Novoobjavljena studija još jednom se pozabavila jednim od najneobičnijih slučajeva ozljede mozga u povijesti: slučajem pacijenta M koji je, nakon što je upucan u glavu 1938. godine tijekom španjolskog građanskog rata, svijet počeo vidjeti - naopako.
Pacijent M vidio je ljude i objekte sa suprotne strane od one na kojoj su se zapravo nalazili, a jednako je registrirao i zvukove i dodire, prenosi Science Alert.
Mogao je čitati slova i brojke i slijeva nadesno i s desna nalijevo, a njegov mozak uopće nije registrirao tu razliku.
U nekim trenucima vidio je stvari naglavce, a u drugima unatrag: Zbunjivalo ga je kada bi vidio radnike na skeli, jer su mu izgledali kao da vise naglavce.
Pacijent M mogao je iščitati i vrijeme na satu iz bilo kojeg kuta. Uz taj, vrlo bizaran, skup simptoma, pojavljivali su se i drugi – činilo mu se da su boje “odvojene” od objekata, stvari je često vidio trostruko, a ponekad boje uopće nije niti raspoznavao.
Ipak, pacijent M je navodno u cijeloj toj situaciji bio vrlo miran.
Gotovo pedeset godina njegove simptome je proučavao španjolski neuroznanstvenik Justo Gonzalo, a njegova analiza dovela je do značajnih promjena u načinu na koji shvaćamo mozak. To nije ni prvi ni posljednji put da je čudnovata ozljeda pomogla znanstvenicima da bolje shvate rad tog organa.
Tijekom 40-ih godina prošlog stoljeća, Gonzalo je iznio tezu da mozak nije samo skup odvojenih sekcija, već da su njegove funkcije do različite razine raširene po čitavom organu. Ta tvrdnja bila je u suprotnosti s tada uvriježenim stavovima.
“Mozak kao skupina malih kutija”
“Mozak se tada gledao kao skupina malih kutija”, kaže neuropsiholog Alberto Garcia Molina s instituta Guttmann u Španjolskoj. “Kada promijenite jednu kutiju, navodno dolazi do konkretnog deficita. Dr. Gonzalo je vjerovao da modularne teorije ne objašnjavaju ono što se događalo s pacijentom M i počeo je stvarati svoju teoriju dinamike mozga, čime je odstupio od dotad glavne teorije o radu mozga.”
Proučavajući pacijenta M i druge s ozljedama mozga, Gonzalo je predložio da posljedice oštećenja mozga ovise o veličini, ali i mjestu ozljede. Također je pokazao da te ozljede ne uništavaju konkretne funkcije, već utječu na ravnotežu čitavog niza funkcija. Upravo to je bio slučaj s pacijentom M.
Gonzalo je identificirao tri sindroma: Centralni (poremećaji u nekoliko osjeta), paracentralni (kao centralni, ali s posljedicama koje nisu jednolično raspoređene) i marginalni (koji utječe na moždane funkcije za određene osjete).
To je bio revolucionarni rad utemeljen na jednom nevjerojatnom slučaju, no nije toliko poznat koliko bi trebao biti. Sada je Gonzalova kći, Isabel Gonzalo-Fonrodona, surađivala s Garciom Molinom na novom radu, opisujući istraživanja slučaja pacijenta M.
Njihov rad navodi da su nas studije temeljene na pojedinim slučajevima mnogo naučile o funkciji mozga u posljednjih stotinu godina i pružile vrijedan alternativni izvor znanstvenih dokaza uz meta-analize i velike kliničke studije koje se provode danas.
Ideje o radu mozga slične onima koje je iznio Gonzalo važne su i danas, što je dokaz da je Gonzalo bio na pravom putu u svom tumačenju ozljeda i simptoma koje je imao pacijent M.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!