Nedugo nakon smjene Nataše Rajković s čela Kulture promjene zagrebačkog SC-a, otkaz su dale kreatorice programa Davorka Begović i Silvija Stipanov. U razgovoru za N1 otkrile su razloge zašto su otišle nakon 14 godina te govorile o sukobima s trenutnom Sanacijskom upravom na čelu s Mirkom Bošnjakom.

U SC su došle kao volonterke nedugo nakon što je Nataša Rajković pokrenula Kulturu promjene. U 14 godina rada odradile su 25 festivala, stotine koncerata i priredbi godišnje. Zadnje što su radile je Ganz novi festival i Izlog suvremenog zvuka. Stipanov se najviše bavila kazalištem, a Begović glazbom, iako obje ističu da su u kulturnom programu SC-a svi radili sve, od osmišljavanja i osiguravanja sredstava, koordinacije suradničkih programa do potpune produkcije i realizacije vlastitih programa.

“U to doba su svi festivali bili u SC-u, od redovnih kazališnih i filmskih festivala, do No jazz festivala i Žednog uha; sve se preselilo u SC, kaže Stipanov. “Zadnjih godina je bilo 60-70 koncerata. Zadnjih pet godina od kada traje sanacija, od SC-a nismo dobivali sredstva”, nadovezuje se Begović.

Osim rezova uzrokovanih krizom, kažu da se problemi nižu dolaskom sanacijskih upravitelja. Incidenti su se, kažu, nizali, od dubioznih poslovnih i kadrovskih odluka pa do svakodnevnih zahtjeva za očitovanjem o raznim pitanjima. 

“Bošnjak od početka kreće s izoliranjem Nataše Rajković iz procesa odluke, mimo nje bira šefa tehnike i postavlja Davora Šišmanovića za voditelja Multimedijalnog centra”, kaže Begović.

“U nekom trenutku zabranjuju nam uvid u ugovore. Radimo programe, trebamo pisati izvještaje, a ne smijemo vidjeti ugovore, ne znamo što je napisano, niti je li napisano točno. Kontinuirano smo bili blokirani u svom radu”, nadovezuje se Stipanov.

Većinu programa financirao je Grad i ministarstva, kao i fondovi EU te sredstva raznih institucija.

“Nas četvero godišnje smo aplicirali programe, ne samo da smo zaradili svoje plaće, nego i njihove”, kaže Stipanov. Ističu da su se od EU fondova financirali dijelovi njihovih plaća i plaća tehničara.

Na pitanje koji su motivi za to što navode, Begović i Stipanov ističu da su višeslojni. “Nataša ih je direktno prozivala zbog njihovog nepoznavanja funkcioniranja kulture, nestručnosti, ignoracije, kršenja procedura i pravilnika, kaže Stipanov i dodaje da se o drugim motivima može samo nagađati. Žele li u sljedećih deset godina napraviti da se prostor svede na potpunu programsku nerelevantnost, pa da se nekome da u javno-privatno partnerstvu, o tome se može samo nagađati, objašnjava Stipanov, a Begović podsjeća da je Mirko Bošnjak tek ove godine službeno zatražio plan i program sanacije SC-a.

Obje o Rajković govore jako pohvalno. Ističu da je od početka bila izložena raznim pritiscima i da je vodila bitke na puno frontova. Inzistirala je na natječajima, nije htjela popuštati ministrima, a njena vizija je bila široka i svi koji su se uklapali imali su priliku. “Nije bilo rođačkih veza”, ističe Stipanov.

Nakon što je na mjesto Nataše Rajković došao Davor Šišmanović, od kreatorica programa zatražio je prijedloge programa pet dana prije roka za prijavu na ministarstvo kulture. Begović ističe da su od njega tražile smjernice programa.

“On je rekao da ima plan programa koji je dao nadređenima, ali da ga njima nije obavezan dati. Mi smo pitale hoćemo li raditi po principu pokušaja i pogrešaka, a on je odgovorio da niti jedan program neće biti apriori odbijen”, kaže Begović, a Stipanov dodaje da je tražio da se 25 posto budžeta Ganz novog festivala utroši za pokrivanje troškova režija, iako oni  uopće nisu prijavljeni u projektu.

“On i Uprava mi na to šalju mailove da sam direktno odgovorna za dosadašnje neracionalno poslovanje kulture jer nisam prijavljivala te troškove. A prijavljivali ih nismo jer smo s jedne strane dobili takve upute iz Gradskog ureda za kulturu, a s druge strane jer je Kultura SC-a kao najveći produkcijski pogon u gradu ionako imala premalo sredstava za program da bi iz njih uopće uspijevali plaćati režije”,objašnjava Stipanov. 

Ističu da je za sve izvještaje svoj potpis dao sanacijski upravitelj Bošnjak i da su sve izvještaje prihvatile nadležne institucije, od Grada Zagreba i Ministarstva kulture do Europske komisije.
“Konstatno je bilo neko zastrašivanje. U toj atmosferi mi bi trebali u par dana dati program, ne znaš radi li to da bi te kasnije sankcionirao, a pritom ne dobivamo nikakav feedback na dosadašnje programe niti nove programske smjernice”, zaključuje Stipanov

Iz Uprave je došla i kritika da program Kulture promjene nije program koji zanima studente te da nisu dovoljno uključeni, što obje odbacuju.

Objašnjavaju da je u početku Kultura promjene imala podršku Uprave SC-a, zbog toga je i bilo toliko festivala, ali 2009. smanjena su sredstva cijeloj nezavisnoj sceni, smanjili su se prihodi Student servisa, a studenti zbog bolonjskog procesa više nisu mogli provoditi toliko vremena u SC-u, kao generacije prije njih. Ipak, od samog početka u Kulturi promjene bili su otvoreni i non-stop natječaj za programe kao i pojedinačni natječaji za projekte i/ili audicije. Nakon financijskih rezova naglasak je stavljen na mentorske programe, usavršavanja putem masterclassova, istraživačkih labova, a za sve to se trebao tražiti novac uz nedovoljan broj ljudi koji bi na tome radili.

Ističu da su u svim kazališnim i glazbenim programima sudjelovali studenti. Također s nekim sveučilišnim ustanovama poput Dramske akademije, suradnja je i formalizirana pa su studenti tu radili u sklopu europskog projekta apap, a paralelno smo od 2004. producirali njihove nove predstave ili realizirali njihove ispitne produkcije. Begović podsjeća da je sanacijska uprava zatvorila Sretnu kuću, skate park gdje su se upravo okupljali studenti.

“Govori da nema studenata, a zatvara važan program Kulture promjene kao što je Sretna Kuća. Paralelno s tim sve studentske udruge imale su na raspolaganju prostore u SC-u kao i u SKUC-u u Domu Stjepan Radić”. 

Na pitanje što predviđaju da će se dogoditi nakon njihovog odlaska i kakva je budućnost kulture u SC-u, Begović kaže da se ide prema amaterizaciji programa i djelomično prema komercijalizaciji prostora. 

“Nezavisna scena je bila strateški partner Kulture promjene jer imamo iste ciljeve. I oni u svoje programe uključuje autore mlade i srednje generacije, a od postavljanja nove sanacijske uprave krenuli su pritisci da im se počne naplaćivati prostor. Mi smo smatrali da je SC mjesto koje mora surađivati s nezavisnom scenom jer oboje radimo na razvoju scene i mladih umjetnika, a nitko nema dovoljno sredstava za programe. Naplaćivanjem prostora tako se radi kontra mladih umjetnika”, kaže Stipanov i ističe da je Kultura promjene davala priliku ne samo studentima nego i mladim ljudima koji su završili fakultete i akademije, da surađuju s već afirmiranim umjetnicima i tako stječu iskustvo. Podsjeća da je upravo to Nataša Rajković napravila s Oliverom Frljićem.

“Tada su je prozivali zbog amaterizacije, a nedavno je Frljića Guardian proglasio jednim od najboljih redatelja u Europi “, poručuje Stipanov.

“To će biti zabava, zavičajni klubovi, iznajmljivanje prostora, po meni je to taj smjer. Oni su Francuski paviljon stavili direktno pod upravljanje ureda sanacijskog upravitelja… Prošle sezone su počeli iznajmljivati pod čudnim okolnostima. Privatnoj osobi je za prodajnu izložbu iznajmljen Francuski paviljon, to se nije nikad prije radilo”, kaže Begović. 

Za sada su svi programi koje su radile Stipanov i Begović ostali na rasporedu. A da bi se SC vratio na pravi put prvo bi trebalo promijeniti Zakon o sanaciji studentskih centara, kako bi se vratili mehanizmi kontrole i kako bi se prekinule sanacije koja traje šest godina, ističu. Dodaju da bi za opstojnost funkcioniranja SC-a kao važnije kulturne i obrazovne institucije trebali postići dogovori sa Sveučilištem, ministarstvima znanosti i kulture i Gradskim uredom za kulturu koji bi trebali osigurati ne samo zakonski okvir, inzistirati na stručnom vodstvu Kulture SC-a, već ga i u financijskom smislu prepoznati kao strateški važno mjesto za razvoj kulturne scene i mladih umjetnika.

“SC nije izoliran slučaj, ovo se događa u svim institucijama i na svim poljima djelovanja i sigurno smo i mi kao građani odgovorni za to. Nemamo razvijenu kulturu reagiranja na nepravilnosti, razvijenog bunta i građanske neposlušnosti, možda smo i prekomotni, ali bilo bi super da svi počnemo više raditi po principu, što nije dobro za sve, nije dobro za nikoga”, zaključuje Stipanov.

Komentar ovih tvrdnji zatražili smo od Ureda ravnatelja SC-a.

Je li istina da gospodin Šišmanović nije dao svojim podređenima smjernice programa?

“Naravno da nije istina. Smjernice programa g. Šišmanović dostavio je na vrijeme svojim nadređenima, a kolegicama i kolegama iz Programa kulture (ili kako ih vi nazivate „podređenima“), pravovremeno je i jasno obrazložio što od njih u programskom smislu očekuje.”

Zašto je Francuski paviljon stavljen direktno pod upravljanje ureda ravnatelja i od kada se Francuski paviljon iznajmljuje privatnim osobama?

“Vrlo jednostavno, zato što je vlasništvo Studentskog centra i predan je njemu na upravljanje. Zato što je u njegovu obnovu i rekonstrukciju i SC uložio poprilično novaca. A svaka odgovorna uprava, pogotovo u uvjetima sanacije dužna je voditi računa o upravljanju tako vrijednom društvenom imovinom koja joj je povjerena na skrb. Ured sanacijskog upravitelja preuzeo je samo administrativno koordiniranje programa u Francuskom paviljonu, obzirom da ga formacijski i inventurno duži. A u njemu se ionako održavaju programi koje, mahom, predlaže Kultura SC-a. U što se i sami možete uvjeriti ako, primjerice, posjetite izložbu Marka Tadića (od 2. – 11. studenog 2018.) koju je predložila i organizirala kolegica Marta Kiš voditeljica likovnog i novomedijskog programa Kulture SC-a.
Ne znam na koje privatne osobe mislite? Svojevremeno čelništvo tzv. Kulture promjene isforsiralo je najam Francuskog paviljona firmi koju je javnost percipirala kao privatnu osobu. No, načelno Francuski paviljon iznajmljuje se, kada se i ako iznajmljuje, pravnim osobnostima.”

Možete li otkriti u kojem će smjeru ići kulturni program SC-a, planira li se komercijalizacija?

“Ne bi se bavili špekulacijama što je komercijalizacija. Dočim, naše će nastojanje, kada je riječ o Programu kulture, imati u temelju:
a) potrebe sveučilišne populacije
b) mogućnosti društvene zbilje i kapacitete matične ustanove
c) suvremene spoznaje o interakcijama kulture/umjetnosti i životnog standarda te općenitog boljitka zajednice
d) uspostavu prepoznatljivosti programske sheme i termina
e) uvođenje kontinuiteta u cjelinu program Kulture SC-a
f) usmjerenost na povratak publike u prostore SC-a, kao mjesta gdje će, prvenstveno, rado dolaziti svi oni zbog kojih Studentski centar i postoji, zatim svi oni čiji su mladost i studiranje bili obilježeni kulturnim događanjima i druženjima u &td-u, Galeriji SC, Klubu SC, MM-u, SKUC-u …, ali i svi ostali žitelji metropole željni „dobre vibre“.”