Znanstvenici su identificirali pet različitih bioloških varijanti Alzheimerove bolesti, za koje se čini da se razlikuju u tome kako utječu na mozak i, potencijalno, kako reagiraju na liječenje.
Međunarodni istraživački tim koji je analizirao proteine cerebrospinalne tekućine kod 606 ljudi tvrdi da to znači da su se već testirani lijekovi možda lažno činili neučinkovitima ili samo malo učinkovitima, piše Science alert.
Njihovo otkriće moglo bi dovesti do personaliziranijih terapija ili preventivnih mjera za ove podtipove. Također predstavlja nadu za ranu dijagnozu Alzheimerove bolesti (AD).
“S obzirom na različite obrasce molekularnih procesa i profile genetskog rizika od AD-a, vjerojatno je da će podtipovi AD-a zahtijevati specifične tretmane”, pišu neuroznanstvenica Betty Tijms iz Alzheimer centra u Amsterdamu i njezine kolege.
Alzheimerovu bolest, neurodegenerativni poremećaj koji pogađa milijune ljudi diljem svijeta, karakterizira nakupljanje amiloida i tau proteina u mozgu, što dovodi do progresivnog gubitka pamćenja i kognitivnog pada.
Osim nakupljanja amiloida i tau proteina koji stvaraju nakupine i zapetljanja unutar moždanog tkiva, znamo da su uključeni i drugi biološki procesi u drugim tkivima. Koristeći novu tehnologiju, istraživači su bili u mogućnosti precizno izmjeriti kritične komponente ovih drugih procesa.
Tijms i njezin tim koristili su proteomiku masene spektrometrije za analizu cerebrospinalne tekućine 419 osoba s Alzheimerovom bolešću i 187 osoba iz kontrole, tražeći razlike u razinama proteina. To je dovelo do odabira 1.058 proteina povezanih s Alzheimerovom bolešću za analizu.
Istraživači su uspjeli identificirati pet različitih bioloških podtipova bolesti, koji se razlikuju po varijacijama kao što su hiperplastičnost, imunološka aktivacija, disregulacija RNA, disfunkcija horoidnog pleksusa i oštećenje krvno-bažične barijere. Svaku varijaciju karakteriziraju specifične promjene u skupinama proteina povezanih s upalom, rastom živčanih stanica i drugim biološkim procesima.
“Tri podtipa rekapitulirala su naša prethodno identificirana tri podtipa (hiperplastičnost, urođena imunološka aktivacija i disfunkcija krvno-moždane barijere)”, objašnjavaju Tijms i tim.
“Nadalje smo identificirali dva dodatna podtipa AD: jedan s disregulacijom RNA i jedan s disfunkcijom koroidnog pleksusa.
Identificiranje biomarkera svake varijante može nam pomoći da ranije dijagnosticiramo Alzheimerovu bolest, kada je intervencija najučinkovitija.”
Istraživači su također pogledali snimke magnetske rezonancije (MRI) od podskupa od 503 sudionika kako bi usporedili podtipove s individualnim razlikama u volumenu u određenim regijama mozga.
“Podtipovi su imali različite profile genetskog rizika za AD”, piše tim, dodajući da su se “također razlikovali u kliničkim ishodima, vremenu preživljavanja i anatomskim obrascima atrofije mozga.”
Čini se da hiperplastičnost uključuje reakciju pretjeranog staničnog rasta, što dovodi do nakupljanja amiloida i tau proteina. Kod urođene imunološke aktivacije, imunološki sustav se ubrzava, pretjerano napadajući zdravo moždano tkivo.
Disregulacija RNK uključuje promjene u transportu proteina duž aksona koji omogućuju živčanim stanicama da pravilno funkcioniraju. Disfunkcija koroidnog pleksusa utječe na ventrikularni sustav mozga, što pridonosi proizvodnji cerebrospinalne tekućine i prijenosu hranjivih tvari u mozak.
Oštećenje krvno-moždane barijere slabi barijeru koja štiti mozak, dopuštajući štetnim molekulama da se infiltriraju. Za razliku od hiperplastičnosti, ovaj podtip karakterizira spor rast živčanih stanica i niska proizvodnja amiloida.
To bi moglo značiti da neki lijekovi djeluju samo na jedan tip Alzheimerove bolesti. Lijekovi usmjereni na amiloid, na primjer, mogu liječiti podtip s povećanom proizvodnjom amiloida, ali potencijalno štetiti podtipu sa smanjenom proizvodnjom.
“Nuspojave koje proizlaze iz određenih tretmana također mogu ovisiti o podtipu”, kažu autori. “Na primjer, dok antitijela mogu lakše prijeći krvno-moždanu barijeru u podtipu 5, te osobe mogu biti izložene povećanom riziku od cerebralnog krvarenja do kojeg može doći pri liječenju antitijelima.”
Tradicionalno se na Alzheimerovu bolest gleda kao na jednu bolest s nekim varijacijama u simptomima i progresiji. Unatoč opsežnim istraživanjima, ne postoji lijek, a trenutni tretmani nude samo ograničeno upravljanje simptomima.
Potrebno je više studija kako bi se potvrdili ti novi nalazi i istražilo reagiraju li varijante drugačije na lijekove, stoji u istraživanju Nature Aginga.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!