Gordana Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba govorila je u Intervjuu tjedna o tome koliko je nasilja u društvu u Hrvatskoj inače, kao i o tome koliko se nasilje povećalo u pandemiji covida-19. Brojke govore da je nasilje među i nad djecom izrazito u porastu.
“Prema podacima iz MUP-a, trend je pada prijavljenih slučajeva nasilja, ali to ne znači da se djeca manje međusobno zlostavljaju. S igrališta i međusobnog nasilja uživo, više su se prebacili na međusobno nasilje online”, kazala je Buljan Flander.
Dijelom je to posljedica toga što niti djeca sama često ne prepoznaju da je doista riječ o bullyngu, da trebaju reagirati i tražiti pomoć. Povrh toga, nasilje se relativizira i u školi:
“Primijetila sam da se to minimizira, da nastavnici smatraju da, kako se to ne događa u školi (online nasilje), to nije njihov problem.”
“Neke škole su i meni rekle, ako se ne događa u školi, to onda nije naš problem”, ponovila je tijekom intervjua Buljan Flander.
A nasilja je, kazala je, doista sve više, posebno u pandemiji, diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj.
“Djeca su u povećanom riziku i od groominga, seksualnog zlostavljanja online”, kazala je i kasnije tijekom gostovanja dodala:
“60 posto mladih prima, prosljeđuje i šalje seksualno eksplicitne sadržaje.”
Objasnila je da su seksualni zlostavljači u pandemiji bitno ograničeni u svom kretanju i stoga se okreću internetu, gdje im je opet, kazala je, cilj dogovoriti susret uživo.
“Često kažem roditeljima da moraju biti dio online života svoje djece”, kazala je Buljan Flander.
Rekla je da je jasno da roditelji ne mogu kontrolirati ponašanje svoje djece na internetu poslije 9. godine. Međutim:
“Ako su djeca vidjela da se roditelji zanimaju za njih ranije, veća je šansa da će im se povjeriti u problemu kasnije.”
Odrasili nerijetko griješe kad reagiraju nasiljem na nasilje
Što se tiče fizičkog nasilja, maltretiranja, bullynga, Buljan Flander je istaknula da odrasli nerijetko griješe kad reagiraju nasiljem na nasilje, jer time poručuju djeci da je nasilje (i) rješenje, a ono to nije.
“Trebalo bi reagirati i na najmanji oblik nasilja. Ako nastavnik predaje i primijeti da se nekom djetetu izruguju, svaki nastavnik taj čas treba prestati s predavanjem i s obradom tog nastavnog sadržaja i obratiti pažnju na ponašanje djece, razgovarati o tome, pokazati da nećemo tolerirati niti najmanji oblik nasilja. Psihičko nasilje je također nasilje. Djeci treba poslati poruku da na taj način neće dobiti lajkove, da na taj način neće biti popularni. Mnoge škole imaju table nulte tolerancije na nasilje, a ispod njih se djeca tuku, izruguju iz nekog djeteta, izoliraju ga iz grupe”, opisala je svijet nasilja među djecom.
VEZANE VIJESTI
“Nema škole u kojoj nema nasilja. Jedno je istraživanje pokazalo da 27 posto djece svakodnevno ili skoro svakodnevno doživljava neki oblik vršnjačkog nasilja”, dodala je.
Rekla je da je “apsolutno pogrešno” ako škola nasilju pristupa ikako drugačije osim reagiranja i aktivnog djelovanja protiv nasilja. Zrela škola će napraviti prevencijske programe, kazala je, i planove kako da reagira kad do nasilja dođe.
“Najčešće su djeca i sama ta koja su izložena nasilju tamo gdje žive”, skrenula je pažnju i na to, što zapravo znači da se intervencijom ne pomaže samo žrtvama vršnjačkog nasilja, nego se ulazi u rješavanje dubljeg problema.
Institucije, istina, nerijetko zakažu:
“Čujem od djece i od roditelja da su godinama tražili pomoć… I nisam imala pet ili deset takvih slučajeva, imala sam puno takvih slučajeva.”
To je, pak, dio atmosfere u društvu koje je sve nasilnije, što se vidjelo na slučaju Filipa Zavadlava, kolopleta okolnosti koje su dovele do ubojstava, a onda odobravanja zločina.
“Djecom se bavim već 40 godina. Čini mi se da sve više nudimo djeci nasilne heroje, da im nudimo lajkove za nasilna ponašanja… Sve manje im pokazujemo kako mogu biti popularni na drugi način. Sve više puštamo da ih odgajaju društvene mreže”, kazala je i ilustrirala to primjerom:
“Ako dijete bude nasilno, dobije naslovnicu. Ako pobijedi na natjecanju, dobije dva retka na 78. stranici.”
“Kako dugo radim, vidim da se urušava autoritet institucija, autoritet struke. Apsolutno je kriza svega toga i ljudi sve više imaju potrebu nasiljem rješavati sve ono čime su nezadovoljni. Ne vidim zašto bismo mi ostali puštali da takvi budu glasniji”, kazala je.
Buljan Flander ne misli da su nasilni građani u društvu u većini, ali su svakako apsolutno glasniji:
Djeca uče obrasce ponašanja koji do njih dolaze
“Onda glas takvih više dopire do naše djece.”
Djeca dalje uče obrasce ponašanja koji do njih dolaze, unatoč tome što je većina građana još uvijek bolje prilagođena i manje sklona nasilnom rješavanju sporova i problema. Do epidemije nasilja ne misli da će doći, jer ipak još uvijek ima puno ljudi koji predlažu nenasilno rješavanje sukoba. Skupina koja posebno upija nasilne signale iz okoline, su adolescenti, mladi u takvoj dobi u kojoj izgrađuju identitet, posebno su osjetljivi na nepravdu, spremniji boriti se za pravdu. A onda nastupa pandemija i ostavlja traga na sve aspekte života.
“Podaci MUP-a govore da je obiteljsko nasilje nad djecom u 2020. u odnosu na 2019. povećano za 43 posto”, iznijela je i taj podatak.
“Očekuje se više djece s PTSP-om”, kazala je i to.
U konačnici sve se svodi na spremnost društva, odnosno države da reagira generalno, na obitelji koja treba paziti na svoju djecu, te na škole u kojima u ovakvom trenutku, kazala je, sve ovisi o entuzijazmu razrednika, ravnatelja, pedagoga:
“Nedostaje sustavne zaštite od zlostavljanja.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!