„Words are very unnecessary...“, citatom pjesme grupe Depeche Mode, ukrajinski ministar obrane Oleksi Režnjikov na Twitteru je prije koji dan uz video vojnika koji primiču prst ustima pokazujući gledateljima – „tišina“, u prepoznatljivom ukrajinskom ratnom komunikacijskom stilu, dao naslutiti da kreće dugoočekivana i najavljivana protuofenziva.
„Riječi su nepotrebne, samo mogu naštetiti..“, stih je to pjesme „Enjoy the silence“. No u ratu, svaka tišina, ako nije konačan kraj sukoba, pretkazanje je katastrofe, malokad, kako stoji u naslovu pjesme, trenutak za uživanje. Potpuno nenajavljeno i u potpunoj tišini, u noći 5. lipnja dogodila se upravo katastrofa. U nizu ratnih katastrofa, usred tihe noći, pukla je brana hidrocentrale Kahkovka na Dnjepru. Najjužnija i najvažnija na četvrtoj najduljoj europskoj rijeci, opjevanoj u pjesmama, rijeci koja je postala jednom od glavnih crta bojišnice. Dok su snimke nabujale vode stizale u svijet, krenulo je međusobno optuživanje. Ukrajinske vlasti ustvrdile su kako su Rusi uništili branu kako bi spriječili ukrajinsku protuofenzivu, dok su Rusi objavili da je Ukrajina uništila branu kako bi spriječila njihov prodor na zapad. Nabujala voda za to vrijeme počela je plaviti sve pred sobom. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda, Antonio Guterres objavio je kako je više od 16 tisuća ljudi izgubilo domove, a humanitarci su preraspodijeljeni da pomažu unesrećenima, kao da nesreće već dovoljno nije bilo. Kažu, uz rat, najgora je ovo katastrofa koja se dogodila u Ukrajini nakon Černobila. Slike užasa, evakuacije potopljenih sela i gradova. Na poplavljeno područje dolazi Volodimir Zelenski traži pomoć svijeta i za dijelove s istočne strane pod ruskom kontrolom. Šef Međunarodne agencije za atomsku energiju Rafael Grossi najavljuje kako će idući tjedan obići nuklearku Zaporižja, koja se nalazi uzvodno. Iako su njeni reaktori zatvoreni već mjesecima, voda je ključna za njihovo hlađenje. Ukrajinska strana objavila je kako su okupacijske ruske snage detonirale eksplozive prošle jeseni što je naštetilo otvorima brane koji pomažu u regulaciji razine vode, a znakovi štete postali su vidljivi krajem svibnja. I prije ove katastrofe, razina vode bila je na rekordnim razinama. Ukrajinci okupacijsku rusku vojsku optužuju za potpuni nemar. Podsjećam kako je ranije ove godine razine vode bila toliko niska da se strahovalo od topljenja reaktora u Zaporižji.
Brana i hidrocentrala 70-ak su kilometara istočno od grada Hersona i ključni su opskrbljivači električnom energijom, navodnjavanjem i pitkom vodom većeg dijela jugoistočne i južne Ukrajine uključujući i Krim. Kahkovka je jedna od najvećih brana na svijetu s obzirom na njezin kapacitet. Ukrajinska polja koja dijelom hrani Dnjepar, ključna su za globalnu opskrbu žitaricama. Nakon poplave još jednom tijekom ovog rata porasle su cijene pšenice i kukuruza. Nesreća udara na nesreću. Ova je tako bez vode ostavila 94 posto sustava za navodnjavanje u Hersonu, 74 posto u Zaporižji i 30 posto u Dnjipru.
Cesta preko brane ključan je prijelaz ključne rijeke u državi i onemogućava komunikaciju preko rijeke i drugim sredstvima. Uz svu nesreću koju je prouzročio ovaj zloguki čin napada ili nemara ili njihove kombinacije, plavljenjem nizvodnog područja koje je bilo prekriveno minama s istočne ruske strane, tko zna koliko će se i u kakvoj budućnosti moći zbrojiti i rizici tih rasutih mina po tko zna kuda.
Stručnjaci kažu kako će najteže posljedice biti za uzvodna područja, koja će presušiti i izazvati veliku štetu ekosustavu koji se sedamdeset godina, od izgradnje brane, veže uz vodu. Brzo uticanje tako velike količine vode u Crno more moglo bi pak imati negativan utjecaj na riblji fond i širu ekologiju sjeverozapadnog dijela mora.
Vijesti kažu da su se napadi na regiju Herson nastavili i danas s ruske strane, dok je šest afričkih država, Južnoafrička Republika, Egipat, Komori, Uganda, Zambija i Senegal, ponudilo mirovno posredovanje i najavilo obilazak Ukrajine i Rusije.
Kada je u srpnju 2021. Vladimir Putin objavio svoj programatski esej „O povijesnom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca“, uvertiru za totalni rat u Ukrajini, postalo je jasno kako će Putin ići do kraja. Do kraja, ako ničeg drugog, onda svog života. On nema što izgubiti, obzirom da neće živjeti vječno, ne može i neće dopustiti poraz, suđenje, odlazak u zatvor, a kako stvari sada stoje, neće doživjeti ni pobunu ruskog naroda ni rušenje iznutra. Putin je sam sebi i Rasputin i Potemkin. U mističnim utvarama imperijalnih snatrenja, uz plaćeničke vojske vagnerovaca i rashodovanih Čečena, nema pravila, poštivanja međunarodnog prava. Životi su ništa, nijedna žrtva nije prevelika u izgradnji imperija. Putin sam stvara i piše narativ i scenarije. On razmješta nuklearno naoružanje i prijeti njime. On laže i manipulira. Ako su, kako on kaže, Ukrajinci nacisti, onda mu je scenarij iz prošlosti koji služi njegovom narativu – na pladnju. Operacija Barbarossa bila je u punom jeku. Nacisti su okružili Kijev, a do kraja kolovoza 1941. njemačka vojska stajala je na obali velikog i moćnog Dnjepra. Staljin odlučuje – diže se u zrak ponos prve petoljetke, simbol sovjetske industrijalizacije građen osam godina uz nadzor američkih inžinjera, brana Dnjipro, tada najveća u Sovjetskom Savezu i cijeloj Europi i treća najveća na svijetu. Na rijeci nešto sjevernije od Zaporižje. Brana Lenjin, s prednje strane imala je isklesanu glavu vođe ruske revolucije. Staljin je dakle žrtvovao Lenjina, a jedan od njegovih suradnika Solomon Lozovski tada je izgovorio: „Raznijeli smo branu Dnjipro, plod prve sovjetske petoljetke kako ne bi pala u ruke Hitlerovim banditima. Sve mjere su poduzete kako Nijemci ne bi koristili branu i njezinu tehnologiju.“ Rekao je tada taj Lozovski da su svi u Sovjetskom Savezu odlučni da rat vode tako da slabe Nijemce svakodnevno, za razliku od zapada gdje je svaka nova okupacija jačala nacistički potencijal. „Ovdje, Nijemci neće dobiti naše sirovine, hranu ili mašineriju. Žito je uništeno, žetva sakrivena, a poljoprivredni strojevi odnešeni“, govorio je Lozovski.
Javnost je u to vrijeme govorila o velikoj žrtvi uspoređujući akciju 157. jedinice sovjetske tajne policije NKVD-a sa spaljivanjem Moskve tijekom Napoleonove invazije. Eksploziv je na lice mjesta dostavila avijacija, a uništenje je započelo u trenutku kada su se brani već približili njemački tenkovi. Evakuacija stanovništva na drugu stranu rijeke nije ni započela. Eksplozija je razorila branu, a posljedice su bile katastrofalne. Procjenjuje se da je poginulo više desetaka tisuća civila, kao i vojnici Wermachta i Crvene armije.
Povijest nas uči svačemu, no uvijek se na neki način ponavlja samo kao da se na nju dodaju nove razine napretka. Zajedničko nam je s prošlošću u sadašnjosti i to da se nemilosrdnost i neljudskost u moći i vlasti ne smije podcjenjivati. Tko poseže za zločinom i tko misli da ima moć nad nečijim životom i smrti na velikoj skali stvari, u ovom ratu je potpuno jasno. Hitlera nema, iako njegovo zlo i zločin nikada u hodu prema budućnosti ne smijemo zaboraviti.
Danas je ovdje Putin. Koji manipulira svim poznatim u igri u kojoj je jedini ulog i nagrada za njega on sam i njegov opstanak.
Kada sam potkraj veljače 2020. ušla u knjižnicu Fakulteta društvenih znanosti u Mariupolju, na stolu je stajao papir s pjesmom Ureknuta Tarasa Ševčenka.
Široki Dnjepar urla, stenje,
Srditi vjetar zavija,
Valove diže kao stijenje,
Visoke vrbe savija.
I blijedi mjesec iz oblaka
Sad tu, sad tamo proviri
Kao na plavom moru barka
Što zaroni pa izroni.
Još treći pijetli ne pjevaju,
Čovječjeg glasa niotkud…
Riječi su nepotrebne. Enjoy the silence.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!