Fotografija nastala vjerojatno korištenjem umjetne inteligencije na kojoj je natpis "Sve oči uprte u Rafah", odnosno “All Eyes on Rafah”, vrlo brzo se proširila na internetu.
Natpis se odnosi na najjužniji grad Gaze koji je ovog tjedna postao središte ratnog izvještavanja, nakon izraelskog napada na izbjeglički kamp u gradu, koji je bio označen kao sigurna zona. U napadu su poginuli deseci Palestinaca.
Nakon napada spomenuta se slika vrlo brzo proširila internetom. Fotografija nije stvarna stvarna slika iz Rafe ili rata u Gazi, a podijeljena je više od 46 milijuna puta samo na Instagramu. Možete je pogledati OVDJE.
No, istovremeno je popularnost ove fotografije potkanulo i kritike o pasivnost. To što su oči uprte u Rafah nije zaustavilo nasilje, napisala je znanstvenica Ayesha Khan na Instagramu. Ona je ustvrdila da je objavljivanje dvosmislene grafike performativno, prenosi CNN.
Kako je nastala grafika?
Izraz “Sve oči uprte u Rafah” već se mjesecima pojavljuje u raznim grafikama i slikama povezanim s ratom u Gazi i nije nužno vezan uz ovu specifičnu viralnu sliku.
Vjerojatno je da izraz potječe iz komentara Rika Peeperkorna, koji vodi ured Svjetske zdravstvene organizacije na Zapadnoj obali i u Gazi, u veljači. U to vrijeme, više od 1,5 milijuna palestinskih izbjeglica, od kojih su mnogi bježali sa sjevera i središnjih dijelova Gaze, bilo je nagurano u Rafahu koji je također bio pod udarom izraelskih zračnih napada. Glasnogovornik IDF-a tada je poručio da je to to pokušaj da se udari na teroriste Hamasa na tom području.
Peeperkorn je tada kazao da su “sve oči” bile uprte u Rafah, a potom su tu frazu počeli koristiti i aktivisti i na koncu se našla i na ovoj viralnoj grafici.
Instagram je korisnika shahv4012 potpisao kao kreatora, a grafika sadrži i vodeni žig računa chaa.my, koji je naveden kao drugi profil spomenutog korisnika shahv4012. Ovaj korisnik nije odgovorio na CNN-ov zahtjev za komentar.
Zašto je postala tako popularna?
Postoji nekoliko aspekata ove slike koji su možda pridonijeli njezinoj popularnosti, primijetila je Faiza Hirji, izvanredna profesorica na Sveučilištu McMaster u Ontariju koja proučava rasu, religiju i medije.
Jedan je inherentna mogućnost dijeljenja slike. Grafika ne prikazuje stvarno nasilje, što znači da postoji manji rizik da platforme društvenih medija zabrane njezino dijeljenje. To omogućuje da slika cirkulira lakše nego stvarne slike rata.
Također, način na koji se slika dijeli na Instagramu – sa značajkom “dodaj svoju” koja korisnicima omogućuje jednostavno postavljanje slike kao priču na svom profilu, doprinijelo je viralnom dijeljenju. Što je lakša mogućnost da se slika podijeli, to je je i veća vjerojatnost da će ljudi to učiniti.
No, uslijedile su i određene kritike. Da bi se grafika razumjela, korisnik treba znati što se događa u Rafahu i pritom bi znao da slika koja se dijeli zapravo ne prikazuje nasilje i razmjere razaranja koje se događa. Dok jednima to odgovara, drugi su uputili kritike navodeći da se takvom grafikom odmiče od onoga što se doista događa u Rafahu.
“Mislim da to nekim ljudima također izaziva neku vrstu nelagode jer usmjeravate tuđi pogled na sliku koja zapravo ne prikazuje užas koji se događa u zonama sukoba”, istaknula je Hirji.
Što znači ovaj izraz?
Drugi su pak istaknuli da grafika ne uključuje riječi Gaza ili Palestina – koje su ispolitizirane i prije 7. listopada.
“Rafah nema odmah prepoznatljivo ime za ljude koji nisu obraćali pažnju. Guglaju li ljudi Rafah? Dijeli li to bez da potraže što je?”, objavio je na X-u pisac Heben Nigatu.
Hirji navodi da ljudi imaju različite motive za dijeljenje ove objave. Neki tako poručuju da se ne može pretvarati da se to ne događa. Dodaje i da se neki ljudi osjećaju bespomoćno kada su u pitanju događaji koji su tako daleko i možda osjećaju da je jedina radnja koju stvarno mogu poduzeti u ovom trenutku barem podizanje svijesti.
Ipak, postoji zabrinutost oko tzv. “slacktivizma”, odnosno ideje da je sve što trebamo učiniti da bismo promijenili svijet dovoljno puta podijeliti jednu objavu. Hirji ukazuje i na još jedno moguće tumačenje – a to je da se publika postavlja kao promatrač ove traume, postajući ravnodušna i neaktivna.
Povijest i istraživanje prošlih sukoba u dijelovima Bliskog istoka ili globalnog juga govore sami za sebe, navodi ona, dodajući da često puta samo gledamo, komentiramo i sudimo, čak i kad ne znamo dovoljno o tome. “Je li to također poenta koju neki ljudi pokušavaju istaknuti ovim? Žele li nam poručiti: Pa gledamo, i što sad? Što se događa nakon gledanja?”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!