Ravnatelj Imunološkog zavoda Vedran Čardžić gostovao je u Novom danu gdje je govorio o važnosti Imunološkog, posebno u jeku javnozdrasvtvene krize koju imamo.
Naš Imunološki zavod nekad je bio institucija u samom svjetskom vrhu, najstariji proizvođač imunobioloških lijekova u ovom dijelu Europe. Prisjetimo se da su virusna cjepiva Imunološkog zavoda pružala zaštitu protiv uzročnika zaraznih bolesti ospica i rubeole i zahvaljujući sustavnom cijepljenju, u Hrvatskoj su praktički eliminirani.
VEZANE VIJESTI
Propadanje Imunološkog Zavoda lagano je počelo još devedesetih pretvorbom i privatizacijom, pa 1997. zbog neulaganja u proizvodnju prestaje suradnja sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom. 2013. gube dozvolu za proizvodnju. Pokušaj privatizacije nije uspio. Država odustaje od prodaje i odlučuje preuzeti Zavod u svoje ruke i pretvoriti ga u ustanovu od javnog interesa. O važnosti Imunološkog sad se govori puno u jeku javnozdrasvtvene krize koju imamo.
Do dvije godine za obnovu
U Novom danu gostovao je Vedran Čardžić, ravnatelj Imunološkog zavoda, imenovan u veljači prošle godine. Rekao je da je imao dovoljno vremena ući u problematiku i napomenuo da je neiskorišteni potencijal šteta. Imunološki zavod je neiskorišten potencijal države, a na nama je da ga mao pomalo vratimo u funkciju da jedan dan postane iskorišteni potencijal, rekao je.
Vlada je ignorirala probleme Imunološkog, a on je u većinskom državnom vlasništvu. Čardžić kaže da planovi ipak postoje.
“Kad govorimo o Imunološkom zavodu, to nije jedan zavod nego dva entiteta – jedan je ustanova, a drugi dioničko društvo. Ustanova je sto posto u vlasništvu države, osnivač je Ministarstvo zdravstva i kroz ustanovu, gdje sam ja ravnatelj, provode se svi procesi – zapošljavaju se ljudi, vrše se registracije, sve što je nužno za poslovanje. Kad govorimo o dioničkom društvu, to je društvo u većinskom vlasništvu države, oko 79%. Ono ima dugovanja i zgrade u kojima se trenutno nalazi ustanova. Sve bi se moglo riješiti da se riješi dualitet postojanja.
Ako pročitate saborsko istražno povjerenstvo, koje je objavljeno u veljači 2018., ono na 118 strana pojašnjava ulogu Imunološkog i preporučuje mjere koje bi trebalo poduzeti. Jedna od tih mjera je da ne mogu postojati dva pravna entiteta nego jedan i onda kroz njega rješavati probleme. Kroz ustanovu pripremamo buduće poslovanje i plan rekonstrukcije postojećih prostora u kojima bi se mogla proizvoditi cjepiva. Za to bi trebalo oko godina i pol do dvije, iako smo malo stali zbog potresa”, pojasnio je.
Sredstva iz EU fondova
Puno ljudi je napustilo Zavod, ali dosta ih je ostalo, rekao je. Govoreći o pomoći koju su pružili u okviru pandemija koronavirusa, istaknuo je kako su se brzo organizirali i otkrio kako teku planovi o obnovi Zavoda:
#related-news_0
“Za tri do četiri dana smo se uspjeli dovesti u funkciju da pomognemo HZJZ-u u pripremi podloga za testiranja, što nije bilo jednostavan posao. To govori da imamo ljude koji znaju i hoće, ali unutar same ustanove. U okviru toga smo napravili sve što smo mogli kao zapolenici i stručnjaci. Brzo smo se organizirali, stvorio se elan i ljudi su bili sretni što ponovno rade. Imam informaciju da Ministarsvo gospodarstva aktivno radi na osiguranju sredstava iz EU fondova za izgradnju buduće tvornice koja je jedino trajno rješenje koje bi omogućilo puni potencijal razvoja i prodaje.”
Govoreći i opremi rekao je da su za ovaj posao imali dovoljno opreme, no ako se govori o proizvodnji cjepiva, dodatna oprema je svakako potrebna.
“Planove imamo. Točno znamo što treba i koliko bi to iznosilo. Ono što smo napravili s ovim podlogama, to bi otprilike izgledalo kao da imate auto koji ne vozi sedam godina pa ga idete popravljati. Tako smo mi uređaje morali preseliti, ali sve je bilo gotovo za tri dana. Iscrpili smo sve uređaje koje imamo, da zatreba nešto novo, nemamo dovoljno”, napomenuo je.
Planovi postoje, no proizvodnja u idućih godinu dana nije realna. Zavod bi mogao stati na noge u godinu i pol do dvije, kaže Čardžić, jer su zgrade dislocirane, a i djelomice su stradale u potresu. Nakon što se provjeri statika, može se razmišljati o javnom pozivu za rekonstrukciju. Nakon toga slijede grubi radovi, a onda nabava opreme za proizvodnju.
“Imamo sve planove, ali to traje neko vrijeme. Potom sve treba validirati, dobiti dozvole. To su procesi koji se ne mogu skratiti. Što se tiče nove tvornice, i njoj treba neko vrijeme. Sretna je okolnost da imamo znatan broj projekata koji su se provodili do izgradnje tvornice, koji bi bili u znatnom dijelu uporabljivi za novi projekt i novu tvornicu, ali prije tri do četiri godine sumnjam”, dodao je.
“Imunološki je iznad svih nas”
Prirodni inteferon jedan je od lijekova koje je proizvodio Imunološki zavod, a imaju li neke formule koje bi mogle pomoći, Čardžić kaže da za interferon nema. No, treba se fokusirati na ono što se može proizvesti i na temelju toga izgraditi Imunološki, a kad će postojati kompletna tvornica, onda možemo razgovarati i o razvoju interferona, dodao je.
Što se tiče kadra, ne sumnja da bi se ponovno brzo skupio. Premda je dio ljudi otišao, neki na drugo radno mjesto, neki u mirovinu, Čardžić kaže da je iz razgovora s mnogima shvatio da su spremni vratiti se ako dobiju priliku.
“Imamo jaku znanstvenu dijasporu, jake znanstvenike, svatko želi pomoći u revitalizaciji. Imunološki je iznad svih nas. Ako ga uspijemo pokrenuti, to će ostati našoj djeci kao nešto što smo napokon dobro napravili”, istaknuo je.
Budući da će se svaka zemlja prvenstveno brinuti za svoje građane, a tek onda pomoći drugima, važno je imati vlastitu proizvodnju. Tako nećemo ovisiti ni o kome drugome, niti o tuđim cijenama, kazao je.
Na koncu je istaknuo, komentirajući ekspanziju farmaceutske industrije, da je nekad Imunološki zavod pokrivao 20 posto svjetskog tržišta, a danas to pokriva netko drugi.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
