U proljeće prošle godine Zapad je ostao iznenađen onime što su otkrili o ruskoj vojnoj snazi na početku invazije na Ukrajinu.
Kada je napad započeo, mnogi dužnosnici i analitičari očekivali su da će Ukrajinu u kratkom roku preplaviti ogromna ruska vojska, moćne zračne snage i beskrajne rezerve oružja. Umjesto toga, ispostavilo se da su ruske kopnene snage neorganizirane, loše obučene i da im nedostaju ključni kanali opskrbe, a ruski zrakoplovi nisu uspjeli uspostaviti kontrolu nad ukrajinskim zračnim prostorom. Zapadu su trebali tjedni da do kraja shvati te slabosti i pomogne Ukrajini da ih iskoristi, piše Foreign Affairs.
U posljednjih nekoliko mjeseci ponavljaju se slične zablude. Nakon što je ukrajinska protuofenziva sporo započela u lipnju ove godine, mnogi komentatori analizirali su snagu i dubinu ruske obrane. Neki su bili pesimistični po pitanju sposobnosti Ukrajine da probije sve linije obrane, a drugi su upozoravali da bi vlast u Moskvi mogla narediti još jednu mobilizaciju i tako u rat poslati stotine tisuća novih trupa. Međutim, do kraja kolovoza Ukrajina je ostvarila solidan napredak, a članovi iz administracije američkog predsjednika Bidena prepoznali su značajne iskorake Ukrajinaca.
Ovaj uzorak nije nov. Zapadni analitičari i političari već desetljećima precjenjuju snagu ruske vojske. To je djelomično rezultat potpunog nedostatka vjerodostojnih informacija. Iako se Rusija borila u velikom broju ratova, malo je primjera kada joj je neprijatelj bio odlučan i dobro naoružan, a ruska propaganda i represija osakatile su nezavisne analize unutar Rusije. Ipak, možda je još važniji jedan drugi faktor: U procjenjivanju ruske snage, zapadni stručnjaci previše se fokusiraju na kvantitativne procjene oružanih sustava i sirove ljudske snage, a premalo na kvalitativne i psihološke karakteristike koje su često ključne za vojne uspjehe na fronti.
Kada govorimo o tim kvalitativnim karakteristikama, ruska vojska tragično je zakinuta. Moskvi nedostaje veliki broj visoko obučenih časnika koji su od vitalne važnosti u najboljim vojskama svijeta. Zbog oslanjanja vlasti na novačenje koje se u populaciji ne provodi pravedno, ruski vojnici imaju katastrofalno loš moral. Mnogi najbolji mladi umovi Rusije izbjegli su služenje u vojsci ili jednostavno pobjegli iz zemlje. Zbog ruskog autokratskog režima i korupcije koja je u potpunosti prožela društvo, iznimno je teško u vojsku uvesti inovaciju, prilagodljivost i raznovrsnost koje postižu najbolje rezultate.
Super-sila ili super-trik?
Precjenjivanje ruske vojske započelo je nakon kraja Drugog svjetskog rata, a nastavilo se i tijekom Hladnog rata. Te krive procjene direktno su rezultirale time da je Zapad daleko precijenio izglede za uspjeh Rusa u Ukrajini. To se može objasniti s četiri razloga.
Prvo, zapadni promatrači svoje pretpostavke temeljili su na lošim dokazima. Sukobi koji su prethodili ovomu – aneksija Krima 2014. i intervencija u Siriji 2015. – nisu mogli pružiti dovoljno informacija o tome kako će se ruske snage snaći u konvencionalnom kopnenom ratu protiv odlučnog i dobro naoružanog neprijatelja. Analitičari nisu uzeli u obzir da Putinova vojska ne može zauzeti Kijev u dva dana jer je riječ o gradu koji se prostire na preko osamsto kvadratnih kilometara, koji je presječen rijekom i u kojemu živi oko tri milijuna prema Rusima izrazito neprijateljski nastrojenih ljudi.
Drugo, zapadni analitičari previše su olako informacije iz Rusije uzimali zdravo za gotovo. Ruski izvještaji o masovnim vojnim vježbana mnoge sigurnosne stručnjake su uvjerili da je moskovska vojska uvelike unaprijedila svoju logistiku, komunikacijske sustave, zračnu podršku kopnenih operacija i općenito združene operacije različitih grana oružanih snaga. Trebali su biti više skeptični: teško da bi ruski obrambeni analitičari javno priznali da je ruska vojna reforma bila teški promašaj ili da je korupcija u sustavu naoružanja raširena poput tumora.
Treći razlog odnosi se na prirodu kontakata između zemalja NATO-a i Rusije u godinama prije rata. Ti ruski stručnjaci, koji su njegovali odnose sa Zapadom, bili su urbani, inteligentni ljudi sa zapadnjačkim mentalitetom. Ipak, oni su također bili blisko povezani s Kremljom i podržavali su službene ruske narative. Istovremeno, u 23 godine Putinova režima, lokalni obrambeni analitičari koji su javno progovarali o stvarima koje se cenzorima nisu sviđale završavali su u zatvorima, služeći desetljetne kazne.
I na kraju, američki vojni stručnjaci već dugo se previše fokusiraju na sustave naoružanja i nove tehnologije u Putinovoj Rusiji. Od 2010. godine, rusko ministarstvo obrane organizira godišnje ogromne vojne vježbe u kojima sudjeluju tisuće vojnika, paradirajući novo oružje i opremu. Promatrajući takve predstave, zapadni promatrači zaključili su da Rusija gradi modernu, profesionalnu i efikasnu vojsku. Malo ljudi je obraćalo pozornost na stvarno stanje sastava, obuke i spremnosti ruskih trupa.
Šarolika ekipa
Ključna slabost ruskih oružanih snaga leži u načinu na koji su ljudi organizirani. U mnogim vojskama koje se oslanjaju na dobrovoljce, pridruživanje vojsci pruža mogućnost za društvenu mobilnost i sigurne životne prihode. U Rusiji, novačenje se rijetko kad provodi pravedno. Sinovi političkih i poslovnih elita, čak i bogatih obitelji, često uspijevaju izbjeći obveznu vojnu službu.
Suvremena ruska vojska oslanja se na kombinaciju dobrovoljaca i unovačenih vojnika. Iako se ruska vojska željela u potpunosti prebaciti na sustav dobrovoljaca, ona na taj način ne može dostići svoju metu od 900.000 do milijun profesionalnih vojnika.
Hibridna struktura također pridonosi jednoj od dugotrajnih slabosti ruskih oružanih snaga: nedostatku profesionalnih dočasnika. U najboljim vojskama svijeta, oni su temelj vojske, a odgovorni su za obučavanje vojnika, upravljanje sofisticiranim sustavima naoružanja, održavanje discipline i morala i pružanje ključne spone između vojnika i časnika. Rusija ima malo takvih ljudi, a veliki broj viših časnika odbija delegirati autoritet, čime svojim mlađim kolegama uskraćuju priliku za razvoj vještina potrebnih za vođenje ljudi. Ruskim vojnicima, pokazala je invazija na Ukrajinu, nedostaje discipline i vodstva, a odbijanje delegiranja autoriteta znači da su visoki časnici, uključujući generale, sami aktivno sudjelovali u borbama na fronti, što je dovelo do velikog broja poginulih. Dosad je u ovom ratu poginulo najmanje devet ruskih generala, što je nevjerojatno za jedan moderni sukob.
Putin i njegovi generali shvaćaju da im je za rat potreban veliki broj ljudi. Zbog toga je ruski predsjednik u rujnu prošle godine naredio mobilizaciju 300.000 novaka, od kojih su mnogi poslani na frontu bez gotovo ikakve obuke. Kremlj je također regrutirao vojnike iz Kirgistana i drugih susjednih država, a također je proširena i dobna granica za mobilizaciju. Pitanje je kako će te mjere pridonijeti posljedicama desetaka tisuća smrti i gubitka stotina tisuća muškaraca vojne dobi koji su pobjegli iz zemlje nakon početka invazije: sve ovo događa se dok Rusija ionako bilježi izrazito negativne demografske trendove.
Izolirani, siromašni i stari
U teoriji bi dobrovoljci u ruskoj vojsci trebali biti snažan dio oružanih snaga. Oni u vojsci služe ili zato jer su veliki domoljubi i vole vojnu disciplinu i način života ili zato jer im, zbog lošeg socioekonomskog statusa, vojska pruža prilike kakvima inače ne bi imali pristup. U Rusiji prevladava ova druga skupina, a rezultat je takav da u ruskoj vojsci prevladavaju muškarci iz ruralnih, izoliranih krajeva zemlje. Nije neuobičajeno da se u vojsku prijavljuju muškarci srednje ili starije dobi, zbog čega je sve veći dio ruskih vojnika daleko iznad prosječnih godina.
Upitno je i koliko su plaćenici bili korisni za ruske ciljeve u Ukrajini. Nakon smrti svog vođe Jevgenija Prigožina, čini se da odred Wagner u Ukrajini više nije aktivan. Država sada pod kontrolu želi staviti druge privatne vojne odrede, koji su u Rusiji – barem u teoriji – ilegalni. Svi oni imaju bliske veze s režimom. Iako su plaćenici možda bolje motivirani i efikasni vojnici, malo je vjerojatno da će se htjeti podložiti službenom lancu vojnog zapovijedanja.
Ruske slabosti prilika su za Zapad
Dugotrajne krive ideje o ruskoj vojnoj snazi imaju ozbiljne posljedice. U ranoj fazi ovog rata, te loše procjene mogle su ozbiljno narušiti podršku Zapada Rusiji. Naivno prihvaćanje izvještaja i podataka iz Moskve mnoge je natjeralo da povjeruju kako je ruska pobjeda neizbježna. Ipak, efikasnost ruskih trupa teško da će se poboljšati kako rat bude trajao. Putin se uskoro planira sastati sa sjevernokorejskim diktatorom Kim Jong Unom kako bi raspravili o ideji da Sjeverna Koreja Moskvi pošalje oružje, što bi mogao biti znak da Kremlj ne vjeruje do kraja u svoju sposobnost da naoruža vlastite vojnike.
Prepoznavanje – i ignoriranje – ruske propagande i objektivna analiza stvarnih slabosti ruske vojske SAD-u i drugim ukrajinskim saveznicima otvara mogućnost da osmisle novi i bolji pristup kako bi pomogli Ukrajini da odnese prevagu i skrati trajanje rata.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare