Hrvatski premijer Andrej Plenković danas i sutra boravi u Bruxellesu, gdje će imati niz sastanaka s čelnicima NATO-a, Europske unije te s belgijskim premijerom.

Posjet Bruxellesu, prvi nakon šest mjeseci, Plenković započinje sastankom s glavnim tajnikom Jensom Stoltenbergom. Očekuje se da će na tom sastanku biti riječi o pripremama za sastanak na vrhu NATO-a, koji se treba ove godine održati u Bruxellesu, o raspravi koja se trenutačno vodi o budućnosti Saveza do 2030, suradnji NATO-a i EU-a, odnosima s Kinom i Rusijom te o povratku SAD-a s novom administracijom Joea Bidena multilateralizmu i jačanju transatlantskog partnerstva. Također bi trebalo biti riječi i o aktualnoj situaciji u bližem i daljem europskom susjedstvu.

Sastanci sa Sassolijem, De Croom, von der Leyen…

Nakon toga slijedi odlazak u Europski parlament i sastanak s predsjednikom Davidom Sassolijem.

Potom će se u sjedištu belgijske vlade sastati s premijerom Alexandrom De Croom. Belgija je važan ekonomski partner Hrvatske – u ukupnoj razmjeni s inozemstvom Belgija je na 12. mjestu, s 2,1 posto. Iako između dvije zemlje nema otvorenih pitanja, radni susreti na premijerskoj razini nisu česti, premda se viđaju na marginama europskih samita. Jedan od razloga za to jest što u Belgiji formiranje vlade nakon svakih izbora traje i više od godinu dana.

Bit će riječi o gospodarskoj suradnji, turizmu, zatim o stanju na zapadnom Balkanu, s naglaskom na BiH, širim međunarodnim temama, istočnom Sredozemlju, Turskoj, Kini, Rusiji te o borbi protiv pandemije covida-19.

Dvojica premijera razgovarat će i o mogućnostima ulaganja. Jedna belgijska tvrtka iz Antwerpena namjerava gradiii u Vrlici, u Splitsko-dalmatinskoj županiji tvornicu čokolade i slastica. Predstavnici te tvrtke bili su prošle godine u Vrlici, ali je koronakriza malo usporila planove. Hrvatska računa ne puno više belgijskih investicija.

Nakon belgijskog premijera, slijedi sastanak s predsjednicom Komisije Ursulom von der Leyen s kojom će Plenković razgovarati o cijelom nizu tema od izrade Nacionalnog plana oporavka i otpornost, borbi protiv koronavirusa, distribuciji cjepiva, ulasku u eurozonu i šengenski prostor.

Dan završava radnom večerom s predsjednikom Europskog vijeća Charlesom Michelom, s kojim će razgovarati o globalnim temama, Rusiji, Kini, Turskoj, proširenju EU-a, BiH, ulasku u Schengen i eurozonu.

Sastanci u petak

U petak su na rasporedu sastanci s izvršnom potpredsjednicom Komisije zaduženom za politiku tržišnog natjecanja Margrethe Vestager, izvršnim potpredsjednikom zaduženim za gospodarstvo Valdisom Dombrovskisom, te na kraju s potpredsjednicom Komisije demokraciju i demografiju Dubravkom Šuicom.

Jedna od središnjih tema sastanaka u Komisiji bit će prioriteti Hrvatske oko Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO).

Svaka zemlja članica treba izraditi NPOO da bi mogla povlačiti sredstva iz Mehanizma za oporavak i otpornost, ključnog dijela instrumenta  EU sljedeće generacije koji ima ukupno 750 milijardi eura.

Najveći dio toga iznosa bit će isplaćen kroz Mehanizam za oporavak i otpornost, 672,5 milijardi eura, od toga su 312,5 milijardi bespovratna sredstva, a 360 milijardi zajmovi.

Hrvatska ukupno iz instrumenta EU sljedeće generacije (NGEU) ima 10,6 milijardi eura. Od toga kroz Mehanizam za otpornost ima 5,94 milijarde eura bespovratnih sredstava i 3,61 milijardi zajmova.

Države članice moraju u pravilu do kraja travnja dostaviti svoje nacionalne planove, koji moraju dobiti pozitivnu ocjenu Komisije i biti potvrđeni u Vijeću EU-a.

Države članice imaju slobodu u određivanju prioriteta na što će trošiti predviđena sredstva, ali će pri tom morati ispuniti uvjete koji su definirani na europskoj razini: novac se treba koristiti za investicije, reforme, jačanje gospodarstva i otpornosti na buduće krize.

U svim nacionalnim planovima najmanje 37 posto sredstava treba biti namijenjeno za projekte koji djeluju pozitivno na okoliš i klimu i najmanje 20 posto za projekte digitalizacije.

Sve države članice svoje planove rade u suradnji  Europskom komisijom. Hrvatska je već predala prvi nacrt i sada su tijeku intenzivne konzultacije s predstavnicima Komisije.

S tim u vezi, u hrvatskom javnom prostoru ima glasova nezadovoljstva, uglavnom oko raspodjele sredstava javnom ili privatnom sektoru, a koji bi mogli biti posljedica nerazumijevanja.

U uredbi o Mehanizmu za oporavak i otpornost stoji: “Planovi za oporavak i otpornost koji su prihvatljivi za financiranje u okviru Mehanizma obuhvaćaju sveobuhvatni i koherentni paket mjera za provedbu reformi i javnih ulaganja koji bi mogao uključivati i javne programe čiji je cilj poticanje privatnih ulaganja”.

Prema tvrdnjama iznesenima u tisku ovih dana, poduzetnicima bi kroz NPOO bilo dostupno u vidu izravnih bespovratnih potpora, subvencija kredita te jamstava maksimalno 10 posto njihova ukupnog iznosa. Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) traži da najmanje 50 posto bespovratnih sredstva ide u privatni sektor.

Predstavnici HUP-a imali su prošli tjedan video-konferenciju s predstavnicima Komisije, na kojoj im je rečeno, kako se doznaje, da podjela 50 javnom, a 50 posto privatnom sektoru “ne dolazi u obzir” jer je Mehanizam za opravak i otpornost namijenjen za reforme i s time povezane javne investicije, a privatni sektor može dobiti pomoć putem financijskih instrumenata.

Savjetnik premijera za ekonomska pitanja Zvonimir Savić rekao je Hini da podatak o 10 posto za privatni sektor nije točan.

“Kada pogledate cijeli plan oporavka, onda najmanje 30 posto sredstava ide izravno prema privatnom sektoru. Sve ono što poduzetnici traže već je u planu. Vlada i HUP su na istoj strani, ovo je samo pitanje nerazumijevanja, to nije mi ili oni, borimo se za zajedničke interese”, kaže Savić.

Savić kaže da je za razumijevanje cijele stvari ključna odredba u uredbi o Mehanizmu za oporavak i otpornost, koja kaže da se su sredstva za oporavak namijenjena za reforme i javna ulaganja, koja mogu uključivati i javne programe čiji je cilj poticanje privatnih ulaganja.

To znači da se europska sredstva ne mogu izravno investirati u privatne tvrtke, jer bi to predstavljalo nedopuštene državne potpore. Nacionalne planove na kraju treba prihvatiti Vijeće EU-a, to jest države članice, stoga je nezamislivo da bi neka država članica pristala da se sredstvima za koje ona jamči, financiraju izravno poduzeća u nekoj drugoj članici.

No, privatni sektor ne bi trebao ostati zakinut. Privatna ulaganja se prema uredbi mogu poticati putem programa javnih ulaganja i financijskim instrumentima.

Tako se u nacrtu hrvatsko NPOO-a predviđaju ulaganja gdje korisnik izravno može biti privatni sektor, primjerice predviđen je sustav vaučera za dodatno obrazovanje zaposlenih i nezaposlenih osoba, čime se pomaže razvoj edukacijskih institucija i smanjuju troškovi poslodavcu, zatim u energetskoj tranziciji predviđena su bespovratna sredstva za energetsku učinkovitost u industriji, potom mjere aktivne politike zapošljavanja, sredstva za istraživanje, razvoj, za lance opskrbe hranom, potpore za likvidnost tvrtki, vaučeri za digitalizaciju, komercijalizacija inovacija, razvoj širokopojasnog pristupa internetu.

“Sve su to sredstva koja preko javnog idu u privatni sektor”, ističe Savić.

U nacrtu hrvatskog NPOO jedan je dio predviđen za obnovu zgrada od potresa, pa se privatnici mogu javiti na javne natječaje za izgradnju i obnovu zgrada, opremanje, digitalizaciju škola, vrtića, bolnica.

Privatna ulaganja se mogu poticati i financijskim instrumentima – subvencioniranjem kamata i jamstvenim fondovima.

Primjerice, država može europskim sredstvima subvencionirati kamate nekoj privatnoj tvrtki za neki projekt koji je vezan za digitalnu ili zelenu tranziciju. Isto tako, tvrtke mogu dobiti jamstva za neki razvojni projekt koji primjerice smanjuje zagađenje okoliša. Jamstva europskim sredstvima mogu ići i do 90 posto cijene projekta na temelju čega tvrtka može dobiti vrlo povoljan zajam i pritom ne mora kao kolateral založiti svoju vlastitu imovinu.

U hrvatskim medijima je ovih dana kritiziran i projekt izgradnje Trga pravde u Zagrebu, na kojem bi se objedinile sve pravosudne institucije, kao još jedan primjer trošenja sredstava na infrastrukturu koja ne donosi dodanu vrijednost.

Međutim, Savić kaže da je izgradnja zgrade samo dio projekta koji uključuje niz reformi koje bi trebale rezultirati učinkovitijim i bržim pravosuđem. Cilj je digitalizirati sustav, ubrzati postupke, uvesti e-spis, organizirati arhitekturu informacijskog sustava, donijeti nove zakone o parničnom postupku, o mirenju, upravnim sporovima, stečajni zakon, zakon o zemljišnim knjigama.

“Za te reforme povući će se europska sredstva s ciljem poboljšanja pristupa pravosuđu i učinkovitosti trgovačkih postupaka i upravnih sporova, a zgrada je samo dio projekta koji nije sporan”, kaže Savić. Također je rekao da ni cijena koja se spominje, oko dvije milijarde kuna, nije točna, nego da je riječ o negdje četvrtini toga iznosa.

Savić kaže da su imali uvid i nacionalne planove drugih država članica i da Hrvatska u odnosu na druge države najviše traži za privatni sektor.