I nakon 16 mjeseci agresije na Ukrajinu, mnoge europske, američke i druge međunarodne tvrtke i dalje posluju u Rusiji i tako pune njen proračun iz kojeg se financira njen ratni stroj. Na raznim crnim listama ove tematike našle su se i neke hrvatske tvrtke, te tvrtke iz susjedne Slovenije. A neke europske kompanije i izravno opskrbljuju rusku vojnu industriju, pa se tako ruske čizme proizvode od - njemačke kože.
Kad je Rusija lani počela svoju ilegalnu i ničim opravdanu invaziju na Ukrajinu, našla se na udaru zapadnih sankcija bez presedana. Ali još je snažnije odjeknulo dobrovoljno povlačenje brojnih zapadnih privatnih tvrtki iz te zemlje.
Neke su obustavile svoje poslovanje, odnosno zatvorile svoje podružnice i trgovine u Rusiji, dok su druge prekinule izvoz u tu zemlju ili investicije u njene kompanije. Svi smo tako mogli vidjeti Moskovljane koji su prošlog ožujka navalili u McDonald’s na njihov zadnji radni dan u toj zemlji.
Ukupno je više od 1000 međunarodnih kompanija nakon 24.2.2022. najavilo da će ograničiti ili obustaviti svoje aktivnosti u Rusiji zbog njene agresije, i to više nego što same sankcije nalažu od njih. No mnoge zapadne, firme nisu to obećanje i ispunile – ili ga nisu ni dale.
Projekt nazvan Leave Russia, koji je pokrenuo Institut Kijevske škola ekonomije (KSE) uz pomoć ukrajinskih volontera, vodi detaljnu evidenciju velikih svjetskih brendova i međunarodnih kompanija koje su prekinule svoje poslovanje u Rusiji – i onih koje nisu. Tu su evidenciju podijelili na kategorije onih koje nastavljaju s operacijama (njih 1377), onih koje su pauzirale ulaganje (158), onih koje smanjuju poslovanje (356), koje su ga suspendirale (707), povukle se (473) ili potpuno izašle iz zemlje (254).
Na popisu tvrtki koje nisu raskinule s Rusijom i Krka, Gorenje, Fortenova i PPD
Među 1377 tvrtki koje su nastavile svoje poslovanje kao da se ništa nije dogodilo su duhanski proizvođači Philip Morris i Japan Tobacco International, proizvođači hrane i pića Nestle, Pepsi, Danone, Lactalis, Bonduelle, Mars, Cargill, Ferrero, Unilever, Anheuser-Busch InBev, kozmetički koncerni P&G i L’Oreal, tekstilni divovi Benetton i Calzedonia, farmaceutske kompanije kao što je izraelska Teva, britanski GlaxoSmithKline, ali i slovenska Krka, zatim proizvođači bijele tehnike kao što je slovensko Gorenje te banke poput austrijske Raiffeisen Bank i talijanske Intesa Sanpaolo.
Jedina hrvatska tvrtka koju se može naći u ovoj kategoriji je, zanimljivo, PPD, za koji se navodi da “nije najavio nikakve planove za prestanak korištenja ruskog plina”. No taj podatak nije ažuriran od listopada 2022., pa je po svemu sudeći zastario. Jer, prema izjavi vlasnika i donedavnog predsjednika uprave, Pavla Vujnovca, PPD od 1. studenog 2022. više ne uvozi plin od ruskog Gazproma, iako i dalje imaju važeći desetogodišnji ugovor o isporuci.
Od hrvatskih firmi na popisu je još i Fortenova, ali u kategoriji smanjivanja, odnosno čekanja. Kao što znamo, Fortenova je u posebno škakljivoj situaciji zbog toga što vlasnički udio od 42.5% i dalje drži ruski Sberbank. Tom se temom u posljednje vrijeme intenzivno bave i inozemni i domaći mediji, ukjučujući N1, a posebno je odjeknulo otkriće Financial Timesa da je hrvatska vlada navodno vršila pritisak na njemačku osiguravajuću kuću Allianz da sudjeluje u otkupu vlasničkog dijela Sberbanka za 500 milijuna eura. Za Podravku i Sardinu se pak navodi da su zaustavile isporuke u Rusiju.
AD Plastik i dalje proizvodi dijelove za Ladu u Rusiji
Kako ističu iz Instituta KSE, robe i usluge koje pružaju ove tvrtke, kao i porezi koje plaćaju u Rusiji, podržavaju rusko gospodarstvo i omogućuju ruskoj vladi da nastavi svoj osvajački rat u Ukrajini.
A iako se nije našla na njihovoj listi, ni AD Plastik grupa po vlastitom priznanju nije potpuno zaustavila poslovanje u Rusiji. Kako je u siječnju za Seebiz.eu pojasnio predsjednik uprave Marinko Došen, proizvodnja je zaustavljena u njihovoj manjoj tvornici u gradu Kalugi jer je “ona najvećim dijelom bila oslonjena na europske proizvođače automobila u toj ovlasti, koji trenutačno ne rade ili su napustili rusko tržište”. U većoj tvornici u Toljatiju je proizvodnja autodijelova za marku Lada ruskog AvtoVaza ipak nastavljena, ali smanjenim kapacitetom.
Analiza KSE-a nije jedina. Tim istraživača sa Sveučilišta Yale predvođen profesorom menadžmenta Jeffreyem Sonnenfeldom još je u studenom prošle godine objavio popis od 50 velikih međunarodnih kompanija koje i dalje posluju u Rusiji, optužujući ih da “financiraju genocid” nad ukrajinskim narodom.
Nestle, Johnson & Johnson, Philips, Siemens, Bayer, UniCredit, Tom Ford, Lacoste, Unilever, Danone, Merck, Metro, Lilly, Sanofi, Roche, Pfizer i AstraZeneca samo su neke od poznatijih koje su se našle na toj crnoj listi. Ipak, neke od prozvanih kompanija poput francuskog Engieja ili Airbusa, američkog Lillya britanske Avive inzistiraju da nemaju više poslova u Rusiji ili da su ih drastično ograničile.
Prijepori se, očito, vrte oko same definicije povlačenja iz zemlje, ali tim s Yalea također je tom pitanju pristupio sistematično, svrstavajući firme u pet kategorija: one koje se “ukopavaju” (223) koje “kupuju vrijeme” (162), koje smanjuju (170), suspendiraju (493) ili su napravile “potpuni raskid” s Rusijom (341).
S druge strane, među 25 najvećih svjetskih brandova koji su se zaista povukli s ruskog tržišta je 12 američkih – uključujući Amazon, Apple, Microsoft, IBM, Google, Disney, Walmart, Ford, Starbucks i McDonald’s – pa čak sedam kineskih (uključujući TikTok) te tri njemačke i po jedna južnokorejska, japanska i britanska.
Sveučilište St. Gallen: Samo 8.5% zapadnih tvrtki izašlo iz Rusije
“Naše sankcije same po sebi ne obvezuju tvrtke da napuste Rusiju, mnoge su odlučile otići same. Oni koji ostaju ne krše nužno sankcije EU-a – sve dok ne sudjeluju u sektorima ili subjektima koji su pod sankcijama”, objasnio je ovu diskrepanciju glasnogovornik Europske komisije za Euronews.
A prema izvještaju koje je u siječnju objavilo Sveučilište St. Gallen iz Švicarske, samo 8.5% tvrtki iz Europske unije i kluba G7 (koji osim najvećih europskih sila uključuje SAD, Kanadu i Japan) počelo je je s izlaskom iz Rusije ili potpuno obustavilo poslovanje u toj zemlji. Naime, kako su istraživači utvrdili, u 2022. u Rusiji je bilo 2405 podružnica u vlasništvu 1404 kompanija iz EU-a i G7, a samo manje od 9% njih je zatvoreno ili prodano.
“Od onih tvrtki iz EU i G7 koje su preostale u Rusiji, 19.5% su njemačke, 12.4% u američkom vlasništvu, a 7% su japanske multinacionalne tvrtke”, navodi se u ovom izvještaju.
Što je s dobavljačima oružja, streljiva, vojne opreme i tehnologije za proizvodnju iste?
25 europskih tvrtki i dalje opskrbljuje rusku vojnu industriju
Istraga lista Insider iz svibnja ove godine pokazala je da je čak 25 europskih tvrtki nastavilo poslovati s ruskim tvrtkama koje opskrbljuju rusku vojsku kritičnom opremom i materijalom, bez obzira što tako neizravno podupiru agresiju na Ukrajinu. Radi se o firmama iz Njemačke, Francuske, Švicarske, Mađarske, Slovačke, Italije, Estonije, Litve, Austrije i Poljske.
Među proizvodima koje su te tvrtke izvezle su mikročipovi za projektile, optička vlakna za uređaje za noćno gledanje, taktičke čizme, pancirni prsluci i komponente za motore ratnih brodova.
Jedna od ruskih firmi koju navode kao primjer je moskovski Stan LLC koji razvija strojne alate, a dio je državnog obrambenog konglomerata Rostec. Unatoč činjenici da je Rostec pod europskim sankcijama, Stan je od početka invazije naručivao i dobivao tehničku opremu za ljevaonice od njemačke tvrtke Vansped Logistics. Prema bazi podataka ImportGenius, isporuke su obavljene u srpnju 2022.
Stan je dobavljač za nekoliko ruskih obrambenih poduzeća i među ostalim je izvršio tehničko ponovno opremanje 123. tvornice za popravak zrakoplova koju je osnovalo Ministarstvo obrane. Stan je također izvođač za rusku Korporaciju za taktičke projektile, kojoj je isporučio opremu za njenu podružnicu PO Strela. Insider je iz ruske baze podataka za analizu državnih ugovora izvukao dokaze da je Stan dobio ukupno 125 ugovora u ukupnom iznosu većem od 14 milijardi rubalja, što je 173 milijuna dolara.
Među njegovim klijentima su i ODK-Kuznjetsov PJSC, koji proizvodi motore za strateške (dakle, naoružane nuklearnim projektilima) bombardere Tu-160M, JSC NIKIET, što je vodeća ruska tvrtka za razgradnju nuklearnih podmornica, te Istraživačko-proizvodna korporacija JSC Uralvagonzavod, jedini ruski dizajner i proizvođač tenkova.
Sam zamjenik generalnog direktora Vladimir Artjakov naglasio je prošle godine značaj Stana u proizvodnji spomenutih strateških bombardera Tu-160 – istih onih koje Rusija koristi za lansiranje krstarećih projektila KH-55 i drugih, često na civilne ciljeve u Ukrajini.
Ruske “Z” čizme od njemačke kože i talijanskih potplata
Druga takva tvrtka je Donobuv iz Rostova, koji na svojoj web-stranici navodi da opskrbljuje rusko Ministarstvo obrane taktičkim čizmama. A istraga Insidera pokazuje da je prošle godine, i nakon početka invazije, za svoje proizvode uvozio njemačku kožu i ljepilo za cipele te talijanske potplate. Ljepilo za čizme dobavlja Jakob KECK Chemie GmbH, kožu za čizme Salamander SPS GmbH & Co. KG) iz Njemačke, a potplate Tacchificio Campliglionese.
Dakle, europske firme neizravno opskrbljuju čizmama ruske vojnike koji okupiraju i razaraju ukrajinske gradove i vrše nebrojene ratne zločine nad njenim civilima. Sjećamo se da je i hrvatski predsjednik Zoran Milanović lani izjavio da “ruska čizma tamo gdje dođe, ne odlazi”, no ne znamo je li mislio na ovu od njemačke kože i talijanskih potplata.
Čizme, inače, imaju ušiveno slovo Z, što je u Rusiji postao glavni simbol “specijalne vojne operacije”. U svakom slučaju, u katalogu Donobuva sami ponosno ističu da su “proizvodni pogoni tvrtke opremljeni najnovijom visokokvalitetnom njemačkom opremom”.
I NPP Klasa, proizvođač prsluka za rusku vojsku i sigurnosne službe, uvezao je alat za rezanje iz Italije. Dobavljač je bila talijanska firma Minelli Carmello. Nije jasno jesu li ove europske tvrtke u međuvremenu prestale s isporukama u Rusiju, budući da se podaci odnose na 2022. Ono što je jasno da europske sankcije Rusiji, koliko god opsežne i ambiciozne bile, u praksi imaju značajne rupe kroz koje se ruski ratni stroj i dalje hrani vitalnim komponentama.
To potvrđuje i koordinator za sankcije u američkom State Departmentu Jim O’Brien, koji je za Politico iznio sumorno otkriće: “Do početka ove godine, Rusija je uspjela vratiti uvoz određenih ključnih kategorija elektronike (čipova, procesora i integriranih sklopova) otprilike na prijeratnu razinu.”
Kako je to moguće? Jednostavno – europske tvrtke prodaju to trećim zemljama, među kojima prednjače Turska, Kazahstan, Gruzija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Armenija, iz kojih se onda ti proizvodi izvoze u Rusiju. Posljednji, 11. paket sankcija koji je EU dogovorio prošlog mjeseca, trebao bi zaustaviti takvo izbjegavanje sankcija, budući da se njime zabranjuje izvoz tehnologije s dvojnom namjenom zemljama koje bi ih mogle prodati Rusiji. Koliko će biti učinkovit, tek ćemo vidjeti.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare