U novom mjesečnom ciklusu rubrike TNT Rješenje bavimo se položajem i pravima osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju u Republici Hrvatskoj. O tome koje su pomake donijele izmjene Zakona o socijalnoj skrbi, novi Zakon o osobnoj asistenciji te zakonski prijedlog o inkluzivnom dodatku – raspravljat će savjetnica ministra socijalne politike Zvjezdana Bogdanović, predsjednica Udruge Sjena Suzana Rešetar i zamjenik pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić.
Ove godine se bilježe pomaci kad su u pitanju položaji i prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Na pitanje jesu li prava na razini na kojoj bi trebala biti, Zvjezdana Bogdanović je rekla:
“Razina prava je na daleko većem stupnju nego ikad dosad, ali još ima prostora za napredak. Najveći problemi pristupačnosti usluga je nedostatak kadra, pogotovo u manjim sredinama. Na godišnjoj razini tisuću do dvije tisuće osoba svake godine se više uključuje u usluge u zajednici. Osnovali smo dvije nove ustanove, u Zadarskoj županiji i Čakovcu.”
“Napravljen je iskorak, no to još nije na razini obveza koje smo preuzeli. Brojni deklarativni dokumenti čekaju praktičnu realizaciju, to je najveći izazov”, dodao je Darijo Jurišić.
Suzana Rešetar, majka djeteta s teškoćama u razvoju, nije se složila s njima: “Kako sam sama majka djeteta s teškoćama u razvoju, ne bih se složila da je epohalan iskorak napravljen. Osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama doslovce preživljavaju. Ovise o dobrim voljama pojedinaca (upis u školu, vrtić…). Imamo sustavno kršenje zajamčenih ljudskih prava na koju se RH Ustavom obvezala. Imamo izvješće iz 2022. za djece i osobe s autizmom gdje je Pravobraniteljica decidirala da se toj populaciji krše zamjamčena ljudska prava.
Govoreći o gorućim problemima Rešetar je istaknula: “Što se tiče propisa, dalo bi se uređivati. Međunarodna konvencija je vrlo jasna, kao i Ustav. Država mora preuzeti odgovornost. To su sve stihijska rješenja.”
Problem asistenta
Komentirajući novi Zakon o osobnoj asistenciji Bogdanović je istaknula:
“Status roditelja odgojitelja je osoba dobila da bude 24 sata s djetetom, on je po treći put povišen. Kad se roditelj razboli ili treba odmor, u zakonu stoji da sustav može ponuditi smještaj za to dijete – to podrazumijeva da sustav ponudi nešto, ali postoji i drugi roditelj. Sustav je stvari postavio dobro, a može li u svakom trenu pružiti uslugu, o tome možemo razgovarati. U kriznim situacijama nikad se nije dogodilo da dijete nije bilo zbrinuto.”
Jurišić je dodao: “Moramo tražiti rješenja koja nisu stihijska, a sustav treba unaprijediti. Mnoge krizne situacije se rješavaju, a pitanje je zašto se brojni građani javljaju, osobe s invaliditetom ili njihove obitelji, koji imaju pritužbe, upite. Treba otkloniti predrasudu da su za osobe s invaliditetom isključivo važne područja zdravstvene zaštite i socijalne skrbi. Praksa pokazuje da ljudi nisu informirani o svim pravima. Moramo više učiniti u komunikaciji s građanima. Otegotna okolnost je i česta izmjena zakonskih propisa pa i struka mora posvetiti puno vremena proučavanju toga.”
Prebukirane ustanove
Prava se na terenu teško ostvaruju, žale se korisnici sustava, jer su ustanove prebukirane. Na pitanje o kapacitetima, Reštar ističe:
“Fali nam informiranje, gdje pronaći informaciju na što sve imaju pravo. Naši zavodi za socijalnu skrb postali su pošte, birokratski uredi koji pretumbavaju po papirima i socijalni radnici nemaju vremena toliko se baviti korisnicima koliko se bave administracijom.”
Postoji li mjesto u sustavu gdje osoba s invaliditetom može saznati potrebne informacije? Savjetnica ministra napominje da korisnici u većini slučajeva i dobiju informacije:
“Mogu dobiti i u većini slučajeva dobiju informacije. Obilazimo cijelu RH, uključujemo sve urede i nevladin sektor te informiramo o pravima. Uvijek ima primjera koji onda nije sustav. Za broj korisnika i stručnjaka sustav je opterećujuć. Svjesni smo toga. U 70 ustanova zaposleno je 5.996 radnika za 11.086 korisnika. To je otprilike dva na jednog što ne mislim da je preloš omjer. Imamo još 97 privatnih ustanova s velikim brojem zaposlenih. Omjeri su tu negdje. Kod smještaja je često jedan na jedan. Treba pojačati kvote stručnjaka potrebnih na terenu.”
Dostupnost socijalnih usluga
Mogu li ljudi u Hrvatskoj uopće do mreža socijalnih usluga, zamjenik pravobraniteljice za osobe s invaliditetom napominje:
“Mreža socijalnih usluga nije svugdje dostupna jednako, posebno u manjim mjestima, udaljenima, na otocima itd. Zato se često osobe izdvajaju iz sredine i smještaju u institucije zbog ovoga. Sustav treba daje razvijati. Mobilni timovi postoje, ali treba ih biti više, treba rasteretiti i socijalne radnike. Problemi i izazovi osoba s invaliditetom su svakodnevni.”
Komentirajući novi Zakon o osobnoj asistenciji Rešetar je istaknula da će dio ljudi ostati bez asistenata:
“Dio populacije će ostati bez osobnih astistenata jer su roditelji njegovatelji ili imaju člana obitelji s tim statusom. Dosad su imali mogućnost četiri sata s asistentom, no sad će bez toga ostati. Predali smo to na Ustavni sud. Moram podsjetiti na djecu s teškoćama u razvoju koje su skroz ispale iz tog Zakona.”
“Postoji zakonsko rješenje, iznimke su jasno navedene. Osobna asistencija sa sobom nosi određena pravila”, dometnula je Bogdanović.
“Važan je individualni pristup svakom slučaju, nemaju svi jednaka prava jer nemaju svi jednake potrebe”, dodao je Jurišić.
Na kraju su se dotaknuli Zakona o inkluzivnom podatku koji se trenutno još nalazi u javnoj raspravi. Rešetar je napomenula da je iznos premalen s obzirom na to koliko su se povećali troškovi života.
“Osobe s invaliditetom većinu potreba plaćaju sami – od ortopedskih pomagala, suplemenata, lijekova do njegovatelja u kući, medicinskih sestara…”, istaknula je.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare