Uz taj kilogram kokaina, u hrvatskoj se metropoli svaki dan popuši 70 tisuća džointa, za što je plaćeno 1,040.200.000 kuna

Polazište za praćenje trenda i kvantitativni izračun potrošnje droga u pojedinoj godini, temelji se na mjerenju koncentracija metabolita droga u otpadnim vodama Zagreba, koju znanstvenom metodom provodi od 2009. Institut „Ruđer Bošković“.

Podaci za Zagreb pomnoženi s 4 daju sliku potrošnje u Hrvatskoj i iznosa novca koji se odlio u ruke kriminalne mreže na „uličnoj razini“. Za sada su dostupni podaci do 2019., godini u kojoj je u Hrvatskoj prodano više od 50 tona marihuane i više od 4 tone kokaina uz promet na crnom tržištu od oko 7 milijardi kuna. Napominjem da je potrošnja svih droga održavana na podnošljivoj razini do 2014. da bi u kratko vrijeme nakon toga potrošnja kanabisa porasla 300%, kokaina 500%, ecstasy 350%, amfetamina 950%, piše Večernji list.

“Premda sam u mirovini, gledajući te podatke o kojima javnost uopće nije informirana, boreći za istinu i javni interes, nisam više mogao šutjeti. Prije godinu dana, pismeno sam o problemu droga i organiziranog kriminala informirao Ured premijera, ministra i glavnog ravnatelja policije, poslije i vrh sudbene vlasti…

Na pitanje uzroka eksplozivnog porasta potrošnje svih droga od 2015., koja činjenica upućuje na veliki neuspjeh obavljanja njihova rada, konkretan odgovor nisu dale čelne osobe tijela zaduženih za praćenje i koordinaciju provođenja programa suzbijanja droga: krim. inspektor Ž. Petković, koji je godinama bio šef Ureda za droge Vlade RH (mjesto privida rješavanja problema, a sada Službe pri HZJZ), psihijatar dr. Čelić, šef „Bandićeva“ Povjerenstva za suzbijanje droga Zagreba i krim. inspektor Dražen Rastović, čelni čovjek službe za kriminalitet droga PNUSKOK-a. Njihovi odgovori u stilu „…mi tu ništa ne možemo napraviti“ ili „potražnja je uzrok porasta potrošnje“, „… pa i u EU isto raste ponuda i potrošnja kokaina…“ Rekoh im da je u zemljama EU potrošnja porasla za 30%, a u našoj zemlji za 300 – 500%. Nisu objasnili radi čega je u samo jednoj godini (od 2014. na 2015) u Zagrebu potrošnja amfetamina porasla za 500% i dalje se održava na toj nekoliko puta višoj razini. Niti državna tijela nadležna za zakonitost financijskog „poslovanja“ građana nisu adekvatno reagirala na činjenicu da se „bez fiskalne blagajne“ samo u 2019. na „uličnoj“ razini dogodio promet drogama u iznosu od više od 8 milijardi kuna.

Trgovina drogama u ovoj osiromašenoj, demografski opustošenoj državi posljednjih je godina silno povećala koruptivne kapacitete organiziranog kriminala i njihovih sprega s vlasti. Taj sustav moći pohlepnih, bahatih, egocentričnih, nemoralnih, lažljivih i licemjernih ljudi pokrenuo je prodajom droga još jedan val akumulacije kapitala. Organizirani kriminal po svojoj definiciji uključuje sprege s vlasti i osobito s represivnim aparatom i pravosuđem i droge su im samo jedan od modaliteta nezakonitog posla kojim se bavi, kojim izuzetno brzo dolaze do velikih iznosa „crnog novca“. Da ne bi ispalo da „doktor govori napamet“, evo izračuna potrošene količine i prihoda od prodaje samo dvije droge; marihuane i kokaina u 2019. Postupan porast potrošnje marihuane u Hrvatskoj od prije desetak godina povezan je s medijskom promidžbom uporabe te droge u „medicinske“ svrhe, ali i napadnim izvještavanjem o legalizaciji kanabisa za rekreativnu konzumaciju punoljetnih osoba u nekoliko država svijeta.

U tome su svoje prste u RH imali i neki političari, koji kao da su zaboravili da u našoj zemlji ne postoje učinkoviti mehanizmi zaštite zdravlja i zdravog odrastanja najvažnijeg resursa, djece i mladih. Kako je medijska kampanja „marihuana-lijek“ utihnula, došlo je do pada potrošnje za 20%. No od 2016. kreće agresivni rast ponude i to sve koncentriranije droge, što je na koncu dovelo do 300% veće potrošnje kanabisa u 2019. godini. Polazeći od podatka o koncentraciji metabolita kanabisa u otpadnim vodama Zagreba, navedenu količinu (od 22.000 grama THC dnevno) na sugestiju znanstvenika Instituta R. Bošković umanjio sam za tri puta.

Popuši se 70.000 džointova

Dakle, u Zagrebu se svaki dan prosječno popušilo 7 kg čistog THC-a, što pomnoženo s pet daje količinu od 35 kg marihuane 20% čistoće, a pomnoženo s 365 daje količinu od 12.775 kg ili nešto više od dvanaest i pol tona u toj godini. Uz pola grama trave po cigareti, u Zagrebu se svaki dan prosječno popuši oko 70.000 džointa, za koje je uz prosječnu cijenu od 80 kn po gramu, plaćeno 1,040.200.000 kn. Ta količina pomnožena s 4 daje količinu za Hrvatsku, koja iznosi oko 51 tonu, a utrošen novac na ilegalnom tržištu oko 4,100.000.000 kn (više od četiri milijarde kuna u 2019.). Na tisuće maloljetnika i desetke tisuća mladih mentalno zaostaje, gubi motivaciju za obrazovanje, rad i zdravu zabavu, izlažući se konzumaciji te izuzetno lako dostupne droge. U znatnom je porastu broj psihijatrijskih hospitalizacija mladih zbog psihotičnih, paranoidnih stanja koje uzrokuje kanabis.

Nadalje, u Zagrebu se u 2019. prosječno svaki dan konzumiralo 1000 grama (1 kg) 100% čistog kokaina, u godini 365 kg, što je količina 500% veća nego 2014. godine. S obzirom na to da se konzumentima prodaje smjesa 30-35% čistoće, dnevno se trošilo oko 3 kg smjese ili oko 1100 kg u godini, što uz cijenu od 600 kuna po gramu znači da su građani Zagreba te godine potrošili na kokain oko 660 milijuna kuna. Taj iznos pomnožen s 4 daje potrošnju u državi od 4,4 tone i odljev od 2,6 milijardi kuna. Taj enormni, skokoviti porast, (540%. veća potrošnja 2019. nego 2014.) prije svega je uzrokovan naglim i nekontroliranim porastom ponude, a time i dostupnosti te droge od strane organiziranog kriminala. Represivni aparat snosi najveću odgovornost da se na tisuće građana „zarazilo“ tom drogom.

Da smo se barem i tom „COCA“ zarazom bavili tako organizirano, kao što se bavimo sprečavanjem širenja zaraze koronavirusom! Podaci upućuju na to da su i preventivne mjere za smanjenja potražnje za sredstvima ovisnosti zakazale, da je odgoj djece nefunkcionalan, da je sustav vrijednosti u društvu poremećen, da najveći utjecaj na kreiranje društvene zbilje imaju ljudi u čijim glavama dominira težnja moći, slavi, novcu, što je pretpostavka za realizaciju psihologije brze, egocentrične, hedonističke nagrade; od nosa, preko usta i punog džepa, do „gaća“ (dopaminska ugoda, uz dobru hranu i piće „sex and drugs“). Ljudi „takvog morala“ imaju više novca, obiteljski život im je narušen i mnogi nedužni, osobito djeca i njihove majke za to plaćaju „ceh“. Njima je uzimanje „čistog“ kokaina čak znak prestiža. Zanimljivo je da visoko rangirani dileri droga ne konzumiraju kokain. Kada novac i gomila materijalnih vrijednosti i „šminkeraja“ više ne zrače smislom postojanja, tada na scenu stupa kemijska stimulacija mozga naglo obogaćenih poduzetnika, financijaša, pokvarenih odvjetnika, s etikom „posvađanih“, korumpiranih liječnika. Tu je i svijet estrade, ali i puno nesretnika kojima treba stimulacija da bi mogli funkcionirati u dinamici života.

Droga je skupa i što se više drogira i troši, to se ima manje pameti, pa je logično da će mnogi mentalno i poslovno propadati. No, zastrašujuće je da je droga toliko dostupna, da istu povremeno konzumiraju i mnogi maloljetnici, obično i pušači marihuane. Nakon što se mnogo ljudi „navuče“ na drogu, oni prenose svoj stil ponašanja i zabave za druge osobe i to podržava i rast potražnje i širenje broja ovisnika. U četiri godine, do 2019., količine zaplijenjenog kokaina na lokalnoj razini gradova Hrvatske bile su minorne u odnosu na količinu koja je potrošena. Umjesto da se poduzimanjem pravovremenih mjera svih odgovornih resora, radi zaštite zdravlja ljudi i borbe protiv bezakonja, smanjuje potražnja i obuzda eksplozivan porast ponude droga, to pitanje, u čijem rješavanju smo jedno vrijeme bili među najboljima u EU, marginalizirano je i skinuto s liste političkih prioriteta vlasti.

Epidemija COVID-19 i potresi „pomogli“ su da su u sjenu gurnuti svi ovi, od politika proizvedeni i nagomilani društveni problemi. Na ilegalnoj trgovini kokainom i kanabisom, na uličnoj razini, kriminalna mreža u Hrvatskoj je uprihodila (bez fiskalne blagajne) u 2019. godini više od šest i pol milijardi kuna. Ako bismo tom iznosu dodali odljev novca na amfetamin, MDMA, heroin, nove sintetičke droge itd., iznos bi bio oko osam milijardi kuna. Podaci Registra liječenih ovisnika u Republici Hrvatskoj, koji vodi HZJZ, pokazuju gotovo neshvatljive razlike u stopama liječenih „teških“ ovisnika u našim županijama. Hrvatska je mala zemlja s vrlo malo stanovnika, distance među gradovima su neznatne, kvaliteta života, školske prevencije kao i zdravstvene zaštite malo se razlikuje, a razlike u broju ovisnika su enormne. Tako je stopa liječenih heroinskih ovisnika na sto tisuća stanovnika u 2013. u Istarskoj županiji godinama bila najviša, više od 500, a u Bjelovarskoj županiji samo 7, Osječkoj 128, Varaždinskoj 173, u Krapinskoj svega 31, Zagrebu 318, Splitu 346….

Droge najdostupnije u Istarskoj županiji

Istraživanjem ilegalnog tržišta droga koje sam proveo za 2013., potvrđeno je da su droge bile najdostupnije upravo u Istarskoj županiji. Tako se u Puli za samo 20 min i 90 kn moglo nabaviti dozu „dobrog“ heroina, dok je u Osijeku trebalo 150 min da se za 120 kuna kupi „šut“ lošeg heroina. A Osijek je puno bliži Bajakovu nego Pula. Istraživanje je potvrdilo da je najutjecajniji čimbenik velike potrošnje droga osiguran kontinuitet lake dostupnosti i zato je velika razlika pojavnosti ovisnika po županijama u vezi s razlikom u kvaliteti rada represivnog aparata na toj lokalnoj razini. Gdje policija dobro radi svoj posao, problem je manji.

No, što je konkretno bio uzrok, da je ta, po mnogo čemu prestižna, Istarska županija, godinama bila najveće leglo droga? Mnogi ovisnici su o tome pričali, „sve se znalo“, ukazivao sam na to šefu Ureda za droge Petkoviću, na što je reagirao ljutnjom… „jer on ništa ne može napraviti“. Što je uništavalo Pulu i Istru, konačno je potvrdilo kriminalističko istraživanje PNUSKOK-a čija akcija (FAVELA, 2014.) rezultirala je uhićenjem većeg broja osoba koje su organizirano, godinama, nesmetano nabavljali i prodavali droge.

Među njima, ključnu je ulogu imao visokopozicionirani krim-inspektor A. Jusufović i još tri uhićena krim-inspektora PU Istarske. I Split je koncem osamdesetih „gorio“ od heroina zbog sličnog razloga i akcija zagrebačke policije u organizaciji izuzetnog krim-inspektora Tomislava Stanića izvedena u Splitu i uhićenje T. Cezara i ekipe, pokrenula je suzbijanje tog užasa. I u poslu s kokainom, koji je na Brajdici otkrio „pas Buri“ (zaplijenjena velika količina kokaina), također su prste imali visokopozicionirani djelatnici MUP-a. Nedavne velike zapljene kokaina na carinskoj granici u luci Ploče, kroz koju je posljednjih deset godina „prošlo“ na tone „robe“, stvara više privid da su se u 2021. intenzivirale aktivnosti MUP-a. Zaplijeniti i uništiti drogu vrijedno je pohvale.

Ali puno je vrednije uz drogu uhititi organizatore tog posla. Tako što se dogodilo i u Zagrebu 1998. kada je za 14,7 tona zaplijenjene marihuane osuđen na nekoliko godina zatvora samo g. Flanjak, tada glasnogovornik NK Dinama. Akcija policije bila je „probijena“, tako da je na koncu sudski postupak vođen samo protiv naručitelja „košulja“. Ne znam kako će na koncu završiti naručitelji koji „vole banane“ u Pločama. Uspješnim se ocjenjuje rad na suzbijanju kriminaliteta droga ako na lokalnoj razni policija zaplijeni barem deset posto od procijenjene količine potrošene droge na toj razini.

To bi značilo da je u 2019. hrvatska policija trebala zaplijeniti oko 5 tona marihuane i više od 400 kg kokaina. Kada krim-inspektor Rastović izjavi da MUP sjajno radi svoj posao, te da je nagli skok potrošnje droga posljednjih nekoliko godina uzrokovan velikim porastom potražnje, dakle „želje“ ljudi da se drogiraju“, kako objasniti da se u samo godinu dana, u 2015., ta želja građana povećala za pet puta i da je „mafiji“ dopušteno da im tu želju ispuni. Ne treba biti psiholog, sociolog, adiktolog ili antropolog s doktoratom znanosti da bi se znalo da se navike ljudi po bilo kojem pitanju ne mijenjaju tako naglo, ali i da malo ljudi kupuje robu koja je teško dostupna, piše Večernji list.