Britanski ministar trgovine, Greg Hands, s Domagojem Novokmetom razgovarao o nabavki cjepiva i razumijevanju nabavnih lanaca.

G. Hands, dobro došli u program N1. Drago mi je što ste s nama. Koliko znam, i vi ste vrlo sretni što ste opet u Hrvatskoj.

Obožavam dolaziti u Hrvatsku. Prvi put sam bio ovdje u vrijeme proglašenja nezavisnosti, a zatim i na medenom mjesecu 2005. Tijekom godina sam nekoliko puta bio ovdje i veliko mi je zadovoljstvo što sam ponovno u Hrvatskoj.

Znači da ste tijekom svih tih godina svjedočili i promjenama u Hrvatskoj?

Apsolutno! Tijekom 30 godina dogodile su se goleme promjene. Britanci vole dolaziti u Hrvatsku. Mislim da se Hrvatska jako dobro razvila, a veze između UK-a i Hrvatske vrlo su snažne. I sjajno je blisko surađivati s Hrvatskom.

No okolnosti se mijenjaju, svjedočimo nečem što naš premijer naziva diplomacijom oko cjepiva. No neki drugi to nazivaju i ratom oko cjepiva. Mislite li da je svijet u ovom trenu doista u ratu oko cjepiva?

Ne mislim, a to je vrlo dobra vijest. Svaki oblik zabrana i kontrole izvoza cjepiva pogrešan je. Držim da moramo osigurati da slobodna trgovina vrijedi za cjepiva kao i za bilo koji drugi proizvod. UK, Hrvatska, Europska unija i cijeli zapadni svijet ovise o slobodnoj trgovini i moramo se pobrinuti da se slobodna trgovina nastavi i s cjepivima. Kad govorimo o cjepivima, vrlo je važno shvatiti važnost opskrbnih lanaca.

Cjepivo nije poput tetrapaka mlijeka, u to nije uključena samo jedna komponenta. Primjerice, Pfizerovo cjepivo, koje se izvozi iz tvornice u Belgiji, rabi golem broj komponenata i dijelova. Recimo, lipidi dolaze iz jedne tvrtke iz britanskog Yorkshirea. Dakle, moramo shvatiti da su cjepiva kompleksne stvari s kompleksnim globalnim opskrbnim lancima. A uvođenje zabrane izvoza na finalni proizvod moglo bi imati sasvim neželjene posljedice i poremetiti cijeli taj opskrbni lanac.

Bojite li se tog scenarija?

Mislim da bi bila prava šteta kad bismo krenuli tim putem, a neizbježan rezultat zabrane izvoza bio bi manji broj cijepljenih ljudi u različitim zemljama i dijelovima svijeta. U globalnom je interesu, osobito EU-a, UK-a i drugih zapadnih zemalja, da se cijepi što je više ljudi moguće. Trebali bismo surađivati kako bi se više ljudi cijepilo. Silno me obradovala zajednička izjava vlade UK-a i Europske komisije objavljena neku večer o tome da nam je prioritet suradnja kako bismo osigurali da se što više ljudi cijepi.

No nisu svi glasovi iz EU-a na toj razini. Čuli smo izjave o “nacionalizmu cjepiva” koje su između ostalih bile usmjerene i na Ujedinjeno Kraljevstvo.

UK nije uveo zabranu izvoza cjepiva ni išta slično niti to namjeravamo učiniti. Kao što sam rekao, UK je ključan dio opskrbnog lanca za mnoga od ovih cjepiva. Vlada UK-a uložila je mnogo novca prije godinu dana u razvoj AstraZenecina cjepiva. Smatramo da smo postupili sasvim ispravno: ulagali smo u cjepiva kako bismo se pobrinuli da budu razvijena, nismo uveli zabranu izvoza. UK je ključan dio opskrbnog lanca cjepiva i želimo da se ljudi cijepe! Na tome bismo trebali raditi, ne svađati se oko izvoza, nego osigurati da se ljudi cijepe.

Svi se nadamo da će ova pandemija uskoro završiti, no bojite li se da će se zauvijek promijeniti neke stvari u međunarodnim odnosima zbog pitanja i problema koje sada imamo?

Dobro pitanje. Mislim da će se neke stvari promijeniti, ne toliko u samoj srži međunarodnih odnosa, nego u načinu na koji promatramo globalne opskrbne lance i načinu na koji vodimo računa da su diverzificirani. Naše opskrbne lance trebamo bolje razumjeti.

Vlade ne razumiju uvijek baš najbolje kako ti lanci funkcioniraju. Kao što sam rekao, lipidi za Pfizerovo cjepivo iz Yorkshirea se šalju u Belgiju, a finalni se proizvod iz Belgije izvozi u UK i druge zemlje. Dakle, vlade trebaju imati bolje razumijevanje opskrbnih lanaca.

A na političkoj razini?

Držim da svi političari moraju shvaćati kako trgovina funkcionira. Govorim kao jedan od ministara trgovine UK-a i za UK je od ključne važnosti da se trgovina nastavi. Mislim da se ne želimo vratiti na to da svi opet sve proizvode sami, mislim da bi to bio korak unatrag. Globalno blagostanje ovisi o slobodnoj trgovini i globalnim opskrbnim lancima. Različite zemlje bolje su u određenim stvarima od drugih.

Ne bismo se trebali vratiti na situaciju autarkija kakve smo imali u 19. stoljeću kada su svi sve proizvodili sami. To ne bi bilo u interesu manjih zemalja poput Hrvatske. Što je neka zemlja manja, to više ovisi o globalnim opskrbnim lancima. Nitko, pa čak ni UK, ne može sam uspostaviti taj cijeli opskrbni lanac. Stoga se moramo pobrinuti da imamo snažne i otporne opskrbne lance, diverzificirane izvore opskrbe, ne želimo previše ovisiti o, recimo, Kini. Moramo se pobrinuti da imamo alternativne izvore opskrbe. Općenito govoreći, mislim da će to biti jedna od ključnih lekcija pandemije: zapravo je rješenje više, a ne manje trgovine.

Govoreći o tome, prošlo je oko godinu dana otkako se brexit i službeno dogodio. Mislite li da stvari dobro idu? Bojite li se kako se sve sada razvija s obzirom na rasprave o situaciji, osobito u Irskom moru, i izjave Europske unije o tome da UK mijenja ono što je dogovoreno u pogledu ovog prijelaznog razdoblja?

U tom pitanju je mnogo elemenata. Kao prvo, presretni smo što smo postigli sporazum s EU-om. Postigli smo dva sporazuma: Sporazum o povlačenju i Sporazum o trgovini i suradnji. Prije godinu, godinu i pol nismo imali nikakav sporazum pa treba pozdraviti činjenicu što imamo dva vrlo dobra sporazuma. Novi Sporazum o trgovini i suradnji najveći je sporazum o slobodnoj trgovini koji je EU ikada postigao.

To je prvi put da je EU postigao sporazum s nultom stopom carina i kvota. U pitanju je trgovinska razmjena u vrijednosti od oko 800 milijardi funta. Dakle, radi se o vrlo dobroj početnoj poziciji. Što se tiče nekih napetosti u trgovinskim odnosima od 1. siječnja, za velik dio toga kriva je pandemija COVID-a. Osobito u pogledu nekih kontrola koje su uvedene vezano za ograničavanje kretanja ljudi od 1. siječnja zbog velikog porasta zaraženih koronavirusom, osobito u UK-u. Moramo pričekati da se stvari malo slegnu prije negoli počnemo brzati sa zaključcima.

Kad je riječ o Sjevernoj Irskoj, najvažnije je upamtiti da se sve svodi na očuvanje mira i blagostanje naroda u Sjevernoj Irskoj. Sporazum na Veliki petak sklopljen prije 23 godine svodio se na to da obje zajednice u Sjevernoj Irskoj, većinska unionistička i manjinska nacionalistička, budu konzultirane i da osjećaju kako imaju zalog za budućnost. To je prvi i osnovni prioritet. Stoga se moramo pobrinuti da ništa u protokolu ne poremeti i ugrozi mirovni proces u Sjevernoj Irskoj. Uvijek treba upamtiti da Sjeverna Irska najsnažnije trgovinske odnose ima upravo s Velikom Britanijom, a ne EU-om.

Dakle, Sjeverna Irska ima veću trgovinsku razmjenu s Velikom Britanijom nego s Republikom Irskom, EU-om i ostatkom svijeta zajedno. Ta trgovinska povezanost između Sjeverne Irske i Velike Britanije od apsolutno je ključne važnosti. Stoga moramo biti vrlo oprezni u vezi s time kako će taj protokol funkcionirati i biti pragmatični kako bismo se pobrinuli da ne bude nepotrebnih poremećaja ili zapreka trgovini između Velike Britanije i Sjeverne Irske.

Ali što se tiče tog pragmatičnog pristupa… Ne zaobilazi li u nekim slučajevima međunarodne sporazume i bi li mogao ugroziti općenite veze s EU-om?

Držim da je to pitanje pragmatičnog razmišljanja. Što nam je ovdje cilj? Cilj nam nije komadić papira. Dakako, komadići papira, međunarodni sporazumi važni su, ali prvi i glavni cilj nam je očuvati mir u Sjevernoj Irskoj.

Što onda očekujete od EU-a u ovoj situaciji? Spremnost da se ovaj period produlji?

Očekujem dvije stvari: da svi slušaju glasove u Sjevernoj Irskoj, ono što narod Sjeverne Irske želi. Sjeverna Irska ima dva milijuna ljudi, jednako kao Slovenija, radi se o značajnom broju ljudi. Moramo slušati glasove u Sjevernoj Irskoj i osigurati da se trgovina nastavi. Većina supermarketa u Sjevernoj Irskoj britanski su: Tesco, Sainsbury’s… Robu dobivaju iz Velike Britanije.

Ne bismo trebali uvoditi kontrole hrane koja ide opskrbnim lancima supermarketa iz UK-a u Sjevernu Irsku, a kojoj je Sjeverna Irska krajnje odredište, tu moramo biti pragmatični i pobrinuti se da očuvamo mir između dvije zajednice. Mislim da su zapravo obje zajednice poslale signal da imaju problem s protokolom. Stoga bi najbolje bilo da UK i EK poslušaju glasove u Sjevernoj Irskoj i pobrinu se da protokol postigne svoju svrhu – očuvanje mira u Sjevernoj Irskoj.

Kad je posrijedi industrija, u javnosti se mnogo govorilo o ribarstvu i tom dijelu industrije, no što će se dogoditi s financijskom industrijom UK-a? Gornji dom britanskog parlamenta dao je neki dan izjavu kako smatra da financijska industrija Ujedinjenog Kraljevstva ne treba posebne odnose ni standarde s Europskom unijom. Mislite li da je taj segment gospodarstva ugrožen?

Ne mislim da jest. Predstavljam Chelsea i Fulham u zapadnom Londonu. Financijske usluge važan su dio gospodarstva moje izborne jedinice. Trenutačno su u tijeku pregovori između vlade UK-a i EU-a o memorandumu o razumijevanju u pogledu financijski usluga. Nadajmo se da će funkcionirati dobro za obje strane. Ali općenito govoreći, treba biti oprezan i u vezi s financijskim uslugama.

UK, odnosno London, daleko je najveće tržište kapitala u cijeloj europskoj vremenskoj zoni. Moramo se pobrinuti da tvrtke i potrošači iz EU-a i dalje imaju pristup tom tržištu kapitala. U velikom je interesu UK-a i EU-a da se ne poremeti protok financijskih usluga iz Londona u Europsku uniju i obrnuto. To je u interesu svih naših naroda.

A gdje je Hrvatska sada na toj velikoj karti glede odnosa s UK-om?

Hrvatska je za UK vrlo važan partner. Imamo vrlo snažne veze s Hrvatskom u posljednjih 30 godina, od proglašenja samostalnosti. Hrvatska je važan partner za UK po pitanju obrane i sigurnosti. Mnoga ključna pitanja za UK na ovaj ili onaj način vezana su za Hrvatsku. UK i Hrvatska imaju velik interes glede budućnosti zapadnog Balkana. Tu su i pitanja migracija koje idu kroz Hrvatsku prema UK-u.

Dakle, između naše dvije zemlje postoje vrlo snažna područja interesa. Isto tako, britanski turisti vole dolaziti u Hrvatsku, što je važan dio naših odnosa. No moramo osnažiti trgovinsku razmjenu. Mislim da su brojevi u tom smislu preniski pa je i to jedan od razloga moga posjeta.

Imali ste priliku sastati se s nekim predstavnicima naše poslovne zajednice…

Tako je, sastao sam se s ljudima iz hrvatskih tvrtki, političarima, ministrima… Poručujem im da trebamo osnažiti trgovinsku razmjenu. Veoma me impresionirao posjet tvornici Rimac Automobili nadomak Zagreba, kamo sam otišao u utorak.

Mate Rimac mi je rekao da je vrlo impresioniran britanskim inženjerstvom i mogućnošću da proširi poslovanje na UK. To je vrlo dobar primjer kombinacije britanske visokotehnološke stručnosti u pojedinim područjima i fantastičnih vještina hrvatskih ljudi te tehnologije, kao i iskorištavanja novih prilika. Mislim da UK i Hrvatska veoma dobro mogu surađivati.

A i u fokusu je općenito zeleno poslovanje…

U posljednjih 30 godina otkako sam prvi put bio u Hrvatskoj naše gospodarstvo poraslo je za oko 75 %, smanjili smo emisije stakleničkih plinova za više od 40 %. Dakle, UK je sjajan primjer toga kako možete razvijati gospodarstvo i istovremeno imati manji utjecaj na okoliš. Imamo najveći sektor priobalnih vjetroelektrana na svijetu, imamo realne kapacitete u stvarima poput razvoja električnih vozila, baterija…

Mislim da i Hrvatska pokazuje snažan interes za ista područja. Moramo postići ugljičnu neutralnost do 2050. godine. Mislim da Hrvatska predvodi u pogledu svojih zelenih politika. Dakle, imamo snažne zajedničke interese. UK je ove godine domaćin UN-ove COP konferencije o klimatskim promjenama gdje će svi htjeti vidjeti kako drugi napreduju i kakav doprinos daju, a mislim da je Hrvatska na pravom putu.

Govorite o optimističnoj budućnosti. Jeste li optimistični ako uzmete u obzir nove globalne odnose u posljednjih šest mjeseci, godinu dana? SAD ima novog predsjednika, nov razvoj događaja s Rusijom i Kinom…

Uvijek nastojim biti optimističan. Dok sam studirao, u tijeku je i dalje bio hladni rat. Prijetilo nam je nuklearno uništenje…

Dakle, iz te perspektive…

Upozorenje od četiri minute i slično… Držim da se svijet fantastično dobro razvio u posljednjih 30 godina. Dakako, postoje iznimke, kao i uvijek, ali mislim da svijet općenito ide u dobrom smjeru. Postoje neki izazovi, mislim da je trgovina jedan od njih. Pitanje je kako ponovno pokrenuti trgovinu nakon pandemije. Tu su i neki sigurnosni izazovi. Kako ćemo reagirati na uspon Kine?

Mislim da u svijetu postoje izazovi. Nova američka administracija dobro je krenula s povratkom u Pariški sporazum o klimi. Treba nam pozitivniji stav o Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, u što se i drugi trebaju uključiti. WTO-u su potrebne reforme. Nova glavna direktorica, dr. Ngozi, postavila je dobre temelje za napredak. Izazova je mnogo, ali svakako sam optimist.

Još jedno pitanje u vezi s Kinom… Trgovina s Kinom također je pitanje politike. Europska unija zapravo je bila na pragu ulaska u novu eru, no sada je opet upitno hoće li se to dogoditi ili ne. Možete li nagađati ili barem reći što UK očekuje u tom smislu?

Kina je važan trgovinski partner. Tijekom pandemije smo vidjeli koliko je trgovina s Kinom važna u područjima poput osobne zaštitne opreme… Bez trgovinskih odnosa s Kinom ne bismo imali svu tu zaštitnu opremu. Stoga je Kina vrlo važan trgovinski partner. Međutim, ne sviđa nam se što se događa u Kini, u Xinjiangu i Hong Kongu. U Xinjiangu dolazi do teških kršenja ljudskih prava. Krše se svi sporazumi s Kinom u vezi s Hong Kongom.

Sve su to vrlo ozbiljna pitanja. Stoga moramo biti realistični u pogledu naših stavova prema Kini. Britanska je vlada prošli tjedan predstavila naš pristup odnosima s Kinom. Trgovinski su odnosi važni, ali snažno moramo stati u obranu naših vrijednosti i predanosti zaštiti ljudskih prava te moramo osigurati da Kina igra prema pravilima međunarodnog sustava, bilo da se radi o trgovini, obrani i sigurnosti ili nekim drugim područjima.