Arktičkim kitovima prijete veće ugroze i katastrofe nego polarnim medvjedima

Izvor: Ilustracija/Pexels

Pošto globalno zatopljenje uzrokuje zagrijavanje arktičkih voda i topljenje leda, morske životinje prilagođene povučenom životu ugrožene su dolaskom drugih vodenih sisavaca i povećanjem ljudske aktivnosti.

Plivaju u ledenim vodama uz obalu Grenlanda, rone na dubine od gotovo dva kilometra i toliko su povučeni da su, nekoć davno, njihove duge, ravne kljove Vikinzi mogli založiti lakovjernim Europljanima kao rogove jednoroga.

Narvali, kao i druge životinje koje tijekom cijele godine žive u Arktičkom oceanu, pripadaju ekskluzivnom klubu koji se suočava sa sve većim brojem napadača, piše Horizon.

Nepoželjni dolasci

Budući da globalno zatopljenje uzrokuje zagrijavanje arktičkih voda i topljenje morskog leda, morske životinje prilagođene povučenom životu ugrožene su dolaskom drugih vodenih sisavaca i povećanjem ljudske aktivnosti.

Posebno su ugrožene tri vrste kitova koje žive na Arktiku tijekom cijele godine, narvali, beluge i grenlandski glatki kitovi.

“Narvali su već identificirani kao najosjetljiviji na promjene staništa uzrokovane globalnim zatopljenjem, u usporedbi sa svim drugim arktičkim vrstama, čak i polarnim medvjedima”, rekao je profesor Mads Peter Heide-Jørgensen s Grenlandskog instituta za prirodne resurse u Kopenhagenu, Danska.

Zajedno s dr. Philippine Chambault s istog instituta, prof. Heide-Jørgensen nadzire projekt WARMM kojega financira EU, kako bi shvatio kako klimatske promjene mijenjaju ponašanje i fiziologiju takvih kitova.

Istraživači su otkrili da su uvjeti već prošli prijelomnu točku, definiranu kao prag iza kojeg će se dogoditi veliki, često nepovratni, klimatski poremećaji.

“U jugoistočnom Grenlandu došlo je do promjene u cijelom ekosustavu. Neke od arktičkih vrsta su nestale, a doselile su se mnoge vrste iz umjerenijeg atlantskog pojasa, rekao je prof. Heide-Jørgensen.

Manje hladnoće, više problema

Nedostatak santi leda u ljetnim mjesecima, zajedno s toplijim temperaturama vode oko hladne struje uz istočnu obalu Grenlanda, doveo je do priljeva dupina zajedno s grbavim kitovima, kitovima perajarima i kitovima ubojicama.

To znači oko 700 000 tona manje ribe godišnje kojom se hrane narvali i morževi, čiji se broj smanjio. Sama temperatura vode je dodatni izvor problema.

Budući da su narvali, beluge i grenlandski glatki kitovi specijalisti za hladnu vodu, imaju vrlo debele slojeve sala (kod narvala i do 40 centimetara). Nijedan od njih ne voli vodu topliju od 2 stupnja Celzijusa, kaže prof. Heide-Jørgensen.

“Ako su ovi kitovi izloženi uznemiravanju i moraju pobjeći, onda je to kao da trčite maraton s jaknom”, rekao je.

Možda postoji fiziološko ograničenje koliko voda može biti topla za preživljavanje takvih vrsta.

Pilule za kitove

Rezultati projekta dolaze ravno iz kitovih usta, da tako kažem. Upotrebom označavanja, akcelerometara i senzora u obliku pilule koja se proguta, istraživači prikupljaju podatke o promjenama u prehrani, kao i o temperaturi i salinitetu mora.

Tijekom putovanja na Grenland, tim pričvršćuje oznake na grenlandske glatke kitove kako bi zabilježili njihov lov na zooplankton, omogućujući projektu da označi gdje su njihova hladnovodna staništa.

“Uspjeli smo iskoristiti grenlandske glatke kitove kao svojevrsnu oceanografsku istraživačku platformu da pokažemo gdje je hladna voda na Arktiku. Grenlandski glatki kitovi puno su bolji u pronalaženju zooplanktona od nas”, rekao je profesor Heide-Jørgensen.

Što se tiče narvala, oni su nakratko stjerani u kut i hranjeni pilulom odašiljača koja može pratiti promjene temperature u želucu. Kada narvali progutaju plijen, uključujući iverka, bakalara i lignje, senzor registrira pad temperature od njihove normalne tjelesne topline od 35 stupnjeva.

“Svaki put kad temperatura padne, pilula će poslati signal satelitskom odašiljaču postavljenom na leđima životinje koji zatim primamo u uredu u Kopenhagenu”, kaže prof. Heide-Jørgensen.

Istraživači također snimaju zvukove eholokacije poznate kao zujanje koje narvali koriste kako bi pronašli plijen, učeći na kojim se dubinama i temperaturama hrani. Cijeli proces praćenja traje oko osam dana.

Ljudske prijetnje

Brojeći oko 100 000 jedinki, populacija narvala u jugoistočnom Grenlandu već je uvelike ugrožena lovom, što je potaknuto potražnjom za njihovim kljovama, mesom i kožom. Status očuvanosti narvala je “gotovo ugrožen”.

No, novi podaci iz projekta pokazuju još jednu opasnost povezanu s ljudima: povećanje brodskog prometa jer je manje morskog leda dovelo do većeg istraživanja resursa.

Istraživači su otkrili da narvali mogu detektirati zvukove s brodova udaljenih do 40 kilometara te da se životinje uznemire i brzo rone ako su udaljene manje od pet kilometara od plovila.

“To je vrlo iznenađujuće. Znali smo da su plašljivi, ali ne u tolikoj mjeri”, kaže prof. Heide-Jørgensen.

Ovaj dodatni stres mogao bi dovesti do njihovog lokalnog izumiranja, da zauvijek nestanu s tradicionalnih staništa na Grenlandu.

“Oni su tamo od posljednjeg ledenog doba i imaju to malo specifično stanište. Kada jednom odu, ne možemo očekivati da će se vratiti”, rekao je profesor Heide-Jørgensen.

Iako je možda prekasno spriječiti dodatne životinjske konkurente u staništu narvala, on poziva na stroža pravila kako bi se osiguralo da je lov održiv i da brodarstvo ne postane opasno ometajuće.

Stisak lignje

Morske vrste koje su niže u hranidbenom lancu također su pod pritiskom. Dr. Alexey Golikov proučava kako zagrijavanje Arktika mijenja životni ciklus glavonožaca, kao što su lignje, hobotnice i sipe, za koje kaže da predstavljaju idealan pokazatelj.

“Brzo rastu i vrlo brzo postižu obilje biomase. Njihova ubrzana promjena generacija također znači da brzo reagiraju na klimatske promjene – kaže Dr. Golikov iz projekta ArCeph kojega financira EU.

Dr. Golikov procjenjuje da u morima oko Norveške i Grenlanda ima oko 7,2 trilijuna lignji, čak i više glavonožaca u cijelosti. Pripadaju jedanaest vrsta, a on je upravo otkrio dvanaestu koja, po njemu, naglašava važnost utvrđivanja stanja glavonožaca na Arktiku.

“Promjene su tako brze i, u osjetljivim sredinama, vrste mogu izumrijeti prije nego što ih pronađemo”, rekao je dr. Golikov, koji živi u Kielu u Njemačkoj.

Kako bi utvrdio osnovne razine, koristi se usputnim ulovom norveških i ruskih koćarica u Barentsovom moru. Veće glavonošce prate kamere koje se povlače s plovila. Životinjske populacije mogu se čak sastaviti pretraživanjem mora u potrazi za takozvanom ekološkom DNK i analizom u genetskom laboratoriju.

“Ostavljaju komadiće kože i sluz koji ostaju u vodi”, rekao je dr. Golikov.

Tajne kljuna

Kako bi pratio kako se njihova prehrana promijenila, koristi još jednu jedinstvenu značajku glavonožaca: kljun od hitina, umjesto zuba, za griženje plijena.

Kad glavonožac naraste, najnoviji formirani dio kljuna odražava ono što jede. Njegova prošla prehrana otkriva se dalje u kljunu kroz pohranjene izotope ugljika i dušika. Dr. Golikov koristi uzorke kljunova modernih lignji, kao i primjerke iz 19. do 20. stoljeća iz Zoološkog muzeja u Kopenhagenu.

“Jesu li različiti ili su isti? Vidjet ćemo hoće li klimatske promjene utjecati na životnu povijest lignji”, pita. Pristup će također omogućiti da se glavonošci koriste kao zamjena za zdravlje Arktika, piše 24sata.

“Svojom fleksibilnošću i prilagodljivošću, glavonošci nam mogu pomoći da brzo vidimo što se događa. Pomoći će nam da vidimo koja područja Arktika treba više zaštititi”, rekao je dr. Golikov.

Istraživanja u ovom članku financira program EU-a Marie Skłodowska-Curie Actions (MSCA). Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter Facebook | Instagram.

 

Komentari

Vaš komentar