Bojan Glavašević, lingvist i nezavisni saborski zastupnik u Zeleno-lijevom bloku, gostovao je na N1 televiziji, gdje se osvrnuo na odnos premijera Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića, obilježavanje obljetnice Oluje, ali i prijedlog novoga Zakona o jeziku.
O odnosu Milanovića i Plenkovića
Glavašević je najprije prokomentirao rukovanje Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića u Kninu, nakon što su njihovi verbalni sukobi tjednima punili medijske stupce. Saborski zastupnik smatra da taj potez može ukazivati na mogućnost uspostavljanja osobnog kontakta između “dviju ključnih institucija”, što je ključno za njihovo djelovanje u skladu s Ustavom.
“Ono što je najvažnije za njih dvojicu je da se konačno počnu ponašati kao institucije i da u onim područjima gdje im Ustav diktira suradnju, da ta suradnja počne i postojati”, počeo je Glavašević, ukazavši potom na probleme koji su nastali lošom suradnjom premijera i predsjednika države.
“Ja se nadam da će pronaći rješenje i da će konačno doći do konsenzusa oko imenovanja ravnatelja VSOA-e. No ima niz drugih otvorenih pitanja, a najvažnije od njih je da mi trenutno u preko pola zemalja u kojima imamo diplomatska predstavništva nemamo imenovane veleposlanike zato što se njih dvojica ne mogu dogovoriti. Preduvjet za to je da se počnu ponašati kao institucije, a ne kao da je ovo pitanje osobnog konflikta njih dvojice. I ne mislim da je ovdje itko više ili manje kriv, ja očekujem od dva vodeća čovjeka zemlje da budu odgovorni i da budu u stanju izdići se iznad nekog osobnog konflikta koji možda postoji”, kazuje Glavašević.
O Vučiću i Dodiku
Osvrnuo se i na poruke srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i čelnika bosanskih Srba Milorada Dodika iz Prijedora u BiH. Vučić je, da podsjetimo, kazao da je Oluja bila najveće etničko čišćenje u Europi nakon Drugog svjetskog rata, dok je Dodik tu operaciju nazvao udruženim zločinačkim pothvatom za koji je okrivio Hrvatsku, ali i SAD.
“To je klasična Vučićeva i Dodikova manipulacija. Njima je Oluja jedan od mobilizacijskih momenata gdje se paratizira na traumi koju su tu ljudi prošli. Ako poslušamo poruke iz Hrvatske, vrlo je jasno da nitko od dužnosnika koji su zaboravili govore nije zaboravio civilne žrtve rata, baš nitko. Predstavnici srpske manjine su se pojavili na obljetnici Oluje, Milorad Pupovac je prošle godine uputio vrlo oštar odgovor tzv. malom Slobi, Ivicu Dačiću, nakon što je pokušao paratizirati na toj obljetnici. Dakle, Hrvatska je ipak napravila neke korake dalje, u svim govorima ćemo čuti da se spominju i civilne žrtve, što je jako važno. Hrvatska je otvorila prostor da se i druga strana pomakne s točke gdje se ta trauma paratizira. To nije prvi put da Vučić i Dodik to rade…”, kritičan je Glavašević, koji, ipak, vjeruje da će i na ovim prostorima biti mira.
“Ja nikada ne odustajem. Netko bi mogao reći da je nakon Drugog svjetskog rata nezamislivo da će ikada biti nešto bolje. A onda je došla ideja jednog mirovnog projekta koji je danas Europska unija. Doista vjerujem da građani i građanke susjednih zemalja na Zapadnom Balkanu, koji su se već opredijelili za europski put, da negdje u njihovoj budućnosti postoji svjetlo na kraju tunela. Jedan od preduvjeta za to je da se riješe ovakvih likova kao što su Vučić i Dodik koji parazitiraju na traumama ratova i civilnih žrtava”, kazuje saborski zastupnik.
O Zakonu o hrvatskom jeziku
Kao lingvist, upitan je potom da prokomentira novi prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku.
“Jezik je moja struka i postoje dva velika kampa u našoj struci. Jedni su preskriptivisti koji bi propisivali kako netko mora govoriti, a drugi su deskriptivisti, kojima ja pripadam. Mi smatramo da ne možemo i ne trebamo diktirati kako tko govori. Jezik je živo tkivo koje se mijenja zajedno s nama”, kazuje Glavašević, navodeći zatim nekoliko riječi koje nisu zaživjele u hrvatskom jeziku.
“Prema nekim ljudima bi televizor bio dalekovidnica. No to je problematično na nekoliko načina. Neke od tih riječi mogu zaživjeti, ali ne možete vi nametnuti nekome kako će govoriti. Nešto će u jeziku ili zaživjeti ili neće. Broj dva, postoje i vrlo negativne konotacije uz jezični purizam. U nekim ranijim razdobljima hrvatske povijesti bilo je takvih pokušaja i postoji konotacija da je taj pokušaj dio jedne ideologije koja je malo šira od toga. No najvažnije je da ovakvi zakoni ne štite jezik, niti ga može štititi niti ga treba štititi niti ga ima štititi od bilo čega”, jasan je lingvist.
Smatra da je glavna svrha ovoga Zakona zapravo – preizborna.
“Predizborna. Premijer često govori da ćemo zaštititi hrvatski jezik, premda se nigdje ne govori od čega ga se uopće mora štititi. Ja nemam problema da se donese neki zakon kojim simbolički dajemo mjesto hrvatskom jeziku, sve je to okej. Ali bilo kakvo propisivanje da će se kažnjavati u javnoj komunikaciji, prijedlog je da postoji Vijeće koje bi trebalo pratiti odredbu toga Zakona…”, kazuje.
“Predsjednika toga Vijeća imenuje Vlada RH. Javili su se u javnoj raspravi neki akademici koji su s time imali problem i vrlo jasno rekli da ako predsjednika Vijeća imenuje premijer, to je vrlo direktno političko miješanje u nešto što bi trebalo biti pitanje struke. I u pravu su oko toga”, dodaje.
Novim Zakonom ništa se, smatra, neće promijeniti.
“Apsolutno se ništa u načinu na koji se hrvatski govori ili podučava neće promijeniti. Niti se ne može promijeniti. Ne možete vi nekoga tko na Visu, u Bednji ili bilo gdje u Hrvatskoj govori svojim dijalektom, ne možete vi od njih preko noći napraviti govornike standarda. Standard nikome nije materinji, ali baš nikome. Hrvatski govori su toliko raznoliki međusobno da bi svaki od njih mogli gledati kao zasebni jezik”, kazuje.
Najproblematičnija stavka Zakona mu je obveza o zapošljavanju lektora.
“Zakon nameće obavezu tijelima javne vlasti da ili zapošljavaju lektore ili da uzmu vanjsku uslugu lektoriranja. Ja mislim da je to izrazito problematično. Oni koji su trebali uslugu lektora, već odavno ih koriste. Ali obaveza svim tijelima javne vlasti da zapošljavaju lektore je meni vrlo problematična. Ja to vidim kao ogroman prostor za korupciju”, govori Glavašević.
Jeziku ne možemo pomoći ovakvim zakonima, smatra Glavašević.
“Ne treba mu zaštita. Neka se investira u korpuse hrvatskoga jezika na internetu, neka se investira u jezične alate, da hrvatski jezik dobije svoj virtualni život. Ako zaista žele zaštititi hrvatski jezik, neka odu na odsjeke za lingvistiku i kroatistiku pa neka pitaju profesore što im je potrebno da za hrvatski jezik napravite više. Ima sjajnih profesora koji se bave strojnim prevođenjem, raznim načinima da hrvatski jezik zaživi u 21. stoljeću. To je način da se zaštiti hrvatski jezik, a ne da se ustanovi nekakvo vijeće ili pazi je li premijer rekao ‘honeymoon’ ili Branko Bačić govori s naglaskom specifičan za svoj otok”, zaključuje.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!