Kada je tijekom poslijeizbornih pregovora postalo jasno da su HDZ i Domovinski pokret na putu postizanja dogovora i sastavljanja vlade, nekima na ljevici upalio se alarm zbog strepnje da Hrvatska s DP-om u vladi otkliže suviše desno.
Stoga je iz ovdašnjeg političkog naftalina izvučena ideja o velikoj koaliciji. Među prvima spomenula ju je u programu N1 bivša čelnica HNS-a Vesna Pusić.
“Nalazimo se u velikoj opasnosti da stranka s malim rezultatom povuče Hrvatsku prema ekstremnoj desnici i tome se treba suprotstaviti. Ovo bi bio trenutak za potez predsjednika Republike da kaže da je Hrvatskoj potrebna Vlada nacionalnog spasa u kojoj će se dogovoriti četiri ili pet stvari koje će se napraviti i nakon toga treba ponovno ići na izbore. To bi bila Vlada SDP-a i HDZ-a koja ne bi mogla biti dugoročna, ali bi mogla spasiti Hrvatsku od ekstremne situacije i ruskog utjecaja otvorene desnice”, kazala je.
Najbolja, ali nerealna mogućnost?
Prije nje, a nekoliko dana uoči parlamentarnih izbora, veliku koaliciju kao branu desnici preporučio je i bivši šef IDS-a Ivan Jakovčić. Upitan u intervjuu Novom listu što bi trebalo učiniti nakon izbora, kazao je: “Biti pametan i odgovoran, stvoriti stabilnu koaliciju koja će na jednak takav način Hrvatsku voditi u bolju budućnost. I HDZ i SDP su danas u centru i jako bi dobro mogli funkcionirati.”
Nedugo nakon izbora i bivša SDP-ovka Željka Antunović na N1 je ustvrdila da bi velika koalicija HDZ-a i SDP-a “bila najmanja šteta”. No rekla je i da nema iluzija o takvoj koaliciji.
“Kod nas to nije realno zbog animoziteta i neutemeljenih taština pojedinaca s obje strane”, kazala je Antunović.
Jamstvo stabilnosti i brana desnici
Ideja o velikoj koaliciji u Hrvatskoj nije nova. Prvi ju je pred parlamentarne izbore 2007. spomenuo tadašnji predsjednik Stjepan Mesić. I onda se, kao i sada, očekivao tijesan izborni rezultat, mukotrpni pregovori, moguće i novi izbori. Iako se takav scenarij nije ostvario, Mesić je upozoravao da je velika koalicija “jedini izlaz ako dvije velike stranke ne budu imale mogućnost logične koalicije sa sebi srodnim strankama”.
Danas je HDZ na korak do koalicije sa sebi srodnim Domovinskim pokretom, strankom koja je nastala kao svojevrsni “stari HDZ”. S te strane, ideja velike koalicije je klimava. Ostaje argument da bi velika koalicija HDZ-a i SDP-a s dvotrećinskom većinom u Saboru jamčila stabilnost i bila brana desnici. No, čini se da nikome, barem javno, ta ideja nije (bila) prihvatljiva, najvećim dijelom zbog krajnje nabujalog animoziteta šefa HDZ-a Andreja Plenkovića i sive eminencije SDP-a Zorana Milanovića.
“Zbog SDP-a takva koalicija više nije moguća”
Politički analitičar Davor Gjenero ideju velike koalicije je, kaže, u ranijim izbornim ciklusima smatrao dobrim rješenjem, ali trenutno ne vidi drugog partnera za takav aranžman.
“Ideji velike koalicije bio sam sklon dok je takva koalicija bila moguća, odnosno dok smo imali dvije velike nacionalne stranke. Nakon ovih izbora velika koalicija više nije bila moguća jer je već prije početka izbora SDP izgubio status nacionalne stranke u pravom smislu riječi. Oni više ne pokrivaju sve dijelove Hrvatske. Izbori su pokazali da su njihove liste odnijele relativnu pobjedu samo u dvije izborne jedinice. Dakle, oni nisu ravnopravan partner HDZ-u”, kazao nam je Gjenero.
“Povrh toga, nakon što je aklamacijom prihvatio kandidaturu populističkog proruskog predsjednika Republike za svoga kandidata, SDP se odrekao statusa političke stranke zasnovane na umjerenim lijevim političkim vrijednostima i pretvorila se u autoritarni pokret”, dodao je.
Po te dvije osnove, kaže Gjenero, SDP više ne može funkcionirati u okviru velike koalicije.
“Veliko je pitanje i što će biti s HDZ-om”
Mogućnost velike koalicije u kojoj bi uz HDZ bio i SDP Gjenero, dakle, smatra izgubljenom, iako drži da bi taj model u sadašnjim okolnostima bio izrazito dobar. Naime, velike koalicije u pravilu jačaju politički centar, povećavaju spremnost na konsenzus, a politiku čine prostorom dogovora i kompromisa. Znači li to da je politički prostor sada izložen jačem utjecaju radikalnije desnice? Gjenero kaže da je u tom smislu veliko pitanje što će se dešavati i s HDZ-om.
“Vidjet ćemo hoće li tu stranku i dalje voditi Plenković, hoće li i dalje uspijevati inzistirati na politikama “više Europe” te hoće li HDZ i dalje kliziti prema centru ili će pobijediti pobijediti opcije koje će je odvesti u desno političko polje. Oba scenarija su moguća”, ističe.
Opcija koju ne treba zanemariti
S druge strane, kaže da treba vidjeti hoće li u dogledno vrijeme SDP uopće igrati ikakvu ulogu u političkoj areni ili će se otvoriti prostor za veliku koaliciju koju bi činili umjereni HDZ i Možemo!.
“To uopće nije zanemariva opcija ako HDZ nastavi funkcionirati kao stranka umjerenog desnog centra, a Možemo! se profilira onako kako su se profilirale zelene stranke u Njemačkoj i Austriji s jasnim javnim politikama. Čini mi se da se otvara prostor za takvu suradnju u budućnosti”, napominje.
Eru Angele Merkel obilježile velike koalicije
Velika koalicija podrazumijeva partnerstvo u vlasti dviju ili više stranaka koje su inače politički i ideološki suparnici. Obično se takve koalicije sklapaju u vremenima velikih previranja, ratova i ekonomskih kriza kako bi se lakše donosile i provodile nužne i često nepopularne odluke.
Velika Britanija imala je takve koalicije konzervativaca i laburista tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata. Vremenski je bliži primjer Njemačke gdje su tri od ukupno četiri mandata kancelarke Angele Merkel njezin kabinet činile velike koalicije CDU-a i sestrinskog CSU-a s jedne te SPD-a s druge strane.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare