Lidija Runko Luttenberger, pomoćnica ministra okoliša, gostovala je u Dnevniku u 18 sati.
Komentirala je, povodom završetka javne rasprave o Planu gospodarenja otpadom, nezadovoljstvo predstavnika centara za gospodarenjem otpada, koji ne isključuju ni mogućnost tužbi.
Centri tvrde da ministar selektivno bira one koji će nastaviti raditi i da donosi odluke za koje je potrebna izmjena zakona, što kao tehnički ministar nije u stanju učiniti . Najavljuju ustavne tužbe. Što vi odgovarate?
“Kao prvo i prvo, ne radi se o tehničkom ministru i tehničkoj vladi, to je krivo interpretira, ti ljudi ne čitaju Ustav. Ova vlada najnormalnije radi i mora raditi do izbora, a priča o tehničkoj vladi je običan spin”.
VEZANE VIJESTI
Vi ovo, dakle, ne smatrate strateškom odlukom.
“Problem se tiče međunarodnih obveza Republike Hrvatske, a to može i rješavati i tehnička vlada. Mi smo u zakašnjenju kada je u pitanju gospodarenje otpadom. Plan je trebao biti izrađen do kraja 2014, a sad smo na polovici 2016. Vlada to mora na vrijeme riješiti.“
Kako tumačite ovako žestoke reakcije predstavnika centara?
Lako ih je razumjeti. Te su tvrtke osnovane temeljem koncepta županijskih centara gospodarenja otpadom, financirane su javnim sredstvima, a nisu dale nikakve rezultate. Čak i da su napravljeni centri, a samo dva jesu, oni ne ispunjavaju zacrtane ciljeve i mi jednostavno ne odvajamo otpad, što smo obvezni sukladno direktivama o otpadu.”
Tvrde da je fokusiranje na reciklažu i razvrstavanje otpada nerealno najmanje još 15 godina, je li tome tako?
Nije istina. Za izgradnju centara bi trebalo 15 godina, ali ovaj koncept koji bi bio resursno učinkovit dao bi izuzetno brzo rezultate.
Nekadašnja ministrica Mirela Holy bila je čak izložena prijetnjama kad je pokušala dirnuti u smetlarski biznis. Postoji li smetlarska mafija u Hrvatskoj?
“Ja to tako ne doživljavam. Postoje interesne skupine koje se osjećaju ugroženima, ali ne predstavljaju nikakvu većinu. Bitno je zaštititi korisnike komunalnih usluga i održavati cijene na prihvatljivoj razini, a moramo smanjiti i opterećenje poreznih obveznika. Ovakvi centri su užasno skupi. Radi se o uvoznoj i složenoj tehnologiji, a ti centri imaju dva proizvoda: prvi su novi deponiji, koje ne smijemo imati, a drugo je gorivo iz otpada za koji nemamo plasman nigdje.”
Što tišti predstavnike Centara za gospodarenje otpadom, pogledajte u prilogu Anke Bilić Keserović.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
