smrti.

“Omikron vrlo dobro izbjegava kontrolu neutralizacijskim protutijelima jer ima mutacije u epitopima (malim odsječcima S proteina) koje prepoznaju ta ista protutijela. To mu omogućuje infekciju većeg broja naših stanica u startu. Kako se radi o brzoreplicirajućem RNA virusu, koji u 24 sata može udeseterostručiti startni broj kopija virusa, to predstavlja velik izazov našem imunološkom sustavu pri uspostavljanju kontrole”, pojašnjava virolog.

Zato je, dodaje, potrebna treća doza (booster) cjepiva kako bismo koncentraciju neutralizirajućih protutijela podignuli na najvišu moguću razinu.

Mutacije se događaju nasumično

S druge strane, napominje, izgleda da je stanična imunost ipak mnogo manje pogođena mutacijama omikrona nego ona posredovana protutijelima, pa određena razina te imunosti stečena bilo cijepljenjem ili preboljenjem ipak nas do određene mjere štiti od težih ishoda bolesti. U svakom slučaju docjepljivanjem podižemo i razinu neutralizirajućih protutijela i broj limfocita T (staničnu imunost), što nam daje mnogo veće šanse za izbjegavanje težih oblika bolesti i smrti uzrokovane ovom varijantom virusa.

Mutacije kod korona virusa događaju se nasumično tijekom replikacije virusa, kaže prof. Polić.

Premda ova skupina virusa ima određeni mehanizam korekcije grešaka, on nije savršen te se mutacije ipak događaju. Ako uzmemo u obzir broj replikacija virusa u jednoj stanici, organizmu i cijeloj populaciji, onda dolazimo do ukupno golemog broja replikacija virusa, prilikom kojih se razvijaju različite mutante virusa. Mutacije koje se događaju mogu biti negativne ili pozitivne što se tiče evolucije virusa, njegove infektivnosti i patogenosti. Brojne mutante virusa zbog mutacija izgube infektivnost, sposobnost izbjegavanja imunološkog sustava i patogenog djelovanja (virulentnost), a samo nekima se to poboljša, što ih čini superiornijim. U neimunim i imunokompromitiranim osobama virus mnogo više i dulje replicira, pa je mnogo veća šansa da dođe do njegovih mutacija nego kod onih koji su imuni i kod kojih imunološki sustav kontrolira replikaciju virusa, zaključuje prof. Polić.