„Gotovo je sigurno da ćemo do kraja godine ući u recesiju i jasno je da će prva dva kvartala iduće godine to pokazati“, izjavio je na konferenciji Financial Timesa bivši predsjednik Europske središnje banke i talijanski premijer Mario Draghi. Premda ne smatra da bi recesija mogla imati jaki destabilizirajući učinak, obzirom na ostatak ekonomskih pokazatelja, od kojih je ključna niska stopa nezaposlenosti, Draghi ipak upozorava na dalekosežnije scenarije za Uniju o kojima se mora misliti sada.
„Ili će se Europa sabrati i postati dublja unija sposobna za izražavanje svoje vanjske i sigurnosne politike ili, bojim se, Europska unija neće preživjeti osim kao zajedničko tržište“, rekao je Draghi. Upravo njega Ursula von der Leyen zadužila je da sastavi izvještaj o tome kako se Unija može nositi sa svojom erodirajućem globalnom konkurentnošću. Posljednjih dvadeset godina, Europa gubi utrku s globalnim akterima od Washingtona do Pekinga, posebice u području tehnologije i inovacija, koje su ključne za budućnost. Europa se u prošlosti oslanjala na Sjedinjene Države po pitanju sigurnosti te na Rusiju i Kinu u područjima energije i trgovine. To je vrijeme prošlo, a galopirajući scenarij današnjice od pandemije, ruske agresije na Ukrajinu, utjecaja nereguliranog big-techa na globalne procese, krize na Bliskom istoku, do demokratskih i demografskih izazova i povrh svega klimatskih promjena, Europu tjeraju u prostor u kojem se, kako napominje i Draghi, može ili više integrirati i kao takva mijenjati politike i formu ili u potpunosti izgubiti relevantnost.
Idući tjedan u Hrvatsku dolazi predsjednik Europskog vijeća Charles Michel. Zagreb je, uz Pariz, Berlin i Kopenhagen, jedna od četiri postaje u kojima će se voditi konzultacije o utvrđivanju strateške agende Unije, ključnog petogodišnjeg strateškog plana za razdoblje između 2024. i 2029., koji se treba usuglasiti do europskih izbora u lipnju iduće godine.
U svom najavnom pismu za rundu konzultacija koja treba pripremiti teze za Europsko vijeće u prosincu, Michel navodi ključne skupine pitanja o kojima će se razgovarati. Prva grupa tiče se politika koje bi se trebale unaprijediti da bi se ojačala pozicija EU-a u svijetu te onih sektorskih politika koje treba reformirati u kontekstu budućeg proširenja. Drugi set pitanja tiče se financiranja, drugim riječima, kako na najbolji način strukturirati budući europski proračun da bi se uskladio sa strateškim prioritetima. Treći krug pitanja za raspravu među europskim liderima uključuje ona o mehanizmima odlučivanja unutar Unije kako bi zajednica mogla (p)ostati agilna.
Prva runda konzultacija održat će se na marginama Pariškog mirovnog summita u petak, dan nakon konferencije o pomoći Gazi koju organizira Emmanuel Macron, a na kojoj će biti premijeri Grčke, Irske i Luksemburga. Glasanje oko rezolucije o Gazi u Općoj skupštini UN-a pokazalo je europske razlike, što ne igra u prilog strateškim dogovorima unutar bloka u procesu pozicioniranja Europe kao geopolitičkog aktera pred izazovima stabilnosti susjedstva i globalnih odnosa, kao i neposrednog utjecaja destabilizirajućih procesa koji će trajati, poput klimatskim promjenama izazvanih migracija.
Nakon Pariza, Michel stiže u Zagreb, gdje će, uz domaćina, Andreja Plenkovića, stići još nekoliko premijera, neslužbeno nam je potvrđen dolazak slovačkog i malteškog, te kako sam najavila i prošli tjedan, u Zagrebu će im se, osim bilateralno s hrvatskim premijerom, u konzultacijama pridružiti i talijanska premijerka.
Nakon što je Europska komisija objavila izvješće o napretku vezano za proširenje, jasno je da će se proces, uoči super izborne 2024. pokušati akcelerirati. Charles Michel, odlučio je u foto-finišu igrati na kartu proširenja kao svoju ostavštinu. Na Strateškom forumu na Bledu koncem kolovoza rekao je kako Unija mora do 2030. godine biti spremna za proširenje.
Upravo u okviru velikog proširenja, ključna je rasprava o tome kakva Europa može biti s 33, 35 ili 36 članica. Mogu li tijela koja imamo, mehanizmi odlučivanja koje imamo, doprinos proračunu i strateške politike biti iste i na kakav način ih se može mijenjati. Samo prijedlog usvajanja donošenja odluka kvalificiranom većinom u Europskom vijeću izazvao je velike podjele. A to je samo jedan od fundamentalnih prijepora i razgovora o tome što Europa jest i što bi trebala biti za budućnost koju predviđamo s manje ili više uspjeha, obzirom na nenadane okolnosti ili teme s kojima se ne hvatamo u koštac godinama. Jedna od njih, ključnih za našu budućnost, svakako je pitanje migracija, koje je već godinama prije bilo prioritetno za Italiju. Meloni stiže u Hrvatsku nakon dogovora koji je sklopila s albanskim premijerom Edijem Ramom. Službeni Rim financirat će gradnju dva prihvatna centra na albanskom teritoriju koji će služiti za prihvat ljudi koji stižu na talijanske obale, dok Italija, tj. EU obrađuje njihove zahtjeve za međunarodnom zaštitom, bilo traženjem azila ili subsidijarne zaštite. Meloni je nakon razgovora s Ramom u Rimu izjavila kako potpisani memorandum ima za cilj boriti se protiv krijumčara ljudima i ilegalnih migracija, kako bi se u Europsku uniju primili oni koji imaju pravo na međunarodnu zaštitu. „Outsource“ migracija jedna je od temeljnih politika za koju se Europa na ovaj ili onaj način bezuspješno zalagala u posljednja dva desetljeća. U vrijeme prošle Komisije i izbjegličke krize 2015. godine, države Zapadnog Balkana upravo su se borile da ne postanu europskim limbom ili čistilištem, a kasniji pokušaj da se ovakve „platforme“ postave na sjeveru Afrike, neslavno je propao u doba austrijskog predsjedanja Unijom, iako je Europska Komisija u nacrt „projekta“ uključila i međunarodne organizacije koje se bave izbjegličkim pravima poput IOM-a.
Meloni su kod kuće, nakon dogovora s Ramom, napali da stvara Guantanamo i radi protivno europskim vrijednostima jer ljudi, kažu, nisu paketi ni roba. No, vremena su olovna, a međunarodno pravo i pravila postali su kategorijom koja se tumači drugačije u svakom dijelu svijeta.
Čelnici i čelnice Europske unije prvi su put o budućim prioritetima strateške agende raspravljali 6. listopada u španjolskoj Granadi, simboličkom mjestu europske povijesti. Dan nakon sastanka i objave Deklaracije iz Granade, Hamas je napao Izrael i novi krug paklene povijesti počeo se odmotavati na nultom globalnom kriznom žarištu, u europskom susjedstvu.
“Svaka nova kriza poticala nas je da učvrstimo naše jedinstvo i gradimo, korak po korak, Europsku uniju koja u većoj mjeri ima kontrolu nad svojom sudbinom.” Tako je zborio Charles Michel 2019. Može li se i kako Europa konsolidirati u ovako turbulentnom vremenu, poglavito u uzdrmanim temeljima gospodarske i socijalne sigurnosti i kohezije i dalje je veliko pitanje. Demokraciju i vladavinu prava, kao konkurentsku prednost prema ostatku svijeta, danas mnogi izruguju, a i sama Europa obzirom na okolnosti preslaguje svoje prioritete. Može li Europa i kako na putu svoje strateške agende, naći novi ujedinjeni identitet, nije odgovor koji ćemo dobiti za mandata Charlesa Michela. Tko će preuzeti palicu i u kakvim okolnostima nakon izbora 2024. također je naša strateška agenda o kojoj trebamo misliti kao građani i glasači, ako se uopće, kako kaže Mario Draghi, želimo sabrati i postati neka dublja Unija u razjedinjenom svijetu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!