Mnogi ljudi imaju različite strahove, a jedan od najčešćih je i ofidofobija, odnosno veliki strah od zmija.

Čak trećina odraslih ljudi u svijetu ima neobjašnjivi strah od ovih hladnokrvnih reptila, a neki misle kako je upravo ova fobija prisutna još od prapovijesti, što je čini i jednom od najstarijih fobija.

Što uzrokuje ofidiofobiju?

Općenito, postoje četiri kategorija fobija, a to su: strah od životinja, strah od ozljeda, strah od prirodnog okruženja i strah od situacija. Strah od zmija spada u prvu kategoriju, a može se pojaviti zbog prijašnjeg lošeg iskustva sa zmijama. Možda je osoba koja pati od ofidiofobije kada je bila mlađa imala neugodan susret sa zmijom pa se taj osjećaj straha i trauma provlači kroz cijeli život.

Također, možda je osoba kada je bila mlađa zapamtila negativnu priču o zmijama i od tada ima usađen strah. Još jedan razlog je i naučeno ponašanje. Ako se roditelji ili drugi članovi obitelji boje zmija i dijete će preuzeti takav način razmišljanja, koji onda može ostati za cijeli život.

Koji su simptomi ofidiofobije?

Ofidiofobiju je najlakše kod osoba prepoznati po tjelesnim reakcijama koje se pojavljuju pri spominjanju zmija ili kada se nađu u blizini zmija u kontroliranim uvjetima, kao što je zoološki vrt. Nekada osoba neće uopće moći biti u prostoriji s ovim životinjama, iako se one nalaze u terariju. Neki od simptoma koji se pojavljuju u ovim situacijama su:

• vrtoglavica
• znojenje
• mučnina
• ubrzano disanje
• ubrzani rad srca
• drhtanje

Ovi simptomi neće biti jednako izraženi kod svih, već će ovisiti o razini straha osobe.

Kako se riješiti ofidiofobije?

Fobija, pa tako i fobija od zmija, se najčešće rješava posebnom vrstom terapije. Prije svega je potreban razgovor sa psihologom koji će otkriti kada i zašto se pojavila fobija, ali i koliko je izražena te kako je riješiti.

Postoji više načina kako se riješiti ofidiofobije.

Jedna od njih je terapija izlaganja koja traje do 12 mjeseci, a gdje se u kontroliranim uvjetima pacijenta približava njegovim fobijama. Terapija se odvija postepeno tako da će se pacijentu prvo pokazivati fotografije sa zmijama ili će se virtualnim putem upoznavati sa zmijama, a zadnje na redu je da se pacijent stavi u prostoriju sa zmijama, u okruženje koje mu je neugodno. Za vrijeme svih metoda proučava se reakcija pacijenta i radi se na metodama kako da se prebrodi strah.

Druga vrsta terapije koja može pomoći je kognitivno bihevioralna terapija gdje se razgovorom mijenja percepcija zmije, odnosno predstavlja se kao životinja koja nije opasna i koja ne predstavlja ugrozu. U ovoj terapiji tako može pomoći činjenica da su samo dvije vrste zmija klasificirane kao opasni agresori, to su crna mamba i kobra. Također, samo je nekoliko zmija otrovno.

Zaključak

Strah od zmija smatra se jednim od najstarijim, ali i najčešćim fobijama, a naziva se još i ofidiofobija. Ova fobija javlja se zbog lošeg iskustva u prošlosti ili zbog priča u obitelji koje imaju negativnu konotaciju prema zmijama, kao i zbog slučajeva spomenutim u medijima. Ipak, strah od zmija se može riješiti određenim oblicima terapija koje će osobi omogućiti nesmetan odlazak u zoološki vrt i susret sa zmijama u kontroliranim uvjetima.