Blanka Vlašić vrlo je emotivno i iskreno posvjedočila o svom obraćenju i putu do vjere.

Dvostruka svjetska prvakinja u skoku u vis, bila je gošća tribine u Ljubuškom koja se održala u srijedu u crkvi sv. Ante na Humcu.

Blanka Vlašić vrlo je emotivno i iskreno posvjedočila o svom obraćenju i putu do vjere. 

“Sve je nekako počelo s ozljedom. Sigurna sam da mi je Gospodin progovorio oduzevši mi ono najdraže, ono za što sam živjela, kako bi mi pokazao da postoji nešto bolje i slađe od pobjeda i od onoga što ja smatram najvećim ostvarenjem”, započela je Blanka.

“U jednome sam trenutku, iz svoje tadašnje svjetovne perspektive, ostala bez svega: nisam mogla trenirati, hodati i nisam imala volje za takvim životom, povukla sam se u sebe, postala sam depresivna. Imala sam osjećaj da ja više nisam Blanka ako ne skačem, ako ne treniram. I u tom životu, gdje nije bilo mjesta ni za koga, Gospodin je pronašao mjesto za sebe”, priča Blanka.

Vjera joj je, kaže, otvorila oči. Na teške trenutke danas više ne gleda na isti način kako je gledala tada, piše portal Grude Online.

“Okolnosti koje su se dogodile zapravo su bile za mene velika milost jer je On na taj način mene pripremio za naše upoznavanje, da se ja prisjetim Boga. To je bio početak jednoga novoga života“, rekla je hrvatska atletičarka.

“Ja sam bila onaj klasični ‘naporni’ obraćenik. Kako sam se ja obratila, htjela sam svima pomoći u tome te i im možda nekad i bila onaj nesnosni obraćenik“, našalila se Blanka. 

“Postoji strah od nepoznatoga, a to je moj život u kojem se ja neću više ostvarivati kao sportašica i neću raditi ono što radim cijeli svoj život. To će biti golema promjena, ali ja sve to prepuštam Gospodinu i znam da će On učiniti ono što je najbolje za mene”, rekla je na kraju.